Recept iz vremena kada se sve spremalo bez žurbe ponovo osvaja — zahvaljujući bogatom nadevu, toploj čokoladnoj glazuri i uspomenama koje mirišu na maslo.
U svakoj vojvođanskoj kući postojao je bar jedan miris koji je umeo da zaustavi vreme. Neko bi ga prepoznao po vrućem mleku, neko po domaćem pekmezu, a ponegde bi ga najavljalo tiho šuštanje palačinki na tiganju i žamor porodice koja se okuplja posle nedeljne liturgije. Upravo taj prizor — stolnjak malo izbledelog veza, prozori otvoreni prema dvorištu i nečiji smeh koji se meša sa mirisom masla — bio je scena u kojoj su nastajale čuvene Čika Dišine palačinke.
Nose ime po blagom starini iz jedne bačke varoši, čoveku koji je verovao da je svaka poslastica mali dar drugome. Zbog tog njegovog gostoprimstva, recept je čuvan kao porodična dragocenost i prenošen bez žurbe, s kolena na koleno. Pripremale su se samo kada ima smisla — nedeljom, za slavu, o praznicima ili kad se pod isti krov vrate oni koji dugo nisu bili tu.
Danas, kada se čini da dani klize brže nego što bismo želeli, ove palačinke umeju da vrate sećanje na detinjstvo, na kuhinju u kojoj je sve imalo ritam i meru i na trenutke kada se zna da se priprema nešto što spaja ljude. Zato sledeći recept nije samo uputstvo, već mala pozivnica da se ponovo oseti toplina doma kakvu pamtimo.
Sastojci
16 komada malo debljih palačinki
mleveni orasi
šećer
Nadev:
5 jaja
50 g kristal-šećera i malo vanil-šećera
50 g masla
50 g brašna
malo čokolade za glazuru
freepik
Za ovu poslasticu potrebno je 16 malo debljih palačinki
Priprema
Zamesimo testo za palačinke i ispečemo 16 komada malo debljih palačinki.
Svaku gotovu palačinku premažemo maslom i pospemo sitnim mrvicama biskvita. Potom pravimo nadev. Umutimo u penastu masu 5 žumanaca, 50 g kristal-šećera i malo vanilin šećera. Penasto umutimo 50 g masla i 50 g brašna. Od 5 belanaca napravimo gust sneg. Tada se sve sjedini uz mešanje, s tim što se sneg uobičajeno stavlja na kraju.
Palačinke i nadev slažemo u kalup za tortu na sledeći način: najpre 4 palačinke, ali se stavlja jedna po jedna, jer svaku treba posuti kristal-šećerom i mlevenim orasima, potom nadev. Zatim ponovo 4 palačinke na isti način, sve dok ne složimo sve palačinke. Preko poslednje palačinke sipa se preostali nadev i tada se kalup stavlja u rernu da se sve zapeče.
Gotove palačinke izručimo na okrugao tanjir i prelijemo glazurom od čokolade (u malo vode rastopi se čokolada).
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.