KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti.
Pogrebni krst je privremeno ili trajno obeležje koje se postavlja na grob preminule osobe, najčešće u hrišćanskoj tradiciji. On ima duboko versko, simboličko i običajno značenje, posebno kod pravoslavaca.
Krst se postavlja na grob kao znak vere u Hrista i verovanja u večni život. U hrišćanskom učenju, krst predstavlja stradanje, ali i nadu u vaskrsenje, pa se njegovim postavljanjem izražava uverenje da smrt nije kraj, već prelazak u večnost. Zbog toga se pokojnik sahranjuje s krstom kao znakom pripadnosti veri i zajednici kojoj je pripadao za života.
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti. S njim se ispraća pokojnik, a nakon sahrane ostavlja se na grobu kao obeležje da pokojnik tu počiva.
U praksi, krst najčešće ostaje na grobu do podizanja trajnog nadgrobnog spomenika, što se često dešava nakon godinu dana, kada prođe period žalosti. U nekim sredinama krst se zadržava i duže, a ponekad se ugrađuje ili postavlja uz sam spomenik kao trajni simbol.
Međutim, otac Dejan Krstić, odgovarajući na pitanje jedne vernice šta bi trebalo uraditi s pogrebnim krstom po podizanju spomenika prema crkvenim pravilima, kratko i jasno je rekao:
- Razorne se malo zemlja sa groba i krst se zakopa plitko u grob, gde će polako satrunuti. Ni u kom slučaju ga ne treba bacati.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke. Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino. Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost.
KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
OVO SVAKI ČOVEK PRE SMRTI TREBA DA OBEZBEDI ZA SVOJU SAHRANU: Mnogi to ne znaju, ali crkvena pravila su jasna
OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA KOJU SRBI PRAVE NA SAHRANAMA! Otac Predrag kaže da se time rugamo pokojnicima
"NE RADITE TO NA SAHRANAMA, VELIKI JE GREH!" Otac Georgije o neoprostivoj grešci na pogrebima zbog koje ni porodica ni upokojeni ne mogu da dobiju utehu i milost
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.