Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
Petropavlov manastir kod Trebinja, jedno od najvažnijih duhovnih središta Hercegovine, ovoga leta otkrio je tajne koje prepisuju istoriju ovog svetog mesta. Dosadašnja uverenja o benediktinskom poreklu manastira pala su pred rezultatima najnovijih arheoloških istraživanja koja je predvodio Muzej Hercegovine iz Trebinja, u saradnji sa Istorijskim institutom iz Beograda.
– Ranije se smatralo da je u ovom prostoru postojao benediktinski samostan, ali nalazi potvrđuju da kompleks potiče iz antičkog, odnosno ranovizantijskog perioda – objašnjava arheolog na projektu dr Dejan Bulić,prenosi sputnikportal.rs.
Wikimedia/Branka Mumalo
Manastir Svetih Petra i Pavla kod Trebinja
Prethodna istraživanja iz 1968. godine, kada je arheolog Marko Popović proglasio kompleks benediktinskim, bila su zasnovana na svega nekoliko nalaza keramike i na olako povezanoj arhivskoj građi. Popović je u pisanim izvorima našao pomen samostana „Sankti Petre di kampo“ – Svetog Petra u polju – i nekritički prihvatio teoriju da se objekat nalazio baš na ovom mestu.
Manastir sa korenom u ranovizantijskoj epohi
Danas manastirski kompleks čine dve crkve: veliki hram Svetog Petra iz 1906. godine i manja crkva Svetog Pavla iz 2007. godine. Ipak, pod temeljem velike crkve krije se istorija stara više od pet vekova. Arheološka istraživanja pokazala su da je originalna crkva – bazilika sa krstionicom – nastala još u 5. ili 6. veku.
– Pronašli smo novčić Valentinijana II sa kraja 4. veka, što nam daje okvir za datovanje kompleksa. Građevina je dugo bila u ruševinama, a tokom srednjeg veka prostor je postao groblje, što je narod poštovao vekovima – objašnjava Bulić.
Wikimedia/Slavenko Vukasović
Crkva Svetog Petra u Petropavlovskom manastiru kod Trebinja
Groblje na temeljima svetosti
Iskopavanja su otkrila 20 grobova pod stećcima, uz retke grobne priloge – akču iz 1512. godine, dugme sa nošnje i udicu. Jedna kamena ploča sa natpisom iz 12. veka, na kojoj tri sina podižu spomenik majci, ugrađena je u proskomidiju crkve i sada je vidljiva vernicima.
– Ovo potvrđuje kontinuitet sahranjivanja i pokazuje da su ljudi vekovima znali da je ovo sveto mesto – dodaje Bulić.
Antiči sloj, nastao pre podizanja bazilike, otkriva još starije prisustvo hrišćanske zajednice. U ovom sloju pronađeni su stotine fragmenata krovnih pokrivki, tegula i antičke opeke. Nalazi su apsolutno pouzdani, jer sloj nije bio mešan sa ostalim periodima. Ovo otkriće baca novo svetlo na rani razvoj hrišćanstva u ovom delu Hercegovine.
Episkopsko sedište i neobična orijentacija
Otkrivene krstionice sugerišu da je manastir u ranovizantijskom periodu mogao biti episkopsko sedište. Nažalost, zapadni deo kompleksa, gde bi moglo biti sedište episkopa, pokriven je savremenim grobljem i nije moguće istraživati.
Još jedna neobičnost: hram Svetog Petra odstupa 39 stepeni od klasične istok–zapad orijentacije.
– Moramo proveriti sa astronomima da li se ovakav azimut podudara sa nekim crkvenim praznikom ili je simbolično odabran prema nekom objektu – objašnjava Bulić.
Takva devijacija otvara teorije o kriptohrišćanstvu iz 3. veka, što podseća na nalaze sa obližnjeg rimskog lokaliteta Panik, danas potopljenog u Bilećkom jezeru.
Wikimedia/Bojana Wiki PG
Crkva Svetog Petra u Petropavlovskom manastiru kod Trebinja
Manastirska misterija nad misterijama
Novo otkriće u Petropavlovom manastiru ne menja samo dataciju i poreklo ovog svetog mesta – ono otvara pitanja o ranom hrišćanskom životu u Hercegovini, kontinuitetu vere i duhovnoj snazi koja je održala svetinju kroz vekove. Svaki sloj zemlje, svaki pronađeni predmet priča priču o ljudima koji su vekovima poštovali ovo sveto tlo i verovali u njegovu moć.
Arheološka istraživanja u crkvi Svetog Petra i dalje traju pod rukovodstvom Ivane Grujić, direktorke Muzeja Hercegovine, uz podršku dr Dejana Radičevića sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Sveti Petar i Pavle u Trebinju sada više nisu samo hramovi – oni su živi spomenici istorije i duhovnosti, čiji slojevi i misterije tek čekaju da budu potpuno otkriveni.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Tri zlatne medalje sa prestižnog takmičenja u Njujorku potvrdile su vrhunski kvalitet tvrdoškog ulja, a analize pokazuju i zašto – sa više od 400 polifenola ono prevazilazi standarde ekstra devičanskog ulja i dobija i lekovita svojstva.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.