U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Hilandaru, duhovnom stubu srpskog naroda i čuvaru neugaslog plamena svetosavlja, ove jeseni ponovo se zlatno zatreperilo ime Svetog kralja Milutina. Njegov praznik – ktitorska slava Svete carske srpske lavre na Svetoj gori – proslavljen je svečano, saborno i molitveno, onako kako se u Hilandaru sve čini: u smirenju, u lepoti i u dubokoj svesnosti da se na tom mestu dodiruju nebo i zemlja.
U sabornom hramu manastira služeno je svenoćno bogosluženje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, uz sasluženje arhimandrita Metodija, igumana Hilandara, bratstva manastira, kao i mnogobrojnog sveštenomonaštva, sveštenstva i đakonstva. Glasovi hilandarskih pojaca i hora „Sveti Simeon Mirotočivi“ ispunili su hram pesmom koja je, kako svedoče prisutni, „otvarala srce prema večnosti“.
Na manastirskom panigiru sabralo se mnoštvo poklonika iz Srbije i drugih pravoslavnih zemalja – oni koji su došli da se poklone svom svetitelju i ktitoru, ali i da udahnu tihu blagodat Hilandara, onu koja se ne zaboravlja i ne može se preneti rečima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pri kraju svete liturgije, episkop Jerotej je osvetio slavske darove, blagosiljajući narod i bratstvo manastira. Nakon toga je u trpezariji, pod svodovima natopljenim vekovnim molitvama, upriličena svečana trpeza – susret sabornosti i zahvalnosti, koji svake godine podseća da Hilandar nije samo manastir, već živa veza sa našim duhovnim poreklom.
Kao i u vekovima iza nas, i ove godine se na Hilandaru pokazalo da slava ktitora nije tek pobožna svečanost, već živi izraz zahvalnosti potomaka onome koji je znao da gradi na temeljima vere. Sveti kralj Milutin, koji je obnovio i uzdigao Hilandar, ostaje ne samo zadužbinar kamena, već i zadužbinar molitve – one koja traje koliko i samo srce pravoslavlja.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej. Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju. Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa. Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Poklonici iz Srbije, ali i iz celog sveta
Sveti kralj Milutin - ktitor molitve i vere
U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
SVETINJA SA HILANDARA STIGLA U ZAPADNU SRBIJU: U Požegi dočekana verna kopija ikone Bogorodice Trojeručice
DRAMA NA SVETOJ GORI: Zabranjena plovidba prema svetogorskim lukama - 150 hodočasnika u neizvesnosti, među njima i Srbi
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Uz molitve i svetu liturgiju, vernici i monaštvo carske lavre slavili su svog nebeskog zaštitnika, Prepodobnog Simeona, čija se milost oseća u svakom kamenu Hilandara.
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Verni narod prisustvovao osvećenju lokacije za budući hram Svetog Save - konaci po uzoru na srpsku carsku lavru stvoriće svetogorsku atmosferu u celom kompleksu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Na tribini će govoriti prezviter dr Oliver Subotić, prezviter Aleksandar Sekulić i đakon dr Đorđe Petrović, uz interaktivan razgovor sa učesnicima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.