U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Hilandaru, duhovnom stubu srpskog naroda i čuvaru neugaslog plamena svetosavlja, ove jeseni ponovo se zlatno zatreperilo ime Svetog kralja Milutina. Njegov praznik – ktitorska slava Svete carske srpske lavre na Svetoj gori – proslavljen je svečano, saborno i molitveno, onako kako se u Hilandaru sve čini: u smirenju, u lepoti i u dubokoj svesnosti da se na tom mestu dodiruju nebo i zemlja.
U sabornom hramu manastira služeno je svenoćno bogosluženje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, uz sasluženje arhimandrita Metodija, igumana Hilandara, bratstva manastira, kao i mnogobrojnog sveštenomonaštva, sveštenstva i đakonstva. Glasovi hilandarskih pojaca i hora „Sveti Simeon Mirotočivi“ ispunili su hram pesmom koja je, kako svedoče prisutni, „otvarala srce prema večnosti“.
Na manastirskom panigiru sabralo se mnoštvo poklonika iz Srbije i drugih pravoslavnih zemalja – oni koji su došli da se poklone svom svetitelju i ktitoru, ali i da udahnu tihu blagodat Hilandara, onu koja se ne zaboravlja i ne može se preneti rečima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pri kraju svete liturgije, episkop Jerotej je osvetio slavske darove, blagosiljajući narod i bratstvo manastira. Nakon toga je u trpezariji, pod svodovima natopljenim vekovnim molitvama, upriličena svečana trpeza – susret sabornosti i zahvalnosti, koji svake godine podseća da Hilandar nije samo manastir, već živa veza sa našim duhovnim poreklom.
Kao i u vekovima iza nas, i ove godine se na Hilandaru pokazalo da slava ktitora nije tek pobožna svečanost, već živi izraz zahvalnosti potomaka onome koji je znao da gradi na temeljima vere. Sveti kralj Milutin, koji je obnovio i uzdigao Hilandar, ostaje ne samo zadužbinar kamena, već i zadužbinar molitve – one koja traje koliko i samo srce pravoslavlja.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej. Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju. Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa. Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Poklonici iz Srbije, ali i iz celog sveta
Sveti kralj Milutin - ktitor molitve i vere
U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
SVETINJA SA HILANDARA STIGLA U ZAPADNU SRBIJU: U Požegi dočekana verna kopija ikone Bogorodice Trojeručice
DRAMA NA SVETOJ GORI: Zabranjena plovidba prema svetogorskim lukama - 150 hodočasnika u neizvesnosti, među njima i Srbi
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Uz molitve i svetu liturgiju, vernici i monaštvo carske lavre slavili su svog nebeskog zaštitnika, Prepodobnog Simeona, čija se milost oseća u svakom kamenu Hilandara.
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.