KADA SVE DELUJE IZGUBLJENO, PROMENITE OVO KOD SEBE I SLEDI BOLJITAK: Sveti Josif Isihaste otkriva tajnu neuništive radosti
Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobnu Makrinu, vernici se sećaju i dvojice značajnih svetitelja – Stefana Lazarevića i kneginje Milice, čiji životi i dela i dalje inspirišu generacije.
Sveti Stefan, poznat i kao Stefan Visoki, rođen je 1377. u Kruševcu, kao sin Svetog kneza Lazara Hrebeljanovića i Svete kneginje Milice. Njegov otac knez Lazar postao je mučenik u boju na Kosovu, postavljajući temelj za Stefanovu budućnost kao despota srpskog.
Nakon preuzimanja vlasti 1389. Stefan je uspešno vodio srpski narod kroz teška vremena turskog ropstva. Njegova vladavina bila je obeležena mudrošću i hrabrošću, što ga je učinilo jednim od najvećih srpskih vladara i vojskovođa. Stefan je bio poznat po književnoj darovitosti, stvarajući dela koja i danas odišu duhovnošću i mudrošću.
Podigao je veličanstvene zadužbine, manastire Manasiju i Kalenić, koji i danas predstavljaju svedočanstvo njegove posvećenosti veri i narodu. Stefan je takođe bio poznat kao jedan od najboljih vitezova svog vremena, što je potvrđeno prilikom obnove viteškog reda Zmaja, gde je zauzimao drugo mesto, odmah iza mađarskog kralja Žigmunda.
Ovozemaljski život skončao je 1. avgusta 1427, a Srpska pravoslavna crkva ga je kanonizovala 1927, proglasivši ga svetiteljem koji se slavi 1. avgusta.
Kneginja Milica, rođena oko 1335, bila je žena kneza Lazara i majka despota Stefana. Kao potomak loze Nemanjića, Milica je od malih nogu bila uronjena u pravoslavnu veru i duhovnost. Udala se za kneza Lazara oko 1353. i tako postala kneginja Raške.
Nakon mučeničke smrti kneza Lazara na Kosovu Milica je preuzela vođstvo nad srpskim narodom, pokazujući izuzetnu mudrost i dar za diplomatiju. Njena misija kod sultana Bajazita 1398, zajedno sa monahinjom Jefimijom, bila je ključna za prenos moštiju Svete Petke iz Vidina u Beograd.
Kada je njen stariji sin Stefan odrastao i postao vladar, ona je mogla da napusti državne poslove. Otišla je s rođakom Jefimijom u Manastir Ljubostinju, koji je sama osnovala i u njemu se zamonašila pod monaškim imenom Evgenija.
Milica je takođe bila darovit pisac, a njena dela "Molitva matere" i "Udovstvu mojemu ženik" ostaju trajno svedočanstvo njene duhovnosti i mudrosti. Njeno književno nasleđe prenelo se na njenu decu, posebno na ćerku Jelenu Balšić i sina Stefana.
Upokojila se 11. novembra 1405, a Srpska pravoslavna crkva je slavi kao svetiteljku 1. avgusta pod monaškim imenom Sveta Evgenija.


Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Stihovi koje je iznedrio svetitelj, srednjovekovni srpski vladar Stefan Lazarević, predstavljaju jedinstveno poetsko delo koje spaja hrišćansku pobožnost, viteštvo i umetnost, noseći univerzalnu poruku o ljubavi, toleranciji i praštanju koja ostaje relevantna i u današnjem svetu.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog mučenika Bonifatija po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Obrezanje Gospodnje. Katolici slave blagdan Marije Bogorodice, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelj našeg vremena objašnjava da, kada priznate svoje slabosti, Duh Sveti otvara vrata isceljenja i duhovnog napretka.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.