OSLIĆ PO SVETOGORSKOJ RECEPTURI: Kako monasi pripremaju ribu koja očarava ukusom
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
U manastirskoj kuhinji ništa nije slučajno: ni redosled pripreme, ni strpljenje koje se podrazumeva, ni vera da se ukus, kao i čovek, s vremenom smiruje i produbljuje. Recept mati Zlate za ribu na manastirski način nosi upravo tu tihu mudrost – ribu koja ne gubi ukus i sočnost narednog dana, već ga dobija. Dok većina ribljih jela preko noći postaje suva i pomalo drvenasta, ova ostaje sočna, meka i punog ukusa, kao da je tek izašla iz peći. U toj razlici ne postoji kulinarski trik, već iskustvo monaške kuhinje, gde se post ne shvata kao odricanje ukusa, već kao njegovo prečišćenje.
3 parčeta oslića
1 glavica belog luka
suncokretovo ulje
svež peršun
suvi začini: origano, bosiljak, mirođija
maslinovo ulje
Izmešajte suve začine, pa ribu isecite na parčiće i dobro je premažite tom mešavinom. Ostavite je da odstoji dva sata u frižideru.
Poređajte ribu u pleh obložen papirom za pečenje i prelijte je suncokretovim uljem – po kašičica na svako parče. Pokrijte pleh aluminijumskom folijom i pecite oko pola sata na 200 stepeni, dok riba ne omekša i lagano porumeni. Nakon toga skinite foliju i pecite još oko 15 minuta.
U činiju stavite dosta sitno iseckanog belog luka i peršuna, dodajte malo bosiljka i origana, zatim maslinovo ulje i so. Tom mešavinom prelijte vrelu ribu, ponovo je pokrijte folijom i ostavite da odstoji, kako bi se polako ohladila i upila sve ukuse.
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
Jedinstveno jelo koje spaja nežni sloj povrća i aromatičnu ribu, idealno za posne dane kada tipik dopušta ribu - mekan, sočan patlidžan i začini pretvaraju svaki zalogaj u radost.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Posni i hranljiv obrok bogatog ukusa koji spaja tradiciju manastirske kuhinje i mirisne začine, donoseći toplinu i mir svakom zalogaju.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Obrok koji spaja ukuse detinjstva i pravoslavnu tradiciju, savršen za Bele nedelje kada su jaja i mlečni proizvodi dozvoljeni pre Velikog posta.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Da biste se oslobodili straha, govorio je otac Teognost, treba imati veru, veru ne samo u Boga, jer i demoni veruju i drhte.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.