Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava gde je granica između iskrene potrebe i pogrešnog oslanjanja na Stvoritelja kao na izvor lakog rešenja.
Ponekad se najtiše misli vernika najglasnije sudare sa pitanjem koje deluje jednostavno, a nosi neočekivanu težinu: sme li čovek da zamoli Boga za ono što mu nedostaje u svakodnevnom životu? Ne za mir, snagu ili razboritost – već baš za posao, za pristojnu platu, za krov koji neće prokišnjavati ili novac da se dete pošalje na fakultet. U tim trenucima mnogi zastanu, kao da strepe da će takva molitva odati neku duhovnu slabost, nedovoljnu uzvišenost ili preveliku vezanost za prolazno. A zapravo, iza te brige stoji nešto sasvim ljudsko: potreba da se vera uklopi u realnost u kojoj se svakodnevno živi.
Da li je greh moliti se za materijalna dobra?
Upravo o toj veoma čestoj nedoumici "da li je greh moliti se Bogu za materijalna dobra" govori protojerej Vladimir Pučkov, podsećajući vernike da Gospod poznaje čovekovu prirodu bolje nego što je mi sami razumemo.
– Ne, nije greh. Kada bi životne potrebe bile nešto što je Bogu protivno, ništa Mu ne bi smetalo da nas stvori bestelesnim. Ali mi smo telesna bića, imamo porodice, treba da jedemo, da se oblačimo, da podižemo decu i brinemo o roditeljima.
Njegove reči vraćaju molitvu u prostor iskrenosti, tamo gde ona i pripada. Čovek se ne pretvara da ima manje briga nego što zaista ima, niti pokušava da Boga impresionira "uzvišenijim" temama.
uoc-news.church
Protojerej Vladimir Pučkov
Gde nastaje greška u molitvi?
Međutim, otac Vladimir upozorava da postoji granica koja razdvaja zdravu molitvenu potrebu od pogrešnog oslanjanja na Boga kao na izvor lakog rešenja.
– Ipak, takva molitva može da postane greh onda kada tražimo ono što nemamo zbog sopstvene lenjosti, neodlučnosti ili malodušnosti, kao i onda kada sa Bogom ne razgovaramo ni o čemu drugom osim o materijalnim dobrima.
U tom upozorenju otvara se ključna tačka: molitva za materijalno nije grešna sama po sebi, ali postaje problem kada se čovek povlači iz sopstvene odgovornosti. Kada Bog postane zamena za trud, strpljenje, rad i ličnu borbu, molitva gubi svoju iskrenost. Isto tako, kada se razgovor sa Bogom svede isključivo na pitanja računa i potreba, duša polako gubi osećaj za ono što je zaista hrani.
Zato protojerej Pučkov zaključuje:
– Kao i u svemu u našem životu, i u našim željama za materijalnim blagodatima potrebno je imati meru – kaže otac Vladimir, jerej kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, prenosi portal spzh.eu.
Ta mera nije matematička, već duhovna. Ona podrazumeva trud koji je čovek dužan da uloži, svest da je svaki dar pre svega odgovornost i iskrenu želju da se Bog ne priziva samo onda kada nešto nedostaje. A kada se sve to spoji – molitva za materijalna dobra više ne izgleda kao izraz slabosti, već kao razgovor deteta sa Ocem, onako kako se razgovara kada se živi u svetu koji je istovremeno i duhovan i sasvim konkretan.
U besedi za 20. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako čovek svojim padom sabira protiv sebe sile tame, ali kroz iskreno pokajanje otkriva put ka slobodi, radosti i neizrecivoj svetlosti Božjeg oproštaja.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako greh rađa nemir, sumnju i osećaj progonjenosti, dok čistota duše donosi snagu, slobodu i hrabrost pred životnim iskušenjima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako greh rađa nemir, sumnju i osećaj progonjenosti, dok čistota duše donosi snagu, slobodu i hrabrost pred životnim iskušenjima.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Davida Solunskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Pankratije Tavromenijski. Katolička crkva obeležava spomendan Blažene Marije Petković, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.