PROKLETSTVO NIKAD NE MOŽE DA PADNE NA OVE LJUDE! Starac Tadej otkriva šta ih razlikuje od drugih!
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život, ova svetica je govorila da po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa pobožnošću i dubokim poštovanjem proslavljaju praznik Prepodobne Makrine, najstarije sestre Svetog Vasilija Velikog i svetog Grigorija Niskog. Rođena u pobožnoj porodici, postala je primer vere, odanosti i duhovne čvrstine, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji crkve.
Prepodobna Makrina je bila obećana (verena) blagorodnom mladiću, ali je on preminuo pre njihovog venčanja. Suočena sa ovim bolnim gubitkom, Makrina je donela hrabru odluku: zavetovala se da nikada neće stupiti u brak, verujući da je njen verenik živ u Bogu i da je neprikladno da devojka, koja je jednom obećana, ide za drugog.
- Nije pravo da devojka, obećana jednom vereniku, ide za drugoga. Po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt - govorila je ona, izražavajući svoju duboku veru u vaskrsenje i večni život.

Ubrzo nakon toga, Makrina je sa svojom majkom Emilijom prihvatila monaški život u devičkom manastiru. Tamo su se posvetile podvižništvu zajedno sa drugim monahinjama, živeći od truda svojih ruku, posvećujući svoje vreme bogomisliju, molitvi i neprestanom uzdizanju uma ka Bogu. Njihova posvećenost duhovnom životu i zajedničkoj molitvi bila je inspiracija mnogima.
Vremenom, Makrina je izgubila majku Emiliju, a zatim i brata Vasilija. Devet meseci nakon smrti Vasilija, sveti Grigorije je posetio svoju sestru Makrinu, samo da bi je zatekao na samrtnoj postelji. Pred samu smrt, Prepodobna Makrina je uzdigla molitvu ka Gospodu:
- Ti, Gospode, upokojavaš tela naša snom smrti na neko vreme, pa ćeš ih opet probuditi poslednjom trubom. Prosti mene i daj mi da, kad se duša svuče od telesne odeće, predstane tebi neporočna i bez greha i da bude kao tamjan pred tobom.
Potom je načinila krsni znak na čelu, očima, licu i srcu, i izdahnula, upokojivši se u Gospodu 379. godine. Vernici se s radošću sećaju njenog svetog života i uzvišenih dela, moleći se za njeno zastupništvo i nastojeći da slede njen primer u veri i pobožnosti. Praznik Prepodobne Makrine nije samo dan sećanja na njenu svetost, već i prilika da se svi podsetimo na snagu vere i ljubavi prema Bogu, koja je obeležila njen život i koja nas sve inspiriše da budemo bolji, pobožniji i bliži Bogu.
Na svom putu od greha do svetosti, ovaj ugodnik Božji postao je primer hrišćanskog preobražaja i snage vere Isusove.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Kirijaka Otšelnika - Miholjdan, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Proba, Taraha i Andronika. Katolička crkva slavi Svetog Serafina, Jevreji obeležavaju Roš Hodeš, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Poznat po izuzetnoj duhovnoj snazi i istrajnosti, ovaj svetitelj ostao je upamćen i po borbi protiv jeresi, naročito origenizma.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.