Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Svake godine, 16. novembra po novom ili 3. novembra po starom kalendaru, Srpska pravoslavna crkva proslavlja Obnovljenje (osvećenje) hrama velikomučenika Georgija u Lidi, gradu u kojem se od davnina čuvaju mošti Svetog Georgija Pobedonosca. Šta je zapravo ovaj praznik, koji u Srbiji mnogi proslavljaju i kao krsnu slavu?
- Lida, danas Lod u Izraelu, bila je rodni grad Svetog Georgija. Nakon mučeničke smrti, njegovo telo je preneto tamo, a ubrzo je na tom mestu sagrađen hram. Ovo se desilo još u IV veku, kada su progoni hrišćana prestali i postalo je moguće javno poštovati sećanje na mučenike - kaže sveštenik Jevgenij Murzin, prenosi portal foma.ru.
Otac Jevgenij dodaje da je hram Svetog Georgija u Lidi više puta bio rušen i obnavljan. To nije iznenađujuće, imajući u vidu koliko je puta Sveta zemlja bila predmet osvajanja i koliko se dramatičnih događaja, uključujući progone hrišćana, ovde desilo.
Wikimedia, Henry Phillips
Fotografija porušenog hrama Svetog Georgija u Lidi 1866.
Tokom jednog od takvih progona, 1442, hram je gotovo potpuno uništen. Sačuvani su samo kripta i oltarska prostorija. Ipak, i nakon toga, hrišćani su nastavili da vrše bogosluženja na ruševinama, sve do 1837, kada su tokom zemljotresa zidovi oltara potpuno srušeni.
Hram koji je preživeo vekove
- Sveti velikomučenik Georgije uživao je veliko poštovanje u celom pravoslavnom svetu. Mnoge pomesne pravoslavne crkve ustanovile su Orden Svetog Georgija, koji se dodeljuje za ličnu hrabrost i izuzetne vojne zasluge. Sveti Georgije posebno je poštovan u Rusiji. Orden Svetog Georgija, koji je ustanovila carica Jekaterina II 1769, do propasti Ruske Imperije bio je najviša vojna nagrada, dodeljivana za ličnu hrabrost i izuzetne zasluge - ističe otac Jevgenij.
Obnova hrama uz pomoć Rusije
- Znajući ovo, 1871. jerusalimski patrijarh Kiril II obratio se ruskim vitezovima Ordena Svetog Georgija s molbom da pomognu u obnovi drevnog hrama. Zahvaljujući donacijama dobrotvora i sredstvima ruske države, hram je gotovo potpuno obnovljen, i to prilično brzo. Već naredne godine, 3. novembra (16. novembra po novom kalendaru), obnovljeni hram je osvećen. Povodom ovog događaja, u većini pomesnih pravoslavnih crkava ustanovljen je poseban praznik - dodaje otac Jevgenij.
Wikimedia, Dan Palraz
Hram Svetog Georgija u Lidi, fotografija iz 1922.
Praznik obnove i zahvalnosti
Praznik obnovljenja, odnosno osvećenja novog, obnovljenog hrama, nije samo sećanje na događaj star više od 150 godina. To je praznik zahvalnosti Bogu i ljudima čiji su trud i darovi omogućili izgradnju hrama, radost što se u njemu ponovo vrši evharistija, a vernici pristupaju Svetim Hristovim Tajnama, spajajući se s Hristom duhovno i telesno. Ovo je praznik obnove živog bogoujedinjenja na mestu koje je za to predviđeno još od svog osnivanja.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.