Osvajanje nagrade „BTV UNWTO 2021“ postavilo je Mokru goru u fokus globalne turističke pažnje i time dalo podsticaj za dalji razvoj sela i još kvalitetniju kooperaciju državnih i lokalnih institucija.
Mokra gora je jedno od najboljih turističkih sela na planeti. Odabrana je između 170 sela, iz 75 zemalja, koja su se kandidovala 2021. godine. Na događaju organizovanom u Ministarstvu turizma i omladine, Cordulom Wohlmuther, regionalna direktorka UN Turizam, svečano je uručila priznanje „Najbolje turističko selo sveta UNWTO“ direktorki TO Užice Danijeli Đorđević Arsić, saopšteno je iz TO Užice.
- Ovu prestižnu nagradu ustanovila je Svetska turistička organizacija kako bi se unapredila uloga turizma u održivom razvoju i očuvanju ruralnih predela. Mokra gora je pravi primer kako treba raditi na negovanju prirodnih i kulturnih vrednosti i očuvanju životne sredine. Prilikom konkurisanja za ovo značajno priznanje profesionalno je odgovoreno na zahteve UNWTO i na pravi način prezentovana dostignuća lokalne zajednice, istakla je Wohlmuther.
Osvajanje nagrade „BTV UNWTO 2021“ postavilo je Mokru goru u fokus globalne turističke pažnje i time dalo podsticaj za dalji razvoj sela i još kvalitetniju kooperaciju državnih i lokalnih institucija.
- Gotovo svakodnevna saradnja i razmena ideja sa pružaocima ugostiteljskih i turističkih usluga i lokalnom zajednicom zaslužna je za održivo i strateško unapređenje Mokre gore i pozicioniranje sela na svetskoj turističkoj mapi - naglasila je, primajući plaketu, Danijela Đorđević Arsić, direktorka Turističke organizacije Užice.
Grad Užice i Turistička organizacija Užica nastavljaju da rade na promociji Mokra gora je jedno od najboljih turističkih sela na planeti. Odabrana je između 170 sela, iz 75 zemalja, koja su se kandidovala 2021. godine.
Mokra gora je jedino selo iz Srbije koje je nosilac „BTV UNWTO“.
Crkve Mokre gore
Živopisna dolina između Tare i Zlatibora, retko je selo koje u svom ataru ima četiri crkve. Prva i najstarija se nalazi u zaseoku Kršanje, druga u samom centru sela, treća u Turističkom naselju “Mećavnik” dok se četvrta nalazi na lekovitom izvoru “Bele vode”.
Crkva Svetog Vaznesenja
YT/AgroTV Srbija
Crkva Svetog Vaznesenja.
Prvu su Turci tri puta spaljivali a Mokrogorci je uporno dizali iz pepela. Po predanju crkva Svetog Vaznesenja sagrađena je krajem 17. veka, pre velike seobe Srba na veoma skrovitom mestu kraj reke Belog Rzava opkoljena sa obe strane visokim stenama. Posle tri spaljivanja crkve u Kršanju, Mokrogorci 1892. godine podižu crkvu od kamena koja i danas postoji. U njoj se nalazi vredni ikonostas izrađen 1849. godine i uz njega ikone Isusa Hrista velikog arhijereja na prestolu i ikona Bogorodice sa Hristom na prestolu, slikane iste godine.
Crkva Svetog Proroka Ilije
YT/@pravoslavnesvetinje3597
Crkva Svetog Proroka Ilije.
Crkva Svetog Proroka Ilije u centru sela podignuta je 1945. godine. Izgrađena je u obliku lađe kao kopija hršćanske crkve osim što je od obrađenih brvana, a ne od kamena. Građena od drveta, tipičnog građevinskog materijala za ovaj kraj, a sa uređenim prostorom porte i parohijskim domom ova crkva upotpunjava ambijentalne vrednosti sela.
Crkva Svetog Jovana Krstitelja
YT/ NeVeN
Crkva Svetog Jovana Krstitelja.
Crkva Svetog Jovana Krstitelja (fotografija iznad), nalazi se na lekovitom izvoru “Bele Vode”, na levoj obali reke Kamišine. Podignuta je na temeljima crkve koju je podigao jedan Dubrovčanin u znak zahvalnosti izvoru koji se nalazi u njenom okruženju. Gradnja crkve započeta je 2000. godine na inicijativu Odbora za obnovu i izgradnju crkvenih objekata pri Zavičajnom udruženju Mokrogoraca „Šargan”, a temelje hrama osvešatao je 2002. godine episkop žički Hrizostom. Do 2011. godine crkva je ozidana i obložena dekorativnom fasadom, uređen je prostor oko hrama i podignut prilazni most preko reke Kamišine. U luneti iznad ulaznih vrata izvedeno je poprsje Svetog Jovana Krstitelja u mozaiku.
Hram Svetog Save
RINA
Hram Svetog Save u Mećavniku
Gradnja Hrama Svetog Save u Turističkom naselju “Mećavnik”, uz blagoslov Episkopa žičkog Hrizostoma, počela je 2003. godine i posvećena je prenosu moštiju Svetog Save. Crkva je predata na bogosluženje, 24. januara 2005. godine, a tom prilikom Episkop Hrizostom služio je i prvu liturgiju u crkvi. Graditelјski, ova crkva je brvnara i u celosti je sazdana od drveta, kao i zvonik pored nje. Zidovi su od borove talpe, a pokrivena je šindrom.
Ikonostas je izgrađen od lipovog drveta – koje je poreklom ispred najstarije mokrogorske crkve, u Kršanju, posvećene Svetom vaznesenju Gospodnjem, za koju se pretpostavlјa da je iz 14.veka. Bogoslužbene knjige i posude za bogosluženje kuplјene su u Moskvi i, kao i samo zdanje hrama i zemlјište na kome se nalazi, dar su Maje i Emira Kusturice, ktitora ovog hrama.
Sva crkvena zdanja vredan su spomenik lokalne istorije kroz koji se ogleda duh stanovništva i kulturni identitet Mokre gore.
Crkvena jerarhija predstavlja pre svega ikonu Carstva nebeskog zajedno na svetoj evharistiji sa vernim narodom i kao takva Crkva izobražava trojičan način postojanja - u zajednici Oca, Sina i Svetoga Duha.
Vladika Arsenije je takođe čestitao i praznik Detinjaca koji je posvećen najmlađima i koji je prvi u nizu dana posvećenih vrednosti porodice, čemu su posvećene tri nedelje uoči praznika rođenja Gospodnjeg.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani.
Premda je riječ o rimokatoličkoj crkvi, ova katedrala nema biskupa i nije priznata od strane Crkve. No, još uvijek održava mise svake nedjelje i može primiti nekoliko tisuća ljudi odjednom. Štoviše, ponekad se koristi i kao crkva za vjenčanja.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.