Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
Za svakim stolom za kojim se okuplja porodica, u tišini koja prethodi prvom zalogaju, postoji jedan starinski kolač koji priziva detinjstvo bolje od svake fotografije. Đul pita, skromna po sastavu, a raskošna po ukusu - upravo je takva poslastica. U nekim krajevima Balkana ovaj kolač se naziva ružica, ili ružice, i čuva toplinu doma, miris prženih oraha i zvuk korica koje se zavijaju u uredne rolate, pa zatim pretaču u slatke "ružice", kako ih zovu u nekim krajevima, a koje pune tepsiju kao mali znak pažnje domaćice. Ovaj starinski kolač, vekovima pripreman za praznike i velika porodična okupljanja, spaja jednostavne sastojke u ono što se pamti dugo nakon što poslednji komad nestane sa stola. Muslimani ga pripremaju za Bajram, hrišćani za Vaskrs, a često se može viteti i na slavskim trpezama u domaćinstvima u kojima se neguje tradicija.
Sastojci
• kg gotovih kora za pitu
• 500 g samlevenih oraha
• 250 g putera ili ulja
• 800 g šećera
• 600 ml vode
• limun
Shutterstock/Mapa kulture
Đul pita
Priprema
Rastopiti puter. Po četiri kore premazivati ovlaš puterom, pa posuti orasima. Kore čvrsto urolati, zatim seći na komade širine 3–4 cm. Ovako spremljene rolate poslagati u tepsiju isečenom stranom nagore, preliti sa malo putera i peći dok ne porumene.
Za to vreme skuvati sirup od 800 g šećera i 600 ml vode, a na kraju dodati limun isečen na kolutove. Ispečene, još tople ružice preliti vrućim sirupom i ostaviti da se ohlade.
Savet
Za najbolji ukus, birajte sveže samlevene orahe - daju intenzivniji miris i bogatiju teksturu fila. Možete koristiti i orahe lagano pržene na tavi, što dodatno pojačava aromu. Ako želite puniji ukus, birajte puter. Za lakšu ili posnu varijantu, možete koristiti ulje ili posni margarin. Kolač će u oba slučaja ostati sočan, ali puter daje onu prepoznatljivu domaću punoću.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Recept iz vremena kada se sve spremalo bez žurbe ponovo osvaja — zahvaljujući bogatom nadevu, toploj čokoladnoj glazuri i uspomenama koje mirišu na maslo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.