BEOGRAD DOBIO NOVOG SVEŠTENIKA: Patrijarh Porfirije rukopoložio profesora Bogoslovskog fakulteta u sveštenički čin
Đakon dr Ivica Čairović postao sveštenik, dok je beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve osvetlila put do Carstva Božjeg.
Arhitektonska posebnost nastala je kao odgovor na političke podele i svedoči o vremenu kada su vernici iz Banata pomagali oslobođenje Srbije.
Na prvi pogled, dva zvonika na Uspenskoj crkvi u Pančevu deluju kao neobična arhitektonska odluka. Međutim, iza tog rešenja ne stoji hir graditelja, već jasno istorijsko i identitetsko opredeljenje tadašnje srpske zajednice.
Hram Uspenja Presvete Bogorodice podignut je početkom 19. veka u sredini koja se nalazila na granici velikih carstava i političkih uticaja austrougarskog i srpskog. Upravo iz tog konteksta proisteklo je i objašnjenje koje je dao hroničar dr Borislav Jankulov: dva tornja predstavljaju srpski narod podeljen između dve carevine, ali okupljen oko jednog oltara i jedne vere, piše portal politika.rs. U kraćem narodnom tumačenju, Pančevci su to saželi u jednostavnu sliku "dva brata, s ove i one strane Dunava".
Ovakva simbolika nije nastala slučajno. Krajem 18. i početkom 19. veka Srbi u Banatu, tada pod austrougarskom vlašću, aktivno su pomagali ustanak u Srbiji. Pomoć je stizala u novcu, hrani i oružju, često uprkos zvaničnim zabranama. Kao znak zahvalnosti, vožd Karađorđe Petrović poslao je građu za pečenje opeke, čime je neposredno pomogao izgradnju crkve. Upravo u toj vezi između dve obale Dunava i dva politička prostora treba tražiti i ideju o dvostrukom zvoniku.
Izgradnja hrama odvijala se brzo za tadašnje prilike. Nakon prve, skromne drvene kapele iz 1796. godine, vernici su otkupili plac i 1807. godine položili temelje nove crkve. Već 1810. godine završeni su i zvonici, koji su postali dominantan deo panorame Pančeva. Gradnja je finansirana prilozima vernika i dobrotvora, a iznosi su za to vreme bili izuzetno veliki, što govori o značaju koji je hram imao za lokalnu zajednicu.
Arhitektonski, crkva je donela novine u pravoslavno graditeljstvo Banata. Projektovana je sa centralnom osnovom i neobičnim rešenjem male kapele na vrhu zvonika, što je u to vreme bila retkost. Podigli su je pančevački majstori Gasals i Fridrih Kverfeld, a već nekoliko godina po završetku dobila je i sat i zvona.
Posebnu vrednost ima ikonostas, prvi zidani ikonostas u srpskom pravoslavlju. Njegove ikone izradio je slikar Konstantin Danil, koji je upravo zahvaljujući ovom poslu stekao ugled i kasnije radio u više crkava širom Banata.
Sudbina zvona pratila je istorijske lomove. Tokom Prvog svetskog rata austrougarska vojska ih je uklonila i pretopila za vojne potrebe. Nova su postavljena 1928. godine, zahvaljujući daru veleposednika Petra Miloradovića. Najveće zvono naručeno je u Gracu, dok su ostala izrađena u zemunskoj livnici "Pantelić".
Jedan od zanimljivijih detalja danas je vezan za sat u desnom tornju. Njegov mehanizam prenosi vreme i na levi toranj, koji je u unutrašnjosti prazan. Nekada se sat navijao ručno, zatim je prešao na električni pogon, a danas je povezan sa satelitskim sistemom, pa se automatski usklađuje pri promeni vremena ili prekidu napajanja.
Uspenska crkva je kroz vreme obnavljana, naročito u periodu između dva rata, kada je dobila današnji spoljašnji izgled. Danas je zaštićena kao kulturno dobro i predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola Pančeva.
Dva zvonika, zbog kojih je često nazivaju "crkvom s dva tornja", nisu tek arhitektonska posebnost. Oni su svedočanstvo jednog istorijskog trenutka u kojem je vera bila mesto okupljanja naroda podeljenog granicama, ali ne i identitetom.
Đakon dr Ivica Čairović postao sveštenik, dok je beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve osvetlila put do Carstva Božjeg. U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe. Poglavar Srpske pravoslavne crkve i američki izaslanik Paolo Zampoli otvorili su teme poverenja, identiteta i buduće saradnje, u razgovoru koji je spojio dve perspektive i dva pristupa savremenim odnosima. U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu. Budi deo Religija.rs zajednice.
Od pretopljenih zvona do sata povezanog sa satelitom
BEOGRAD DOBIO NOVOG SVEŠTENIKA: Patrijarh Porfirije rukopoložio profesora Bogoslovskog fakulteta u sveštenički čin
PATRIJARH PORFIRIJE POSLAO PORUKU KOJA SE PAMTI: Velika subota u Pećkoj patrijaršiji (FOTO)
Patrijarh srpski Porfirije razgovarao sa visokim predstavnikom američke administracije
PATRIJARH PORFIRIJE U CENTRU PAŽNJE NA OTVARANJU RUSKOG KONZULATA: Poruke koje su odjeknule Novim Sadom
Svetogorski starac otkriva koje osobine su najvažnije za hrišćanski život
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Hrskave spolja, nežne iznutra i pune bogatog krema, ove starinske poslastice vraćaju ukus mrsnih slava kakve pamtimo.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.