KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
Petropavlov manastir kod Trebinja, jedno od najvažnijih duhovnih središta Hercegovine, ovoga leta otkrio je tajne koje prepisuju istoriju ovog svetog mesta. Dosadašnja uverenja o benediktinskom poreklu manastira pala su pred rezultatima najnovijih arheoloških istraživanja koja je predvodio Muzej Hercegovine iz Trebinja, u saradnji sa Istorijskim institutom iz Beograda.
– Ranije se smatralo da je u ovom prostoru postojao benediktinski samostan, ali nalazi potvrđuju da kompleks potiče iz antičkog, odnosno ranovizantijskog perioda – objašnjava arheolog na projektu dr Dejan Bulić,prenosi sputnikportal.rs.
Prethodna istraživanja iz 1968. godine, kada je arheolog Marko Popović proglasio kompleks benediktinskim, bila su zasnovana na svega nekoliko nalaza keramike i na olako povezanoj arhivskoj građi. Popović je u pisanim izvorima našao pomen samostana „Sankti Petre di kampo“ – Svetog Petra u polju – i nekritički prihvatio teoriju da se objekat nalazio baš na ovom mestu.
Danas manastirski kompleks čine dve crkve: veliki hram Svetog Petra iz 1906. godine i manja crkva Svetog Pavla iz 2007. godine. Ipak, pod temeljem velike crkve krije se istorija stara više od pet vekova. Arheološka istraživanja pokazala su da je originalna crkva – bazilika sa krstionicom – nastala još u 5. ili 6. veku.
– Pronašli smo novčić Valentinijana II sa kraja 4. veka, što nam daje okvir za datovanje kompleksa. Građevina je dugo bila u ruševinama, a tokom srednjeg veka prostor je postao groblje, što je narod poštovao vekovima – objašnjava Bulić.
Iskopavanja su otkrila 20 grobova pod stećcima, uz retke grobne priloge – akču iz 1512. godine, dugme sa nošnje i udicu. Jedna kamena ploča sa natpisom iz 12. veka, na kojoj tri sina podižu spomenik majci, ugrađena je u proskomidiju crkve i sada je vidljiva vernicima.
– Ovo potvrđuje kontinuitet sahranjivanja i pokazuje da su ljudi vekovima znali da je ovo sveto mesto – dodaje Bulić.
Antiči sloj, nastao pre podizanja bazilike, otkriva još starije prisustvo hrišćanske zajednice. U ovom sloju pronađeni su stotine fragmenata krovnih pokrivki, tegula i antičke opeke. Nalazi su apsolutno pouzdani, jer sloj nije bio mešan sa ostalim periodima. Ovo otkriće baca novo svetlo na rani razvoj hrišćanstva u ovom delu Hercegovine.
Otkrivene krstionice sugerišu da je manastir u ranovizantijskom periodu mogao biti episkopsko sedište. Nažalost, zapadni deo kompleksa, gde bi moglo biti sedište episkopa, pokriven je savremenim grobljem i nije moguće istraživati.
Još jedna neobičnost: hram Svetog Petra odstupa 39 stepeni od klasične istok–zapad orijentacije.
– Moramo proveriti sa astronomima da li se ovakav azimut podudara sa nekim crkvenim praznikom ili je simbolično odabran prema nekom objektu – objašnjava Bulić.
Takva devijacija otvara teorije o kriptohrišćanstvu iz 3. veka, što podseća na nalaze sa obližnjeg rimskog lokaliteta Panik, danas potopljenog u Bilećkom jezeru.
Novo otkriće u Petropavlovom manastiru ne menja samo dataciju i poreklo ovog svetog mesta – ono otvara pitanja o ranom hrišćanskom životu u Hercegovini, kontinuitetu vere i duhovnoj snazi koja je održala svetinju kroz vekove. Svaki sloj zemlje, svaki pronađeni predmet priča priču o ljudima koji su vekovima poštovali ovo sveto tlo i verovali u njegovu moć.
Arheološka istraživanja u crkvi Svetog Petra i dalje traju pod rukovodstvom Ivane Grujić, direktorke Muzeja Hercegovine, uz podršku dr Dejana Radičevića sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Sveti Petar i Pavle u Trebinju sada više nisu samo hramovi – oni su živi spomenici istorije i duhovnosti, čiji slojevi i misterije tek čekaju da budu potpuno otkriveni.

Manastir sa korenom u ranovizantijskoj epohi

Groblje na temeljima svetosti
Episkopsko sedište i neobična orijentacija

Manastirska misterija nad misterijama
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
Verni narod iz svih krajeva svedočio je istorijskom sabranju u Trebinju, kada su mošti Svete Ane unešene u Sabornu crkvu na Preobraženje Gospodnje.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.