U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Hilandaru, duhovnom stubu srpskog naroda i čuvaru neugaslog plamena svetosavlja, ove jeseni ponovo se zlatno zatreperilo ime Svetog kralja Milutina. Njegov praznik – ktitorska slava Svete carske srpske lavre na Svetoj gori – proslavljen je svečano, saborno i molitveno, onako kako se u Hilandaru sve čini: u smirenju, u lepoti i u dubokoj svesnosti da se na tom mestu dodiruju nebo i zemlja.
U sabornom hramu manastira služeno je svenoćno bogosluženje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, uz sasluženje arhimandrita Metodija, igumana Hilandara, bratstva manastira, kao i mnogobrojnog sveštenomonaštva, sveštenstva i đakonstva. Glasovi hilandarskih pojaca i hora „Sveti Simeon Mirotočivi“ ispunili su hram pesmom koja je, kako svedoče prisutni, „otvarala srce prema večnosti“.
Na manastirskom panigiru sabralo se mnoštvo poklonika iz Srbije i drugih pravoslavnih zemalja – oni koji su došli da se poklone svom svetitelju i ktitoru, ali i da udahnu tihu blagodat Hilandara, onu koja se ne zaboravlja i ne može se preneti rečima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pri kraju svete liturgije, episkop Jerotej je osvetio slavske darove, blagosiljajući narod i bratstvo manastira. Nakon toga je u trpezariji, pod svodovima natopljenim vekovnim molitvama, upriličena svečana trpeza – susret sabornosti i zahvalnosti, koji svake godine podseća da Hilandar nije samo manastir, već živa veza sa našim duhovnim poreklom.
Kao i u vekovima iza nas, i ove godine se na Hilandaru pokazalo da slava ktitora nije tek pobožna svečanost, već živi izraz zahvalnosti potomaka onome koji je znao da gradi na temeljima vere. Sveti kralj Milutin, koji je obnovio i uzdigao Hilandar, ostaje ne samo zadužbinar kamena, već i zadužbinar molitve – one koja traje koliko i samo srce pravoslavlja.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej. Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju. Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa. Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Poklonici iz Srbije, ali i iz celog sveta
Sveti kralj Milutin - ktitor molitve i vere
U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
SVETINJA SA HILANDARA STIGLA U ZAPADNU SRBIJU: U Požegi dočekana verna kopija ikone Bogorodice Trojeručice
DRAMA NA SVETOJ GORI: Zabranjena plovidba prema svetogorskim lukama - 150 hodočasnika u neizvesnosti, među njima i Srbi
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
Plamen je iz metalnog bureta zahvatio trsku, suvu travu i nisko rastinje, a manastirska protivpožarna ekipa sprečila je njegovo dalje širenje.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Sveštenički čin primio je 1981. godine u manastiru Kovilju, a tokom službe bio je paroh u više mesta Eparhije bačke.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ruski svetitelj govorio je o borbi sa strastima, promeni misli i delima koja čoveka vode ka Bogu.