U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Hilandaru, duhovnom stubu srpskog naroda i čuvaru neugaslog plamena svetosavlja, ove jeseni ponovo se zlatno zatreperilo ime Svetog kralja Milutina. Njegov praznik – ktitorska slava Svete carske srpske lavre na Svetoj gori – proslavljen je svečano, saborno i molitveno, onako kako se u Hilandaru sve čini: u smirenju, u lepoti i u dubokoj svesnosti da se na tom mestu dodiruju nebo i zemlja.
U sabornom hramu manastira služeno je svenoćno bogosluženje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, uz sasluženje arhimandrita Metodija, igumana Hilandara, bratstva manastira, kao i mnogobrojnog sveštenomonaštva, sveštenstva i đakonstva. Glasovi hilandarskih pojaca i hora „Sveti Simeon Mirotočivi“ ispunili su hram pesmom koja je, kako svedoče prisutni, „otvarala srce prema večnosti“.
Na manastirskom panigiru sabralo se mnoštvo poklonika iz Srbije i drugih pravoslavnih zemalja – oni koji su došli da se poklone svom svetitelju i ktitoru, ali i da udahnu tihu blagodat Hilandara, onu koja se ne zaboravlja i ne može se preneti rečima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pri kraju svete liturgije, episkop Jerotej je osvetio slavske darove, blagosiljajući narod i bratstvo manastira. Nakon toga je u trpezariji, pod svodovima natopljenim vekovnim molitvama, upriličena svečana trpeza – susret sabornosti i zahvalnosti, koji svake godine podseća da Hilandar nije samo manastir, već živa veza sa našim duhovnim poreklom.
Kao i u vekovima iza nas, i ove godine se na Hilandaru pokazalo da slava ktitora nije tek pobožna svečanost, već živi izraz zahvalnosti potomaka onome koji je znao da gradi na temeljima vere. Sveti kralj Milutin, koji je obnovio i uzdigao Hilandar, ostaje ne samo zadužbinar kamena, već i zadužbinar molitve – one koja traje koliko i samo srce pravoslavlja.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej. Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju. Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa. Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Poklonici iz Srbije, ali i iz celog sveta
Sveti kralj Milutin - ktitor molitve i vere
U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
SVETINJA SA HILANDARA STIGLA U ZAPADNU SRBIJU: U Požegi dočekana verna kopija ikone Bogorodice Trojeručice
DRAMA NA SVETOJ GORI: Zabranjena plovidba prema svetogorskim lukama - 150 hodočasnika u neizvesnosti, među njima i Srbi
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Od Hrama Svetog Save do Manastira Hilandar - trojica policajaca kreću u humanu misiju da bi prikupili pomoć za "decu leptire" i doneli molitve na Svetu Goru.
U Hilandaru su ubrani i blagosloveni plodovi čudotvorne loze Svetog Simeona. Grožđe se osvećuje za Krstovdan, a vernicima se deli uz molitvu i uputstvo.
Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.