Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Manastir Zavala vekovima stoji na istom mestu, sa istim imenom i istim granicama. Ono što su poštovali carevi, begovi, države i ratovi, danas je dovedeno u pitanje jednim administrativnim potezom. Deo manastirske imovine, uključujući groblje i temelje crkve, prepisan je bez znanja bratstva i bez ikakvog obaveštenja, čime je otvoreno pitanje ne samo imovinskog prava, već i odnosa prema svetinji.
Deo imovine, kako tvrdi iguman manastira Zavala, otac Vasilije, bespravno je oduzet i prepisan na opštinu Ravno. Reč je, kako ističe, o postupku koji nema ni pravno ni moralno utemeljenje.
„I u manastiru Zavala postoji problem jer je deo manastirske imovine prepisan na Opštinsko veće Ravnog. Prepisani su groblje i temelji crkve, bez našeg znanja i bez ikakvog obaveštenja“, kaže iguman Vasilije.
Prepisano groblje i temelji crkve bez znanja bratstva
Prema njegovim rečima, posebno zabrinjava činjenica da se među spornim parcelama nalazi zavalsko seosko groblje, kao i temelji obližnje crkve. Takvi primeri, naglašava, ne predstavljaju samo pravni problem, već duboko zadiru u dostojanstvo Crkve i poštovanje prema svetim mestima.
Te reči zvuče gotovo neverovatno: groblje, mesto večnog počinka, i temelji hrama, svedoci duhovnog kontinuiteta, tretirani su kao obične parcele u administrativnim knjigama.
Facebook/Херцеговац - Херцеговка
Iguman Vasilije
Prema svedočenju igumana, sporna imovina je nakon nacionalizacije bila upisana na Radnu organizaciju „Popovo polje“, ali je kasnije, bez pravnog osnova, prebačena na opštinu Ravno.
- To je urađeno pre skoro 20 godina. Od tada se, korak po korak, pokušava odvajanje manastirskih parcela - naglašava iguman Vasilije, dodajući da će manastir pravdu potražiti sudskim putem.
Problem se, međutim, ne završava na starim upisima i arhivama. Na udaljenosti od oko 200 metara od manastira nalaze se parcele koje su, prema rečima igumana, prodate kao građevinsko zemljište.
Planirana je izgradnja hotela, motela i drugih turističkih sadržaja, iako je manastir nadležnim institucijama dostavio dokumentaciju koja potvrđuje da je reč o manastirskoj zemlji.
- Te parcele pokušavaju da pretvore u prostor za izgradnju motela i hotela. Iako smo nadležne obavestili i dostavili dokumentaciju da je reč o manastirskoj zemlji, pokušaji prisvajanja se nastavljaju - rekao je iguman Vasilije za Srnu, a prenosi RTRS.
Dokumenta koja svedoče o vekovnom vlasništvu
Manastir Zavala, kako ističe iguman, raspolaže jasnim dokazima o svom vlasništvu nad spornom imovinom.
- Imamo dokumenta iz 1890, 1923. i 1959. godine koja potvrđuju da je to manastirska imovina - navodi iguman, izražavajući nadu da će institucije Republike Srpske pomoći da se ovaj slučaj razreši i da se manastiru vrati ono što mu je nezakonito oduzeto.
Zavala nije običan posed. Reč je o nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine, manastiru koji se nalazi na rubu Popovog polja, podno planine Ostrog. Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice vezuje se za najranije hrišćansko doba, dok su freske u hramu 1619. godine oslikane rukom Georgija Mitrofanovića, poznatog srpskog slikara i hilandarskog monaha.
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški
U ovom manastiru iskušenik je bio i Sveti Vasilije Ostroški, rođen u obližnjem selu Mrkonjići kod Trebinja, pre nego što je postao jedan od najpoštovanijih svetitelja Srpske pravoslavne crkve.
Zato pitanje Zavale nije samo pravno. Ono je i duhovno i civilizacijsko. Kada se manastiru oduzme groblje, ne gubi se samo parcela, već se dovodi u pitanje granica poštovanja. Kada se temelji crkve prepišu na nekog drugog, ne menja se samo katastar, već se zadire u savest.
Borba manastira Zavala, kako ističe iguman Vasilije, nije usmerena protiv bilo koga, već predstavlja nastojanje da se zaštiti istina, potvrđena dokumentima, predanjem i neprekidnim monaškim životom koji se na ovom mestu odvija vekovima.
Na Preobraženje Gospodnje, iz Mrkonjića stižu mošti Svete Ane – majke Čudotvorca Ostroškog. Verni će imati priliku da prvi put u svom gradu celivaju i dodirnu svetinju.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Predsednik Saveza Srba iz regiona upozorava da nije reč o administrativnoj grešci, već o sistemskom mehanizmu kojim se, preko zakona i katastra, nastavlja progon preostalih pravoslavaca.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.