ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Crkvena jerarhija predstavlja pre svega ikonu Carstva nebeskog zajedno na svetoj evharistiji sa vernim narodom i kao takva Crkva izobražava trojičan način postojanja - u zajednici Oca, Sina i Svetoga Duha.
Iz neznanja ili puke neobaveštenosti tek, veliki broj Srba ne zna razliku između sveštenika i monaha. Slično, svi znaju koje patrijarh, ali ko su zapravo episkopi, arhiepiskopi, đakoni...
Arhiepiskop, episkop, mitropolit... mnogi vernici upotrebljavaju ove titule, a zapravo ni ne znaju šta u hijerarhiji Pravoslavne crkve znače. Danas je vreme da konačno stanemo na kraj svim nedoumicama.
Crkvena jerarhija predstavlja pre svega ikonu Carstva nebeskog zajedno na Svetoj Evharistiji sa vernim narodom i kao takva Crkva izobražava trojičan način postojanja (u zajednici Oca i Sina i Svetoga Duha). U Pravoslavnoj crkvi postoje, još od apostola ustanovljena, tri čina (stepena) sveštenstva, i to: episkopski (vladičanski), sveštenički i đakonski. Svi ostali su izvedeni iz ova tri osnovna stepena.

Sveštenik Dušan je slikovito objasnio crkvenu hijerarhiju. Mnogim vernicima nije bilo jasno ni da li su mitropolit i arhiepiskop isto, ili su to dve različite titule, evo šta on kaže:
- U Pravoslavnoj crkvi su tri stepena jerarhije, čiji članovi se postavljaju rukopoloženjem. Zbog toga se i naziva: jerarhija hirotonije, rukopolaganja. To su episkopi, prezviteri (sveštenici) i đakoni. Pravo rukopolaganja imaju samo episkopi. Pored toga postoji i tzv. jerarhija jurizdikcije. U ovu jerahiju spadaju oni episkopi, prezviteri i đakoni, koji su običajnim pravom, propisima kanona ili kakvim god crkvenim određenjem ili zaključkom, dobili izvesna prava ili prednosti nad sebi jednakima, kao patrijarsi, mitropoliti, protojereji, igumani, protođakoni, arhiđakoni itd.
- Kod episkopskog stepena imamo jerarhijski stepen arhiepiskopa i mitropolita. Arhiepiskop je prvi episkop ili episkop prve stolice (v. 46. pravilo Kartaginskog sabora) koja se odlikuje počasnim rangom, dok mitropolit nije samo episkop svoje eparhije, nego vrši neku višu vlast i nad episkopima drugih eparhija.
Prema tome je obično bivalo da se ona episkopija, gde je mitropolit bio episkop zvala, za razliku od onih koje imaju samo episkope, arhiepiskopija (prva episkopija). Otuda su se mitropoliti nazivali i arhiepiskopi. Ime mitropolit (μητροπολιτης od μητροπολις glavni grad zemlje) je prvi put upotrebljeno na Prvom vaseljenskom saboru 325. godine, da bi se njime označili episkopi rimskih glavnih gradova, koji su prema starom običaju i navici vršili izvesnu vlast nad susednim episkopima.
Kad je pak Rimsko carstvo, a prema tome i Hrišćanska crkva, razdeljena u dijeceze i provincije ili eparhije i mitrpoliti glavnih gradova koji su imali jurizdikciju (vlast) iznad jedne cele dijeceze, nazivali su se jedni patrijarsi drugi egzarsi, pa je ime mitropolit ostalo samo za episkopa glavnog grada provincije, pod čijom su jurizdikcijom bili episkopi provincije i koji je (mitropolit) bio potčinjen patrijarhu ili egzarhu. U nekim krajevima bio je on i samostalan (autokefalan), kao mitropolit Kipra, Češke, Slovačke…
- Danas nije bezuslovno potrebno da mitropolit ima svoje sedište u glavnom gradu zemlje, nego se mitropolitom zove episkop sa mitropolitskim pravima (L. Mirković, Liturgika I deo, 66-67). U Srpskoj pravoslavnoj crkvi bile su od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. godine tri mitropolije: beogradska, karlovačka i crnogorska, koje su se 1920. godine ujedinile, sa ostalim delovim Srpske crkve u Srpsku patrijaršiju. Posle toga titulu mitropolita su dobili episkopi u glavnim gradovima pojedinih banovina. Patrijarh je zadržao titulu "mitropolit beogradsko-karlovački", a titule mitropolita su dobili episkopi u Zagrebu, Sarajevu, Skoplju i Cetinju.
- Ovi mitropoliti nemaju nikakvu vlast nad episkopima pokrajine, ranije republike, a danas samostalne države. Jedino, kad se na toj teritoriji sastanu svi episkopi na konferenciju, tada predsedava mitropolit, episkop glavnog grada. Mitropolit Amfilohije imao je i titulu arhiepiskop, ali opet nikakve vlasti nad episkopom nikšićkim Joanikijem, ili mileševskim Filaretom, čija se eparhija prostire i na deo Crne Gore. Nadam se, dragi moji, da vam je sada jasna titula i zvanje mitropolita - kazao je otac Dušan.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice. Crkva jasno poručuje da praznoverje nije deo istinske vere. Otkrijte zašto pravoslavni pogled na "nesrećne" dane poziva na odgovornost i veru, a ne na strah i sujeverje. Pored bogosluženja i predavanja Svetih tajni, jedna od glavnih dužnosti sveštenoslužitelja je tumačenje i objašnjavanje Svetog pisma vernicima. On pruža duhovno vođstvo, savetuje o moralnim i duhovnim pitanjima i pomaže vernicima da razumeju i primenjuju verske doktrine u svom životu. Budi deo Religija.rs zajednice.
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
PATRIJARHA BOLI DUŠA ZBOG KRITIKA NJEGOVE IZJAVE DA BEOGRADU NEDOSTAJE JOŠ 100 HRAMOVA: Urbanistički planovi nisu prepoznavali duhovne potrebe Beograđana
"PETAK 13. JE POVOD ZA BEG OD ODGOVORNOSTI, A NE BAKSUZAN DAN": Otac Predrag otkriva kako je ovo sujeverje nastalo iz dokolice
NE BAVI SE SAMO KRŠTENJIMA, VENČANJIMA I SAHRANAMA: Koja je uloga sveštenika u Crkvi, ovo je lista njegovih obaveza
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Potrebno je da sveštenik živi onako kako živi njegova pastva, istakao je otac Aleksandar.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Otkrivena zastava iz Drugog svetskog rata u srcu Knjaževca.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.