KAKVE SPOMENIKE SRBI PODIŽU, A KAKVE BI TREBALO: Sveštenik objasnio kako se, prema pravoslavlju, pravilno obeležava grobno mesto!
U crkvenom poretku ne postoji obred osvećenja spomenika, već postoji obred osvećenja nadgrobnog krsta, naglašeno je.
Izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život, ova svetica je govorila da po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa pobožnošću i dubokim poštovanjem proslavljaju praznik Prepodobne Makrine, najstarije sestre Svetog Vasilija Velikog i svetog Grigorija Niskog. Rođena u pobožnoj porodici, postala je primer vere, odanosti i duhovne čvrstine, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji crkve.
Prepodobna Makrina je bila obećana (verena) blagorodnom mladiću, ali je on preminuo pre njihovog venčanja. Suočena sa ovim bolnim gubitkom, Makrina je donela hrabru odluku: zavetovala se da nikada neće stupiti u brak, verujući da je njen verenik živ u Bogu i da je neprikladno da devojka, koja je jednom obećana, ide za drugog.
- Nije pravo da devojka, obećana jednom vereniku, ide za drugoga. Po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt - govorila je ona, izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život.

Ubrzo nakon toga, Makrina je sa svojom majkom Emilijom prihvatila monaški život u devičkom manastiru. Tamo su se posvetile podvižništvu zajedno sa drugim monahinjama, živeći od truda svojih ruku, posvećujući svoje vreme bogomisliju, molitvi i neprestanom uzdizanju uma ka Bogu. Njihova posvećenost duhovnom životu i zajedničkoj molitvi bila je inspiracija mnogima.
Vremenom, Makrina je izgubila majku Emiliju, a zatim i brata Vasilija. Devet meseci nakon smrti Vasilija, sveti Grigorije je posetio svoju sestru Makrinu, samo da bi je zatekao na samrtnoj postelji. Pred samu smrt, Prepodobna Makrina je uzdigla molitvu ka Gospodu:
- Ti, Gospode, upokojavaš tela naša snom smrti na neko vreme, pa ćeš ih opet probuditi poslednjom trubom. Prosti mene i daj mi da, kad se duša svuče od telesne odeće, predstane tebi neporočna i bez greha i da bude kao tamjan pred tobom.
Potom je načinila krsni znak na čelu, očima, licu i srcu, i izdahnula, upokojivši se u Gospodu 379. godine. Vernici se s radošću sećaju njenog svetog života i uzvišenih dela, moleći se za njeno zastupništvo i nastojeći da slede njen primer u veri i pobožnosti. Praznik Prepodobne Makrine nije samo dan sećanja na njenu svetost, već i prilika da se svi podsetimo na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja je obeležila njen život i koja nas sve inspiriše da budemo bolji, pobožniji i bliži Bogu.
Na svom putu od greha do svetosti, ovaj ugodnik Božji postao je primer hrišćanskog preobražaja i snage vere Isusove.
Na mestu gde se izvor pojavio dogodila su se mnoga isceljenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaja Sveti Evmenije Gortinski. Katolička crkva slavi Svetog Josifa Kupertinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vavilu po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Katolička crkva obeležava Rane Svetog Franje, dok Jevreji danas obeležavaju šesti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Sveti Vavila je bio arhijerej Antiohije, koji je u vreme cara Numerijana stradao jer nije hteo da se odrekne Hrista.
U crkvenom poretku ne postoji obred osvećenja spomenika, već postoji obred osvećenja nadgrobnog krsta, naglašeno je.
Na mestu gde se izvor pojavio dogodila su se mnoga isceljenja.
Opasnost ove strasti leži u tome što ona direktno skrnavi ljudsko telo koje je, prema rečima svetog apostola Pavla, hram Duha svetoga.
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Bez kapi ulja i komplikovanih sastojaka, uz crni luk i nekoliko začina, dobija se topao ručak prikladan za dane posta.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.