Duhovna riznica 06.03.2026 | 10:18

KOG POKOJNIKA BI TREBALO OKUPATI, A KOG SAMO PREBRISATI MOKROM KRPOM: Pravila Crkve u ovom slučaju su jasna, samo ih ljudi ne poznaju

Slika Autora
Autor: M. M.
KOG POKOJNIKA BI TREBALO OKUPATI, A KOG SAMO PREBRISATI MOKROM KRPOM: Pravila Crkve u ovom slučaju su jasna, samo ih ljudi ne poznaju
Shutterstock/Ground Picture

Priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.

U srpskom narodu od davnina postoji duboko ukorenjeno poštovanje prema telu upokojenog. Smrt se ne doživljava kao kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.

Zato se i priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.

Jedno od pitanja koje se često postavlja jeste: da li upokojenog treba okupati ili je dovoljno obrisati telo mokrom krpom? Odgovor na to daje Crkva i to je jasno izloženo i na sajtu "Svetosavlje“, oslanjajući se na bogoslužbene knjige i vekovnu praksu.

- Po smrti laika hrišćanina njegovo telo, ili, kako stoji u Trebniku, "mošti", se kupa. To se čini iz uvažavanja prema pokojniku i iz želje da u čistoti stane pred Boga po vaskrsenju - nadeno je.

Ovaj čin nije samo higijenski, već duboko simboličan: on govori o veri da telo, koje je bilo hram Duha svetoga, zaslužuje dostojanstvo i čast i posle smrti.

Tanjug/Valentina Petrova
Upokojeni, Ilustracija

 

Međutim, praksa nije ista za sve. Monahe i sveštenike ne kupaju, da ne bi obnažili njihova tela.

- Monahu se telo otire toplom vodom pomoću sunđera samo na čelu krstoobrazno, zatim na prsima, na obrazima, na nogama i na kolenima. Sveštenika, obnaženog od strane (trojice) sveštenika, otiru "čistim jelejem".

Nakon umivanja, kupanja ili otiranja, pokojniku bi trebalo obući novu odeću. 

- Posle umivanja, kupanja ili otiranja pokojnika oblače ga u novu odeću, čime se ukazuje na novu odeću naše nepropadljivosti (1. Kor. 15, 53), i to u skladu sa zvanjem ili služenjem umrloga, kako bi svako dao Bogu odgovor u onom zvanju u kome je bio prizvan (1. Kor. 15, 23).

Monasima se oblači monaška odeća i obavijaju ga mantijom, radi čega se ona seče tako da bi je bilo moguće obaviti krstoobrazno.

- Njegovo lice se pokriva, u znak toga da je bio udaljen od sveta. Sveštenika i arhijereja oblače u sveštene odežde koje odgovaraju njihovom činu, a lice im pokrivaju vozduhom, u znak toga da je pokojnik bio savršitelj Svetih Tajni Božijih, a posebno najuzvišenije Tajne Tela i Krvi Gospodnje. Arhijerej se oblači uz pevanje pesme "Tako da prosvjetitsja svjet tvoj pred čelovjeki…". Na umrlog svetovnjaka odnosno mirjanina i laika, stavlja se beli pokrov koji podseća na bele haljine u koje se oblače kršteni.