U manastiru Rmanj, jednoj od najstarijih svetinja Episkopije bihaćko-petrovačke, sabrali su se vernici na molitvu, slavsku trpezu i nadahnjujuću besedu o životu velikog svetitelja.
Na praznik Svetog Nikole Čudotvorca, u duhovnoj svetkovini i uz prisustvo brojnih vernika, u manastiru Rmnju svečano je proslavljena krsna slava episkopa bihaćko-petrovačkog Sergija i slava ove drevne sveštene obitelji. Arhijerejsku liturgiju služio je episkop Sergije, uz sasluženje arhijerejskog namesnika arhimandrita Vasilija, igumana Jeroteja, protojereja-stavrofora Saše Crljića, protonamesnika Slaviše Milinovića i protođakona Nemanje Reljića.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja, arhimandrit Vasilije je održao nadahnjujuću besedu o životu i delu Svetog Nikole Čudotvorca, naglasivši njegovu ulogu kao zastupnika pred Bogom i nebeskog pokrovitelja manastira Rmanj. Posebne reči uputio je episkopu Sergiju, poželivši mu blagoslov i snagu u daljem arhijerejskom služenju. „Neka Sveti Nikola bude vaš svetionik u vođenju vernog naroda ka Hristu i Carstvu Nebeskom“, poručio je arhimandrit Vasilije.
Foto: SPC / Eparhija bihaćko-petrovačka
Monahinje za pojnicom u manastirskom hramu
Nakon zaamvone molitve osveštani su slavski darovi – kolač i žito, koji simbolizuju život i vaskrsenje u Hristu. Sva prisutna bratija i vernici okupili su se zatim u manastirskom konaku, gde je pripremljena bogata slavska trpeza ljubavi, kao izraz zajedništva i hrišćanske radosti.
Manastir Rmanj, poznat i kao manastir Svetog Nikole, predstavlja jedan od najstarijih duhovnih bisera srpske pravoslavne baštine. Smešten na obalama reke Une, ovaj manastir datira iz 15. veka i kroz svoju bogatu istoriju bio je svetionik vere i kulture srpskog naroda u Krajini. Tokom vekova, manastir je pretrpeo višestruka razaranja, ali je uvek iznova obnavljan, svedočeći o nepokolebljivoj veri i ljubavi prema Gospodu. Danas, manastir Rmanj nastavlja da bude duhovno utočište i centar sabornosti, okupljajući vernike iz raznih krajeva.
Proslava krsne slave episkopa Sergija i manastirske slave Svetog Nikole Čudotvorca u Rmnju bila je još jedan dokaz žive vere i ljubavi koja povezuje pastira i njegovu pastvu, ukorenjenih u duhovnoj snazi Svetog Nikole.
Svi su žurili da stignu do svojih domova i pripreme posne specijalitete, jer je ovaj dan prilika za okupljanje porodice i obeležavanje slave, koju najveći broj pravoslavaca obeležava.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
Krsna slava, kako niški sveštenik objašnjava, trebalo bi da bude skromna i povezana sa hrišćanskim običajima - uz slavski kolač, sveću, pšenicu i vino, koji simbolizuju veru i zajedništvo.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Proslava je započela molitveno u Sabornom hramu Uspenija Presvete Bogorodice, uz poziv mitropolita šumadijskog i oca Zorana na dublje razumevanje vere i služenja, u vremenu punom izazova i nesigurnosti, a nastavila se slavskom trpezom i hrišćanskom radošću.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.