Izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život, ova svetica je govorila da po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa pobožnošću i dubokim poštovanjem proslavljaju praznik Prepodobne Makrine, najstarije sestre Svetog Vasilija Velikog i svetog Grigorija Niskog. Rođena u pobožnoj porodici, postala je primer vere, odanosti i duhovne čvrstine, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji crkve.
Prepodobna Makrina je bila obećana (verena) blagorodnom mladiću, ali je on preminuo pre njihovog venčanja. Suočena sa ovim bolnim gubitkom, Makrina je donela hrabru odluku: zavetovala se da nikada neće stupiti u brak, verujući da je njen verenik živ u Bogu i da je neprikladno da devojka, koja je jednom obećana, ide za drugog.
- Nije pravo da devojka, obećana jednom vereniku, ide za drugoga. Po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt - govorila je ona, izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život.
Printscreen
Ikona Prepodobne Makrine
Ubrzo nakon toga, Makrina je sa svojom majkom Emilijom prihvatila monaški život u devičkom manastiru. Tamo su se posvetile podvižništvu zajedno sa drugim monahinjama, živeći od truda svojih ruku, posvećujući svoje vreme bogomisliju, molitvi i neprestanom uzdizanju uma ka Bogu. Njihova posvećenost duhovnom životu i zajedničkoj molitvi bila je inspiracija mnogima.
Vremenom, Makrina je izgubila majku Emiliju, a zatim i brata Vasilija. Devet meseci nakon smrti Vasilija, sveti Grigorije je posetio svoju sestru Makrinu, samo da bi je zatekao na samrtnoj postelji. Pred samu smrt, Prepodobna Makrina je uzdigla molitvu ka Gospodu:
- Ti, Gospode, upokojavaš tela naša snom smrti na neko vreme, pa ćeš ih opet probuditi poslednjom trubom. Prosti mene i daj mi da, kad se duša svuče od telesne odeće, predstane tebi neporočna i bez greha i da bude kao tamjan pred tobom.
Potom je načinila krsni znak na čelu, očima, licu i srcu, i izdahnula, upokojivši se u Gospodu 379. godine. Vernici se s radošću sećaju njenog svetog života i uzvišenih dela, moleći se za njeno zastupništvo i nastojeći da slede njen primer u veri i pobožnosti. Praznik Prepodobne Makrine nije samo dan sećanja na njenu svetost, već i prilika da se svi podsetimo na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja je obeležila njen život i koja nas sve inspiriše da budemo bolji, pobožniji i bliži Bogu.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.