ODSEKLI SU MU JEZIK, A ON JE NASTAVIO DA GOVORI: Danas slavimo Svetog mučenika Isidora
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.
Srpska pravoslavna crkva 4. juna proslavlja Svetog mučenika Vasiliska, hrišćanskog svetitelja i srodnika Svetog Teodora Tirona.
Postradao je za veru u vreme cara Maksimilijana, zajedno sa svetim Evtropijem i Kleonikom.
Naime, bio je mučen zajedno sa njima dvojicom, ali nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.
"Utom se desi smena carskih namesnika, te Vasilisk osta dugo tamnujući. Sa suzama moljaše se Vasilisk Bogu, da njemu ne uskrati mučeničku smrt. I po dugoj molitvi javi mu se sam Gospod Isus, obeća mu ispuniti želju i posla ga u njegovo selo, da se pozdravi sa majkom i braćom", piše u žitijama.
Utom dođe novi namesnik Agripa i u gradu Amasiju, prema predanju, učini Gospod preko Svoga mučenika velika čudesa, zbog kojih mnogi ljudi poverovaše u Hrista.
Agripa je tada naredio Vasilisku da prinese žrtvu Apolonu.
"Apolon znači gubitelj!" reče Vasilisk, i usrdnom molitvom smrvi idola u prah i nebesnim ognjem spali hram.
Uplašeni Agripa je sve što se desilo pripisao magiji, i naredi da se Vasilisk poseče mačem.
"U tom Agripa poludi, i u ludilu ode na gubilište, nađe malo krvi mučenikove u prašini i priveza je sebi pod pojas, od čega posta zdrav. Došavši sebi, on se krsti".
Docnije neki Marin, građanin Komanski (Komani se zvalo mesto pogubljenja Vasiliskova), podiže crkvu na moštima mučenikovim, u kojima mnogi bolesnici nahođahu isceljenje.
On se i danas smatra svecem-isceliteljem.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Živeo je 115 godina.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Praznik Sveta Trojica se u narodu naziva "rođendanom" hrišćanske crkve.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.