Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Više od 800.000 ljudi poklonilo se od 21. maja do danas Pojasu Presvete Bogorodice, koji danas ispraćamo iz Srbije da se vrati svojoj kući, Manastiru Vatoped na Svetoj gori.
Srpska pravoslavna crkva pozvala je vernike na svetu liturgiju koja će u Hramu Svetog Save početi ujutru, u subotu 6. juna, u devet časova, a služiće je patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje igumana Manastira Vatoped Jefrema s bratijom manasitra, domaće sveštenstvo. Potom će Časni pojas biti svečano ispraćen, uz počasti Garde Vojske Srbije, orkestar MUP, folklorna društva i horove.
Zbog velikog interesovanja vernog naroda, boravak ove relikvije u Srbiji produžen je dva puta do sada na inicijativu patrijarha Porfirija.
Danas, tokom celog dana su bile u toku pripreme za svečani ispraćaj Časnog pojasa Presvete Bogorodice, a u skladu s viševekovnom tradicijom i praksom koja je prisutna u svim pravoslavnim crkvama, Časni pojas je podignut na postolje unutar Hrama Svetog Save kako bi poklonici mogli da, prolazeći ispod ove svetinje, dobiju blagoslov prinoseći molitve za sebe i svoje bližnje.
Kako je saopštila Srpska pravoslavna crkva, sve je urađeno po blagoslovu patrijarha Porfirija, a uz saglasnost arhimandrita Jefrema, igumana Manastira Vatoped:
- U skladu s viševekovnom tradicijom i praksom, koja je prisutna u svim pravoslavnim crkvama grčkoj, kiparskoj, gruzijskoj, ruskoj, tako i u srpskoj Časni pojas Presvete Bogorodice podignut je na postolje unutar hrama kako bi svako od poklonika, koji su pristigli da uzmu blagoslov od Presvete Bogorodice, mogao da laganim hodom, prolazeći ispod ove svetinje, dobije blagoslov prinoseći molitve za sebe i svoje bližnje.
Marija iz Požege, majka troje dece: Pojas mi je pomogao da zatrudnim
RINA
Marija Đukić sa svoje troje dece, čekala 11 sati da celiva Časni pojas Presvete Bogorodice
Među onima koji su se poklonili Časnom pojasu je i Marija Đukić, majka koja je s troje dece čekala 11 sati da celiva Časni pojas Presvete Bogorodice.
- Nakon kontrola u Tiršovoj, zajedno sa suprugom i troje dece stala sam u red kako bih ispunila veliku želju koju sam dugo nosila u srcu. Prvo smo mislili da nećemo stići da dođemo, ali rok za celivanje Pojasa bio je produžen, a nama su upravo za ponedeljak i utorak bile zakazane kontrole u Tiršovoj. To sam shvatila kao pravi Božji znak i nije mi bilo teško da čekam s troje dece - kaže za Rinu Marija.
Marija je, inače, sa suprugom dugo vodila jednu od najtežih borbi za potomstvo i dobila je trojke. Za Časni pojas bila je posebno vezana i pre nego što je stigao u Beograd.
- Repliku Časnog pojasa mi je doneo rođak, moj Đole, sa Svete Gore, još kada nismo imali decu. Molila sam se i nosila ga dve godine sigurno, dok nisam ostala trudna. A onda i celu trudnoću. Skinula sam ga onog trenutka kada sam pošla u porođajnu salu - ispričala je Marija.
RINA
Kako dodaje, taj pojas kasnije je dala još nekim ženama, kojima je, takođe, pomogao.
Nakon što su završili sve kontrole s decom u Tiršovoj i čuli ono najvažnije, da je sve u redu, njen suprug je odlučio da odmah ode da čeka u redu.
- Završili smo sa sve troje dece kontrole, Bogu hvala sve je u redu. Izlazimo iz Tiršove i suprug mi kaže: "Ja odoh da čekam, a ti ih odvedi da spavaju, pa dođite." Kraj reda se nije video. On je stajao već šest sati u redu dok mi nismo stigli, a onda zajedno još pet.
Posebno emotivan trenutak, kako kaže, dogodio se kada se iz reda okrenula i ugledala Tiršovu:
- Vidim onaj prozor s kog sam se molila svakog jutra da mi deca budu dobro. Prozor s kog sam bila uplašena, ali sam verovala u Boga i znala da će naši heroji uspeti u svojoj bici.
Deca su, kako ističe, zajedno s roditeljima provela pet sati u redu, ali to vreme kao da nisu ni osetila:
- Igrali su se, jurili, prosto su uživali. A onda smo došli do ulaza u hram. Meni su suze same tekle, ne znam zašto. Taj osećaj je nemoguće opisati. Taj izliv emocija.
Očinska briga
Ovim je, kako se dodaje, patrijarh Porfirije izrazio duboku očinsku brigu za svakoga onoga koji nije žalio truda, a izrazio je ljubav prema Bogorodici, dolazeći na hodočašće Gospodu, Presvetoj Bogorodici i Svetom Savi, moleći se Majci Božjoj i Majci svih nas.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.