Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.
Miris ove pite od jabuka vraća u kuhinje u kojima se znalo da je hrana više od obroka - da je to tihi nastavak molitve i brige za bližnje. Bake su je mesile strpljivo, bez žurbe, osluškujući ritam crkvenog kalendara: bogatu i raskošnu u danima kada Crkva ne propisuje post, a jednako pažljivo i u posnoj varijanti, bez jaja, zapisanoj sitnim rukopisom u starim sveskama. Ta pita je uvek bila sočna, puna jabuka i toplih začina, drugačija od drugih jer je u sebi nosila meru, skromnost i mudrost domaćinstva koje je znalo da ukusi treba da služe zajedništvu, a ne razmetanju.
Sastojci
260 g glatkog brašna (ili ovsenog brašna)
100 g grožđica
120 ml ulja
120 ml vode
50 g seckanih oraha
90 g stevije (ili 180 g običnog šećera)
12 g praška za pecivo
4 jabuke
3 jaja
Sok od 1 limuna
1 kašičica vanilin šećera
1 kašičica ekstrakta vanile
Prstohvat soli
Malo putera (za podmazivanje)
Mleveni cimet (po ukusu)
Šećer u prahu (za posipanje)
Freepik
Starinska pita od jabuka
Priprema
Jabuke operite, očistite od semenki i isecite na sitne kockice. Prelijte ih limunovim sokom kako ne bi potamnile.
U većoj posudi pomešajte jabuke s vodom, vanilin šećerom i zaslađivačem. Dobro promešajte, pa dodajte grožđice, orahe, so i malo cimeta. Ostavite da odstoji oko 10 minuta kako bi se ukusi sjedinili. U drugoj posudi umutite ulje, jaja i ekstrakt vanile dok ne dobijete glatku smesu. Postepeno dodajte brašno i prašak za pecivo, mešajući dok se sve lepo ne poveže. Pažljivo umešajte smesu s jabukama u testo, da se ravnomerno rasporedi.
Pravougaonu tepsiju premažite puterom i izlijte smesu, pa poravnajte površinu. Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 180 °C oko 40–45 minuta, dok pita ne porumeni i čačkalica zabodena u sredinu ne izađe čista. Ostavite da se malo prohladi, zatim pospite šećerom u prahu. Isecite na kriške i poslužite toplo, po želji uz kuglu sladoleda od vanile.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U danima posta, kad je duša gladna utehe, a novčanik tanak, ovaj starinski kolač iz šerpe vraća toplinu doma i pokazuje da i jednostavno može biti preukusno.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.