Priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.
U srpskom narodu od davnina postoji duboko ukorenjeno poštovanje prema telu upokojenog. Smrt se ne doživljava kao kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Zato se i priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.
Jedno od pitanja koje se često postavlja jeste: da li upokojenog treba okupati ili je dovoljno obrisati telo mokrom krpom? Odgovor na to daje Crkva i to je jasno izloženo i na sajtu "Svetosavlje“, oslanjajući se na bogoslužbene knjige i vekovnu praksu.
- Po smrti laika hrišćanina njegovo telo, ili, kako stoji u Trebniku, "mošti", se kupa. To se čini iz uvažavanja prema pokojniku i iz želje da u čistoti stane pred Boga po vaskrsenju - nadeno je.
Ovaj čin nije samo higijenski, već duboko simboličan: on govori o veri da telo, koje je bilo hram Duha svetoga, zaslužuje dostojanstvo i čast i posle smrti.
Tanjug/Valentina Petrova
Upokojeni, Ilustracija
Međutim, praksa nije ista za sve. Monahe i sveštenike ne kupaju, da ne bi obnažili njihova tela.
- Monahu se telo otire toplom vodom pomoću sunđera samo na čelu krstoobrazno, zatim na prsima, na obrazima, na nogama i na kolenima. Sveštenika, obnaženog od strane (trojice) sveštenika, otiru "čistim jelejem".
Nakon umivanja, kupanja ili otiranja, pokojniku bi trebalo obući novu odeću.
- Posle umivanja, kupanja ili otiranja pokojnika oblače ga u novu odeću, čime se ukazuje na novu odeću naše nepropadljivosti (1. Kor. 15, 53), i to u skladu sa zvanjem ili služenjem umrloga, kako bi svako dao Bogu odgovor u onom zvanju u kome je bio prizvan (1. Kor. 15, 23).
Monasima se oblači monaška odeća i obavijaju ga mantijom, radi čega se ona seče tako da bi je bilo moguće obaviti krstoobrazno.
- Njegovo lice se pokriva, u znak toga da je bio udaljen od sveta. Sveštenika i arhijereja oblače u sveštene odežde koje odgovaraju njihovom činu, a lice im pokrivaju vozduhom, u znak toga da je pokojnik bio savršitelj Svetih Tajni Božijih, a posebno najuzvišenije Tajne Tela i Krvi Gospodnje. Arhijerej se oblači uz pevanje pesme "Tako da prosvjetitsja svjet tvoj pred čelovjeki…". Na umrlog svetovnjaka odnosno mirjanina i laika, stavlja se beli pokrov koji podseća na bele haljine u koje se oblače kršteni.
Temelj pravoslavlja i Glava Crkve je Gospod Isus Hristos! I kao što svakodnevno sva tvar, nakon noći očekuje da sa istoka sine sunce, tako i mi u Crkvi očekujemo drugi dolazak Sunca Pravde, odnosno Gospoda Isusa Hrista, isto tako sa istoka , otkrio je otac Stefan.
Uz zvuke molitve i tišinu ispunjenu bolom, hiljade ljudi u ispratile su libanskog džez umetnika, sina legendarne pevačice Fejruz i jednog od najvećih muzičkih buntovnika arapskog sveta.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
U okviru prve zvanične posete francuskog predsednika Crnoj Gori, deo programa u Cetinju odvijao se daleko od očiju javnosti, uz susret koji je privukao posebnu pažnju i otvorio niz pitanja o značaju mesta i trenutka.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Knez Duklje bio je zarobljenik, suprug Samuilove kćeri i pravedan vladar koji je stradao zbog prevare, a njegovo ime i danas okuplja hiljade vernika pred moštima i svetinjama koje se vezuju za njegov život.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.