NA NAJVULGARNIJI NAČIN OSKRNAVLJENA JEDNA OD NAJPOZNATIJIH PRAVOSLAVNIH SVETINJA U REGIONU: Polunage turistkinje izazvale buru među vernicima (FOTO, VIDEO)
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Crkva Svetog Nikole na Mavrovu, jedna od najpoznatijih svetinja ovog kraja i Severne Makedonije, kao i svedok vekovnog pravoslavnog života, doživela je nezapamćeno skrnavljenje.
Naime, turistkinje su se popele na zidove i toranj hrama, a potom, obučene samo u kupaće kostime, skakale sa svetinje pravo u Mavrovsko jezero. Prizor je sablaznuio vernike kada je snimak objavljen na mrežama, i otvorio pitanje kako je moguće da se ostaci pravoslavnog hrama koriste kao skakaonica, bez ikakve kontrole i poštovanja prema svetom mestu.
Time je hram, koji je decenijama simbol Mavrova, izložen krajnje neprimerenom ponašanju.
Za vernike je ovaj prizor posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina. Podignuta je u 19. veku i bila je nekadašnje duhovno središte sela Mavrovo. Nakon izgradnje Mavrovskog jezera 1956, hram je potopljen, a njegovi ostaci danas, kada se vodostaj povuče, ponovo izranjaju iz vode.
Crkva je postala svojevrsni nemi svedok nekadašnjeg Mavrova - mesta u kojem su ljudi živeli, molili se i okupljali oko svog hrama, pre nego što je dolina potopljena. Njeni zidovi i zvonik, koji i danas odolevaju vremenu i vodi, čuvaju uspomenu na jedno nestalo vreme.
Hram je imao i značajnu umetničku vrednost. Ikonostas i ikone povezani su sa čuvenim ikonopiscem Dičom Zografom, a sama crkva građena je od kamena, mermera i granita. Zbog svega toga, njeni ostaci imaju i versku, i istorijsku, i kulturnu vrednost.
Foto: Toni Calovski/ustupljene fotografije
Turistkinje oskudno odevene skaču s tornja Crkve Svetog Nikole
Upravo zato je ponašanje turistkinja izazvalo ogorčenje.
Toni Calovski iz Skoplja, koji je uslikao i snimio skandalozno ponašanje devojaka i to objavio, zatražio je hitnu reakciju nadležnih izbog skrnavljenja svetinje.
- Pitam gradonačelnikaopštine Mavrovo i Rostuše, opštinske inspoktore, policiju i sve ostale nadležne da li je ovo (ponašanje turistkinja) dozvoljeno i da li će neko odgovarati. Fotografije koje sam objavio snimljene su ispred Crkve Sveti Nikola u Mavrovu, na mestu koje za nas predstavlja sveti i duhovni prostor, a istovremeno je deo kulturne i turističke baštine Mavrova - istakao je Calovski za portal Religija.rs i rekao da su svetinju oskrnavili turisti, koji su tu došli kombijem, oskudno odeveni, i odmah se popeli na zgradu hrama i počeli nedolično da se ponašaju.
Naglašava da to mesto nije nije plaža, nije bazen i nije mesto za ovakvo ponašanje.
- Problem nije u tome što turisti dolaze iz Nemačke, Holandije ili bilo koje druge zemlje. Turisti su dobrodošli. Ali svaki posetilac, bez obzira odakle dolazi, mora poštovati mesto koje posećuje, njegovu veru, kulturu, tradiciju i pravila. Postavlja se i ozbiljno pitanje gde su nadležne službe - da li postoji kontrola nad ovakvim ponašanjem, da li neko upozorava posetioce da je ovo crkva, da li postoje pravila za pristup i ponašanje oko objekta, ko je odgovoran za zaštitu objekta i njegovog dostojanstva?
Ono što je posebno zabrinjavajuće, kaže, jeste da takvo ponašanje može dovesti i do oštećenja samog objekta.
- Stoga javno zahtevam od nadležnih da utvrde ko je dozvolio ovakvo ponašanje turstima, da li su prekršeni propisi ili pravila zaštite objekta, da li je pričinjena materijalna šteta i ko je odgovoran za kontrolu... Takođe tražim, i, ako postoje razlozi, da se preduzmu odgovarajuće sankcije protiv počinilaca. Sveta mesta nisu turistički rekvizit. Ona su naša baština i naša je obaveza da ih zaštitimo - zaključuje Calovski.
Osvajanje nagrade „BTV UNWTO 2021“ postavilo je Mokru goru u fokus globalne turističke pažnje i time dalo podsticaj za dalji razvoj sela i još kvalitetniju kooperaciju državnih i lokalnih institucija.
U uslovima hroničnog nedostatka celovitog pristupa u zaštiti zadužbina Nemanjića na prostoru Republike Severne Makedonije, postoje neki aspekti koji su ohrabrujući, ali i zabrinjavajući.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.