Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Više od 800.000 ljudi poklonilo se od 21. maja do danas Pojasu Presvete Bogorodice, koji danas ispraćamo iz Srbije da se vrati svojoj kući, Manastiru Vatoped na Svetoj gori.
Srpska pravoslavna crkva pozvala je vernike na svetu liturgiju koja će u Hramu Svetog Save početi ujutru, u subotu 6. juna, u devet časova, a služiće je patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje igumana Manastira Vatoped Jefrema s bratijom manasitra, domaće sveštenstvo. Potom će Časni pojas biti svečano ispraćen, uz počasti Garde Vojske Srbije, orkestar MUP, folklorna društva i horove.
Zbog velikog interesovanja vernog naroda, boravak ove relikvije u Srbiji produžen je dva puta do sada na inicijativu patrijarha Porfirija.
Danas, tokom celog dana su bile u toku pripreme za svečani ispraćaj Časnog pojasa Presvete Bogorodice, a u skladu s viševekovnom tradicijom i praksom koja je prisutna u svim pravoslavnim crkvama, Časni pojas je podignut na postolje unutar Hrama Svetog Save kako bi poklonici mogli da, prolazeći ispod ove svetinje, dobiju blagoslov prinoseći molitve za sebe i svoje bližnje.
Kako je saopštila Srpska pravoslavna crkva, sve je urađeno po blagoslovu patrijarha Porfirija, a uz saglasnost arhimandrita Jefrema, igumana Manastira Vatoped:
- U skladu s viševekovnom tradicijom i praksom, koja je prisutna u svim pravoslavnim crkvama grčkoj, kiparskoj, gruzijskoj, ruskoj, tako i u srpskoj Časni pojas Presvete Bogorodice podignut je na postolje unutar hrama kako bi svako od poklonika, koji su pristigli da uzmu blagoslov od Presvete Bogorodice, mogao da laganim hodom, prolazeći ispod ove svetinje, dobije blagoslov prinoseći molitve za sebe i svoje bližnje.
Marija iz Požege, majka troje dece: Pojas mi je pomogao da zatrudnim
RINA
Marija Đukić sa svoje troje dece, čekala 11 sati da celiva Časni pojas Presvete Bogorodice
Među onima koji su se poklonili Časnom pojasu je i Marija Đukić, majka koja je s troje dece čekala 11 sati da celiva Časni pojas Presvete Bogorodice.
- Nakon kontrola u Tiršovoj, zajedno sa suprugom i troje dece stala sam u red kako bih ispunila veliku želju koju sam dugo nosila u srcu. Prvo smo mislili da nećemo stići da dođemo, ali rok za celivanje Pojasa bio je produžen, a nama su upravo za ponedeljak i utorak bile zakazane kontrole u Tiršovoj. To sam shvatila kao pravi Božji znak i nije mi bilo teško da čekam s troje dece - kaže za Rinu Marija.
Marija je, inače, sa suprugom dugo vodila jednu od najtežih borbi za potomstvo i dobila je trojke. Za Časni pojas bila je posebno vezana i pre nego što je stigao u Beograd.
- Repliku Časnog pojasa mi je doneo rođak, moj Đole, sa Svete Gore, još kada nismo imali decu. Molila sam se i nosila ga dve godine sigurno, dok nisam ostala trudna. A onda i celu trudnoću. Skinula sam ga onog trenutka kada sam pošla u porođajnu salu - ispričala je Marija.
RINA
Kako dodaje, taj pojas kasnije je dala još nekim ženama, kojima je, takođe, pomogao.
Nakon što su završili sve kontrole s decom u Tiršovoj i čuli ono najvažnije, da je sve u redu, njen suprug je odlučio da odmah ode da čeka u redu.
- Završili smo sa sve troje dece kontrole, Bogu hvala sve je u redu. Izlazimo iz Tiršove i suprug mi kaže: "Ja odoh da čekam, a ti ih odvedi da spavaju, pa dođite." Kraj reda se nije video. On je stajao već šest sati u redu dok mi nismo stigli, a onda zajedno još pet.
Posebno emotivan trenutak, kako kaže, dogodio se kada se iz reda okrenula i ugledala Tiršovu:
- Vidim onaj prozor s kog sam se molila svakog jutra da mi deca budu dobro. Prozor s kog sam bila uplašena, ali sam verovala u Boga i znala da će naši heroji uspeti u svojoj bici.
Deca su, kako ističe, zajedno s roditeljima provela pet sati u redu, ali to vreme kao da nisu ni osetila:
- Igrali su se, jurili, prosto su uživali. A onda smo došli do ulaza u hram. Meni su suze same tekle, ne znam zašto. Taj osećaj je nemoguće opisati. Taj izliv emocija.
Očinska briga
Ovim je, kako se dodaje, patrijarh Porfirije izrazio duboku očinsku brigu za svakoga onoga koji nije žalio truda, a izrazio je ljubav prema Bogorodici, dolazeći na hodočašće Gospodu, Presvetoj Bogorodici i Svetom Savi, moleći se Majci Božjoj i Majci svih nas.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Divnogorca po starom i Prepodobnog Visariona po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Norberta, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.