SESTRA DVA VELIKA SVETITELJA I ŽENA KOJA SE UPOKOJENOM ZARUČNIKU ZAVETOVALA NA VEČNU VERNOST! Danas slavimo Prepodobnu Makrinu!
Prepodobna Makrina bila je sestra Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Prepodobna Makrina bila je sestra Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Svetac otkriva zašto baš uživanja i zadovoljstva postaju najopasnije zamke za dušu, vodeći čoveka ka neprimetnom duhovnom padu.
Ljubav u pravoslavlju nije samo osećanje, već način postojanja, svakodnevna odluka da budemo pažljivi, saosećajni i iskreno dobri prema drugima.
Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu.
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Otkrivamo duboko duhovno značenje anđela kroz oči crkvenog učenja, vraćajući se na stazu vere koju su naši preci poštovali i čuvali u srcima.
Izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život, ova svetica je govorila da po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.