CRKVENI KALENDAR ZA FEBRUAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 2. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Priča o Vasiliju, Grigoriju i Jovanu Zlatoustom ne govori o nadmetanju svetosti, već o trenutku kada je Crkva pokazala da se istina ne meri poređenjem, nego saglasjem uma, reči i ljubavi.
Postoje crkveni praznici koji ne govore samo o prošlosti, već i o napetostima koje se iznova vraćaju među ljudima - o podelama, nadmetanjima i potrebi da se u razlici prepozna jedinstvo. Praznik Sveta Tri jerarha upravo je takav. On ne slavi pobedu jednog glasa nad drugim, već saglasje različitih darova u istoj veri.
Sveti Vasilije Veliki, Sveti Grigorije Bogoslov i Sveti Jovan Zlatousti imaju svaki svoj dan praznovanja u januaru: Vasilije 1. januara, Grigorije 25. januara, a Jovan 27. januara i 13. novembra (prenos moštiju). Ipak, Crkva je u XI veku ustanovila i njihov zajednički praznik, koji se obeležava 12. februara po novom, odnosno 30. januara po starom kalendaru. Taj datum nije izabran slučajno, niti iz administrativnih razloga - iza njega stoji snažna duhovna pouka.
Kako svedoči Sveti Justin Popović u svom kapitalnom delu Žitije svetih, u Carigradu je za vreme cara Aleksija Komnena I izbio spor među učenim i pobožnim ljudima: ko je od trojice jerarha najveći. Jedni su uzdizali Vasilija Velikog, ističući njegovu strogoću, dubinu bogopoznanja i anđeoski život. Drugi su smatrali da Jovan Zlatousti prevazilazi sve svojom čovekoljubivošću, jasnom rečju i sposobnošću da grešnike brzo privede pokajanju. Treći su se zaklinjali u Grigorija Bogoslova, očarani lepotom njegovog jezika, dubinom misli i bogoslovskom smelošću.
Tako su nastale strane, čak i imena: Vasilijani, Grigorijani i Jovaniti. Spor, koji je pretio da preraste u trajnu podelu, razrešen je na način koji je, kako piše Sveti Justin, doneo još veću slavu trojici svetitelja i korist Crkvi.
Episkop evhaitski Jovan, poznat po obrazovanju i svetosti života, imao je viđenje u snu. Najpre su mu se javili jerarsi pojedinačno, a potom sva trojica zajedno, u neiskazanoj svetlosti. Njihove reči bile su jasne: među njima nema ni prvog ni drugog, jer su jedno u Bogu. Sve što su pisali i činili, činili su po nadahnuću Duha Svetoga, radi spasenja ljudi, a njihova briga bila je i ostala da mire, a ne da dele.
Zatražili su da se ustanovi jedan zajednički praznik i da se sastavi jedna služba, kako bi se prekinule rasprave i pokazalo da se istina Crkve ne gradi suprotstavljanjem darova, već njihovim sabiranjem. Episkop Jovan je postupio po toj zapovesti: spor je utihnuo, a 30. januar određen je kao zajednički dan sećanja na trojicu velikih vaseljenskih učitelja.
Sveti Justin u Žitiju svetih ne zaustavlja se samo na istoriji praznika. On pred čitaoca iznosi i žive portrete jerarha. Jovan Zlatousti, sitnog rasta, blagog pogleda i zlatne reči, postao je nenadmašan tumač Svetog pisma i propovednik Jevanđelja. Njegova reč, piše ava Justin, bila je toliko snažna da se čini kao da bi Hristov dolazak bio nezamisliv bez nje.
Vasilije Veliki, visok, asketskog izgleda i izuzetne učenosti, spojio je duboko obrazovanje sa podvižničkim životom. On nije bio samo mislilac, već i pastir, čovek koji je nauku preobrazio u služenje.
Grigorije Bogoslov, blag i tih po spoljašnjem držanju, u sebi je nosio visine bogoslovlja koje su mu donele jedinstven naziv - Bogoslov. Njegova reč bila je stub vere, sazidan od vrlina i mudrosti.
Praznik Svetih Triju jerarha nije tek uspomena na tri velika imena crkvene istorije. On je podsetnik da različitost darova ne mora da vodi razdoru, već može da postane izvor saglasja. Vasilijeva strogost, Jovanova blagost i Grigorijeva bogoslovska uzvišenost nisu suprotnosti - one su tri lica iste istine.
Zato se Crkva tog dana ne pita ko je bio veći, već se raduje činjenici da su zajedno pokazali kako vera postaje potpuna tek onda kada se um, reč i ljubav sretnu u jednom ispovedanju.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 2. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima. Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu. Mitropolija crnogorsko-primorska upozorava da bi ukidanje slobodnog dana moglo ugroziti duhovni i porodični ritam mnogih građana. Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sveta Tri jerarha po starom i Svetog Meletija Antiohijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Eulalije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika. Budi deo Religija.rs zajednice.
Vizija koja je donela mir
Tri ličnosti, tri dara, jedno svedočanstvo
Praznik koji govori i danas
CRKVENI KALENDAR ZA FEBRUAR 2026.
ON JE BIO JEDAN OD NAJUČENIJIH SVETITELJA: Danas je Sveti Grigorije Bogoslov
UKIDA SE NEDELJA KAO ZAGARANTOVANI NERADNI DAN? Srpska crkva stala u zaštitu prava radnika - to je sveti dan na koji ni naši preci nisu radili
VERSKI KALENDAR ZA ČETVRTAK 12. FEBRUAR
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku, za vreme cara Aleksija Komnena.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.