U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Hilandaru, duhovnom stubu srpskog naroda i čuvaru neugaslog plamena svetosavlja, ove jeseni ponovo se zlatno zatreperilo ime Svetog kralja Milutina. Njegov praznik – ktitorska slava Svete carske srpske lavre na Svetoj gori – proslavljen je svečano, saborno i molitveno, onako kako se u Hilandaru sve čini: u smirenju, u lepoti i u dubokoj svesnosti da se na tom mestu dodiruju nebo i zemlja.
U sabornom hramu manastira služeno je svenoćno bogosluženje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, uz sasluženje arhimandrita Metodija, igumana Hilandara, bratstva manastira, kao i mnogobrojnog sveštenomonaštva, sveštenstva i đakonstva. Glasovi hilandarskih pojaca i hora „Sveti Simeon Mirotočivi“ ispunili su hram pesmom koja je, kako svedoče prisutni, „otvarala srce prema večnosti“.
Na manastirskom panigiru sabralo se mnoštvo poklonika iz Srbije i drugih pravoslavnih zemalja – oni koji su došli da se poklone svom svetitelju i ktitoru, ali i da udahnu tihu blagodat Hilandara, onu koja se ne zaboravlja i ne može se preneti rečima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pri kraju svete liturgije, episkop Jerotej je osvetio slavske darove, blagosiljajući narod i bratstvo manastira. Nakon toga je u trpezariji, pod svodovima natopljenim vekovnim molitvama, upriličena svečana trpeza – susret sabornosti i zahvalnosti, koji svake godine podseća da Hilandar nije samo manastir, već živa veza sa našim duhovnim poreklom.
Kao i u vekovima iza nas, i ove godine se na Hilandaru pokazalo da slava ktitora nije tek pobožna svečanost, već živi izraz zahvalnosti potomaka onome koji je znao da gradi na temeljima vere. Sveti kralj Milutin, koji je obnovio i uzdigao Hilandar, ostaje ne samo zadužbinar kamena, već i zadužbinar molitve – one koja traje koliko i samo srce pravoslavlja.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej. Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju. Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa. Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore. Budi deo Religija.rs zajednice.
Poklonici iz Srbije, ali i iz celog sveta
Sveti kralj Milutin - ktitor molitve i vere
U MILOŠEVCU ZASIJALA SVETLOST NEMANJIĆA: Odežda Svetog kralja Milutina stigla u Hram Svetog Simeona Stolpnika
SVETINJA SA HILANDARA STIGLA U ZAPADNU SRBIJU: U Požegi dočekana verna kopija ikone Bogorodice Trojeručice
DRAMA NA SVETOJ GORI: Zabranjena plovidba prema svetogorskim lukama - 150 hodočasnika u neizvesnosti, među njima i Srbi
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
Plamen je iz metalnog bureta zahvatio trsku, suvu travu i nisko rastinje, a manastirska protivpožarna ekipa sprečila je njegovo dalje širenje.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.