MAJKA MU UMRLA KAD JE BIO BEBA, ODRASTAO SAM U TEŠKOJ USAMLJENOSTI! Sutra slavimo Svetog mučenika Kodrata Korintskog
Kad je napunio dvanaest godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život, ova svetica je govorila da po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa pobožnošću i dubokim poštovanjem proslavljaju praznik Prepodobne Makrine, najstarije sestre Svetog Vasilija Velikog i svetog Grigorija Niskog. Rođena u pobožnoj porodici, postala je primer vere, odanosti i duhovne čvrstine, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji crkve.
Prepodobna Makrina je bila obećana (verena) blagorodnom mladiću, ali je on preminuo pre njihovog venčanja. Suočena sa ovim bolnim gubitkom, Makrina je donela hrabru odluku: zavetovala se da nikada neće stupiti u brak, verujući da je njen verenik živ u Bogu i da je neprikladno da devojka, koja je jednom obećana, ide za drugog.
- Nije pravo da devojka, obećana jednom vereniku, ide za drugoga. Po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt - govorila je ona, izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život.

Ubrzo nakon toga, Makrina je sa svojom majkom Emilijom prihvatila monaški život u devičkom manastiru. Tamo su se posvetile podvižništvu zajedno sa drugim monahinjama, živeći od truda svojih ruku, posvećujući svoje vreme bogomisliju, molitvi i neprestanom uzdizanju uma ka Bogu. Njihova posvećenost duhovnom životu i zajedničkoj molitvi bila je inspiracija mnogima.
Vremenom, Makrina je izgubila majku Emiliju, a zatim i brata Vasilija. Devet meseci nakon smrti Vasilija, sveti Grigorije je posetio svoju sestru Makrinu, samo da bi je zatekao na samrtnoj postelji. Pred samu smrt, Prepodobna Makrina je uzdigla molitvu ka Gospodu:
- Ti, Gospode, upokojavaš tela naša snom smrti na neko vreme, pa ćeš ih opet probuditi poslednjom trubom. Prosti mene i daj mi da, kad se duša svuče od telesne odeće, predstane tebi neporočna i bez greha i da bude kao tamjan pred tobom.
Potom je načinila krsni znak na čelu, očima, licu i srcu, i izdahnula, upokojivši se u Gospodu 379. godine. Vernici se s radošću sećaju njenog svetog života i uzvišenih dela, moleći se za njeno zastupništvo i nastojeći da slede njen primer u veri i pobožnosti. Praznik Prepodobne Makrine nije samo dan sećanja na njenu svetost, već i prilika da se svi podsetimo na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja je obeležila njen život i koja nas sve inspiriše da budemo bolji, pobožniji i bliži Bogu.
Prepodobna Makrina bila je sestra Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Kad je napunio dvanaest godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih po starom i Svetog Vasilija Ankarskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Leu Rimsku, muslimani obeležavaju treći dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
U besedi za nedelju 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako vera daje smisao stradanju, mučeništvo spaja sa svetiteljima, a trud vodi ka svetlosti koja nadmašuje ljudsku sreću.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.