ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Crkvena jerarhija predstavlja pre svega ikonu Carstva nebeskog zajedno na svetoj evharistiji sa vernim narodom i kao takva Crkva izobražava trojičan način postojanja - u zajednici Oca, Sina i Svetoga Duha.
Iz neznanja ili puke neobaveštenosti tek, veliki broj Srba ne zna razliku između sveštenika i monaha. Slično, svi znaju koje patrijarh, ali ko su zapravo episkopi, arhiepiskopi, đakoni...
Arhiepiskop, episkop, mitropolit... mnogi vernici upotrebljavaju ove titule, a zapravo ni ne znaju šta u hijerarhiji Pravoslavne crkve znače. Danas je vreme da konačno stanemo na kraj svim nedoumicama.
Crkvena jerarhija predstavlja pre svega ikonu Carstva nebeskog zajedno na Svetoj Evharistiji sa vernim narodom i kao takva Crkva izobražava trojičan način postojanja (u zajednici Oca i Sina i Svetoga Duha). U Pravoslavnoj crkvi postoje, još od apostola ustanovljena, tri čina (stepena) sveštenstva, i to: episkopski (vladičanski), sveštenički i đakonski. Svi ostali su izvedeni iz ova tri osnovna stepena.
Sveštenik Dušan je slikovito objasnio crkvenu hijerarhiju. Mnogim vernicima nije bilo jasno ni da li su mitropolit i arhiepiskop isto, ili su to dve različite titule, evo šta on kaže:
- U Pravoslavnoj crkvi su tri stepena jerarhije, čiji članovi se postavljaju rukopoloženjem. Zbog toga se i naziva: jerarhija hirotonije, rukopolaganja. To su episkopi, prezviteri (sveštenici) i đakoni. Pravo rukopolaganja imaju samo episkopi. Pored toga postoji i tzv. jerarhija jurizdikcije. U ovu jerahiju spadaju oni episkopi, prezviteri i đakoni, koji su običajnim pravom, propisima kanona ili kakvim god crkvenim određenjem ili zaključkom, dobili izvesna prava ili prednosti nad sebi jednakima, kao patrijarsi, mitropoliti, protojereji, igumani, protođakoni, arhiđakoni itd.
- Kod episkopskog stepena imamo jerarhijski stepen arhiepiskopa i mitropolita. Arhiepiskop je prvi episkop ili episkop prve stolice (v. 46. pravilo Kartaginskog sabora) koja se odlikuje počasnim rangom, dok mitropolit nije samo episkop svoje eparhije, nego vrši neku višu vlast i nad episkopima drugih eparhija.
Prema tome je obično bivalo da se ona episkopija, gde je mitropolit bio episkop zvala, za razliku od onih koje imaju samo episkope, arhiepiskopija (prva episkopija). Otuda su se mitropoliti nazivali i arhiepiskopi. Ime mitropolit (μητροπολιτης od μητροπολις glavni grad zemlje) je prvi put upotrebljeno na Prvom vaseljenskom saboru 325. godine, da bi se njime označili episkopi rimskih glavnih gradova, koji su prema starom običaju i navici vršili izvesnu vlast nad susednim episkopima.
Kad je pak Rimsko carstvo, a prema tome i Hrišćanska crkva, razdeljena u dijeceze i provincije ili eparhije i mitrpoliti glavnih gradova koji su imali jurizdikciju (vlast) iznad jedne cele dijeceze, nazivali su se jedni patrijarsi drugi egzarsi, pa je ime mitropolit ostalo samo za episkopa glavnog grada provincije, pod čijom su jurizdikcijom bili episkopi provincije i koji je (mitropolit) bio potčinjen patrijarhu ili egzarhu. U nekim krajevima bio je on i samostalan (autokefalan), kao mitropolit Kipra, Češke, Slovačke…
- Danas nije bezuslovno potrebno da mitropolit ima svoje sedište u glavnom gradu zemlje, nego se mitropolitom zove episkop sa mitropolitskim pravima (L. Mirković, Liturgika I deo, 66-67). U Srpskoj pravoslavnoj crkvi bile su od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. godine tri mitropolije: beogradska, karlovačka i crnogorska, koje su se 1920. godine ujedinile, sa ostalim delovim Srpske crkve u Srpsku patrijaršiju. Posle toga titulu mitropolita su dobili episkopi u glavnim gradovima pojedinih banovina. Patrijarh je zadržao titulu "mitropolit beogradsko-karlovački", a titule mitropolita su dobili episkopi u Zagrebu, Sarajevu, Skoplju i Cetinju.
- Ovi mitropoliti nemaju nikakvu vlast nad episkopima pokrajine, ranije republike, a danas samostalne države. Jedino, kad se na toj teritoriji sastanu svi episkopi na konferenciju, tada predsedava mitropolit, episkop glavnog grada. Mitropolit Amfilohije imao je i titulu arhiepiskop, ali opet nikakve vlasti nad episkopom nikšićkim Joanikijem, ili mileševskim Filaretom, čija se eparhija prostire i na deo Crne Gore. Nadam se, dragi moji, da vam je sada jasna titula i zvanje mitropolita - kazao je otac Dušan.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice. Crkva jasno poručuje da praznoverje nije deo istinske vere. Otkrijte zašto pravoslavni pogled na "nesrećne" dane poziva na odgovornost i veru, a ne na strah i sujeverje. Pored bogosluženja i predavanja Svetih tajni, jedna od glavnih dužnosti sveštenoslužitelja je tumačenje i objašnjavanje Svetog pisma vernicima. On pruža duhovno vođstvo, savetuje o moralnim i duhovnim pitanjima i pomaže vernicima da razumeju i primenjuju verske doktrine u svom životu.
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
PATRIJARHA BOLI DUŠA ZBOG KRITIKA NJEGOVE IZJAVE DA BEOGRADU NEDOSTAJE JOŠ 100 HRAMOVA: Urbanistički planovi nisu prepoznavali duhovne potrebe Beograđana
"PETAK 13. JE POVOD ZA BEG OD ODGOVORNOSTI, A NE BAKSUZAN DAN": Otac Predrag otkriva kako je ovo sujeverje nastalo iz dokolice
NE BAVI SE SAMO KRŠTENJIMA, VENČANJIMA I SAHRANAMA: Koja je uloga sveštenika u Crkvi, ovo je lista njegovih obaveza
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Pod vitražnim prozorima, zviždali su i aplaudirali dok su krvoločni, tetovirani rvači padali u ringu i van njega.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Zahvaljujući podršci opštine Majdanpek, blagoslovu vladike Ilariona i pomoći vernog naroda, hram u Donjem Milanovcu dobio je novi živopis, ozvučenje, rasvetu i gorionik.
Princ Filip je naglasio da je dvor sagradio njegov pradeda, kralj Aleksandar I, koji je imao značajnu ulogu u ujedinjenju Srpskih pravoslavnih crkava.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.