KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti.
Pogrebni krst je privremeno ili trajno obeležje koje se postavlja na grob preminule osobe, najčešće u hrišćanskoj tradiciji. On ima duboko versko, simboličko i običajno značenje, posebno kod pravoslavaca.
Krst se postavlja na grob kao znak vere u Hrista i verovanja u večni život. U hrišćanskom učenju, krst predstavlja stradanje, ali i nadu u vaskrsenje, pa se njegovim postavljanjem izražava uverenje da smrt nije kraj, već prelazak u večnost. Zbog toga se pokojnik sahranjuje s krstom kao znakom pripadnosti veri i zajednici kojoj je pripadao za života.
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti. S njim se ispraća pokojnik, a nakon sahrane ostavlja se na grobu kao obeležje da pokojnik tu počiva.
U praksi, krst najčešće ostaje na grobu do podizanja trajnog nadgrobnog spomenika, što se često dešava nakon godinu dana, kada prođe period žalosti. U nekim sredinama krst se zadržava i duže, a ponekad se ugrađuje ili postavlja uz sam spomenik kao trajni simbol.
Međutim, otac Dejan Krstić, odgovarajući na pitanje jedne vernice šta bi trebalo uraditi s pogrebnim krstom po podizanju spomenika prema crkvenim pravilima, kratko i jasno je rekao:
- Razorne se malo zemlja sa groba i krst se zakopa plitko u grob, gde će polako satrunuti. Ni u kom slučaju ga ne treba bacati.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke. Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino. Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost. Budi deo Religija.rs zajednice.
KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
OVO SVAKI ČOVEK PRE SMRTI TREBA DA OBEZBEDI ZA SVOJU SAHRANU: Mnogi to ne znaju, ali crkvena pravila su jasna
OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA KOJU SRBI PRAVE NA SAHRANAMA! Otac Predrag kaže da se time rugamo pokojnicima
"NE RADITE TO NA SAHRANAMA, VELIKI JE GREH!" Otac Georgije o neoprostivoj grešci na pogrebima zbog koje ni porodica ni upokojeni ne mogu da dobiju utehu i milost
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.