Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Svake godine, 16. novembra po novom ili 3. novembra po starom kalendaru, Srpska pravoslavna crkva proslavlja Obnovljenje (osvećenje) hrama velikomučenika Georgija u Lidi, gradu u kojem se od davnina čuvaju mošti Svetog Georgija Pobedonosca. Šta je zapravo ovaj praznik, koji u Srbiji mnogi proslavljaju i kao krsnu slavu?
- Lida, danas Lod u Izraelu, bila je rodni grad Svetog Georgija. Nakon mučeničke smrti, njegovo telo je preneto tamo, a ubrzo je na tom mestu sagrađen hram. Ovo se desilo još u IV veku, kada su progoni hrišćana prestali i postalo je moguće javno poštovati sećanje na mučenike - kaže sveštenik Jevgenij Murzin, prenosi portal foma.ru.
Otac Jevgenij dodaje da je hram Svetog Georgija u Lidi više puta bio rušen i obnavljan. To nije iznenađujuće, imajući u vidu koliko je puta Sveta zemlja bila predmet osvajanja i koliko se dramatičnih događaja, uključujući progone hrišćana, ovde desilo.
Wikimedia, Henry Phillips
Fotografija porušenog hrama Svetog Georgija u Lidi 1866.
Tokom jednog od takvih progona, 1442, hram je gotovo potpuno uništen. Sačuvani su samo kripta i oltarska prostorija. Ipak, i nakon toga, hrišćani su nastavili da vrše bogosluženja na ruševinama, sve do 1837, kada su tokom zemljotresa zidovi oltara potpuno srušeni.
Hram koji je preživeo vekove
- Sveti velikomučenik Georgije uživao je veliko poštovanje u celom pravoslavnom svetu. Mnoge pomesne pravoslavne crkve ustanovile su Orden Svetog Georgija, koji se dodeljuje za ličnu hrabrost i izuzetne vojne zasluge. Sveti Georgije posebno je poštovan u Rusiji. Orden Svetog Georgija, koji je ustanovila carica Jekaterina II 1769, do propasti Ruske Imperije bio je najviša vojna nagrada, dodeljivana za ličnu hrabrost i izuzetne zasluge - ističe otac Jevgenij.
Obnova hrama uz pomoć Rusije
- Znajući ovo, 1871. jerusalimski patrijarh Kiril II obratio se ruskim vitezovima Ordena Svetog Georgija s molbom da pomognu u obnovi drevnog hrama. Zahvaljujući donacijama dobrotvora i sredstvima ruske države, hram je gotovo potpuno obnovljen, i to prilično brzo. Već naredne godine, 3. novembra (16. novembra po novom kalendaru), obnovljeni hram je osvećen. Povodom ovog događaja, u većini pomesnih pravoslavnih crkava ustanovljen je poseban praznik - dodaje otac Jevgenij.
Wikimedia, Dan Palraz
Hram Svetog Georgija u Lidi, fotografija iz 1922.
Praznik obnove i zahvalnosti
Praznik obnovljenja, odnosno osvećenja novog, obnovljenog hrama, nije samo sećanje na događaj star više od 150 godina. To je praznik zahvalnosti Bogu i ljudima čiji su trud i darovi omogućili izgradnju hrama, radost što se u njemu ponovo vrši evharistija, a vernici pristupaju Svetim Hristovim Tajnama, spajajući se s Hristom duhovno i telesno. Ovo je praznik obnove živog bogoujedinjenja na mestu koje je za to predviđeno još od svog osnivanja.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.