Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Manastir Zavala vekovima stoji na istom mestu, sa istim imenom i istim granicama. Ono što su poštovali carevi, begovi, države i ratovi, danas je dovedeno u pitanje jednim administrativnim potezom. Deo manastirske imovine, uključujući groblje i temelje crkve, prepisan je bez znanja bratstva i bez ikakvog obaveštenja, čime je otvoreno pitanje ne samo imovinskog prava, već i odnosa prema svetinji.
Deo imovine, kako tvrdi iguman manastira Zavala, otac Vasilije, bespravno je oduzet i prepisan na opštinu Ravno. Reč je, kako ističe, o postupku koji nema ni pravno ni moralno utemeljenje.
„I u manastiru Zavala postoji problem jer je deo manastirske imovine prepisan na Opštinsko veće Ravnog. Prepisani su groblje i temelji crkve, bez našeg znanja i bez ikakvog obaveštenja“, kaže iguman Vasilije.
Prepisano groblje i temelji crkve bez znanja bratstva
Prema njegovim rečima, posebno zabrinjava činjenica da se među spornim parcelama nalazi zavalsko seosko groblje, kao i temelji obližnje crkve. Takvi primeri, naglašava, ne predstavljaju samo pravni problem, već duboko zadiru u dostojanstvo Crkve i poštovanje prema svetim mestima.
Te reči zvuče gotovo neverovatno: groblje, mesto večnog počinka, i temelji hrama, svedoci duhovnog kontinuiteta, tretirani su kao obične parcele u administrativnim knjigama.
Facebook/Херцеговац - Херцеговка
Iguman Vasilije
Prema svedočenju igumana, sporna imovina je nakon nacionalizacije bila upisana na Radnu organizaciju „Popovo polje“, ali je kasnije, bez pravnog osnova, prebačena na opštinu Ravno.
- To je urađeno pre skoro 20 godina. Od tada se, korak po korak, pokušava odvajanje manastirskih parcela - naglašava iguman Vasilije, dodajući da će manastir pravdu potražiti sudskim putem.
Problem se, međutim, ne završava na starim upisima i arhivama. Na udaljenosti od oko 200 metara od manastira nalaze se parcele koje su, prema rečima igumana, prodate kao građevinsko zemljište.
Planirana je izgradnja hotela, motela i drugih turističkih sadržaja, iako je manastir nadležnim institucijama dostavio dokumentaciju koja potvrđuje da je reč o manastirskoj zemlji.
- Te parcele pokušavaju da pretvore u prostor za izgradnju motela i hotela. Iako smo nadležne obavestili i dostavili dokumentaciju da je reč o manastirskoj zemlji, pokušaji prisvajanja se nastavljaju - rekao je iguman Vasilije za Srnu, a prenosi RTRS.
Dokumenta koja svedoče o vekovnom vlasništvu
Manastir Zavala, kako ističe iguman, raspolaže jasnim dokazima o svom vlasništvu nad spornom imovinom.
- Imamo dokumenta iz 1890, 1923. i 1959. godine koja potvrđuju da je to manastirska imovina - navodi iguman, izražavajući nadu da će institucije Republike Srpske pomoći da se ovaj slučaj razreši i da se manastiru vrati ono što mu je nezakonito oduzeto.
Zavala nije običan posed. Reč je o nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine, manastiru koji se nalazi na rubu Popovog polja, podno planine Ostrog. Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice vezuje se za najranije hrišćansko doba, dok su freske u hramu 1619. godine oslikane rukom Georgija Mitrofanovića, poznatog srpskog slikara i hilandarskog monaha.
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški
U ovom manastiru iskušenik je bio i Sveti Vasilije Ostroški, rođen u obližnjem selu Mrkonjići kod Trebinja, pre nego što je postao jedan od najpoštovanijih svetitelja Srpske pravoslavne crkve.
Zato pitanje Zavale nije samo pravno. Ono je i duhovno i civilizacijsko. Kada se manastiru oduzme groblje, ne gubi se samo parcela, već se dovodi u pitanje granica poštovanja. Kada se temelji crkve prepišu na nekog drugog, ne menja se samo katastar, već se zadire u savest.
Borba manastira Zavala, kako ističe iguman Vasilije, nije usmerena protiv bilo koga, već predstavlja nastojanje da se zaštiti istina, potvrđena dokumentima, predanjem i neprekidnim monaškim životom koji se na ovom mestu odvija vekovima.
Na Preobraženje Gospodnje, iz Mrkonjića stižu mošti Svete Ane – majke Čudotvorca Ostroškog. Verni će imati priliku da prvi put u svom gradu celivaju i dodirnu svetinju.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Predsednik Saveza Srba iz regiona upozorava da nije reč o administrativnoj grešci, već o sistemskom mehanizmu kojim se, preko zakona i katastra, nastavlja progon preostalih pravoslavaca.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.