U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Postoje dani kada jedan grad diše sporije, sabranije, kao da u njegovim ulicama odzvanja nešto dublje od svakodnevice. Takav trenutak dočekao je Novi Sad na Đurđic, kada je proslavljena gradska slava posvećena Obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija. Od prvog zvuka bdenija do poslednje reči svečane akademije, Novi Sad je tih dana bio ispisan molitvom, zahvalnošću i podsećanjem na ono što ga oblikuje kroz pokolenja.
Liturgijsko sabranje i beseda protojereja Vesina
Liturgijsko sabranje u Sabornom hramu otvorilo je centralnu proslavu. Bdeniju je prisustvovao episkop mohački Damaskin, dok je sutradan, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji, načalstvovao uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke i novosadskih đakona. Nakon pročitanog jevanđelskog začala, vernici su čuli besedu protojereja-stavrofora Miloša Vesina, izgovorenu mirno, ali sa jasnim uvidom u stanje savremenog čoveka.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Novom Sadu
– Danas svi mi zajedno proslavljamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. Ovo je naša zajednička gradska slava – rekao je otac Miloš, ističući da je veličina Svetog Georgija neraskidivo vezana za njegovu sposobnost da trpi u ime vere. U nastavku je dodao da današnjem čoveku upravo nedostaje ono što je svetitelj nosio kao pečat – istrajnost u trpljenju:
– Ne ume da trpi, neće da trpi. A kao rezultat toga gubi strpljenje. Nestrpljenje prema drugima uvek se koreni u nestrpljenju prema samome sebi.
Govoreći o duhovnom sazrevanju, otac Vesin je podsetio da je svako ljudsko biće „hodajuća ikona Božja“ i da odnos prema čoveku koji nam je dat u životu uvek ima božansku nameru:
– Svi smo povereni brizi i ljubavi jedni drugima.
Foto: SPC
Blagoslov i prisustvo najviših crkvenih i javnih zvanica
Nakon zaamvone molitve, episkop Damaskin blagoslovio je slavske darove koje su u čast Svetog velikomučenika Georgija prineli kumovi Ranko i Jelka Rajović sa porodicom. Uz čestitku praznika i slavlja, episkop je preneo i blagoslov Mitropolita bačkog Irineja.
Svetoj liturgiji su prisustvovali predstavnici pokrajinske i gradske vlasti, ugledne ličnosti kulturnog i javnog života Novog Sada, kao i mnogobrojni vernici. Dostojanstvu bogosluženja posebno je doprineo hor „Sveti Georgije“, čije je pojanje nosilo svečani ton dana.
Nakon liturgije, u svečanoj dvorani Gradske kuće episkop Damaskin osveštao je slavske darove i sabranima ponovo preneo molitvene pozdrave Mitropolita Irineja. Uz sveštenstvo Eparhije bačke, prisustvovali su predstavnici tradicionalnih Crkava i verskih zajednica, kao i mnoge ličnosti koje su duhovno i kulturno utkane u život Srpske Atine.
Svečana akademija i duhovni duh grada
Obeležavanje gradske slave imalo je svoj uvod dan ranije, na Velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, gde je upriličena svečana akademija u organizaciji Crkvene opštine novosadske. Episkop Damaskin je i ovde sabranima uputio reč pastirske pouke, čestitajući navečerje slave i prenoseći blagoslov Mitropolita Irineja.
– Naša istorija je vera u Vaskrsenje, ne u smrt – naglasio je episkop.
Podsetio je da se ove godine obeležavaju dva velika jubileja – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora i 850 godina od rođenja Svetoga Save:
– Istinu vere koju su sveti Oci odbranili, a Sveti Sava posvedočio, i danas branimo i ispovedamo. Neka bi Gospod dao da ostanemo narod vere, nade i ljubavi.
Program svečane akademije nosio je upravo takav duh. Govorilo se o Đuri Daničiću, obeležen je jubilej Albanske Golgote, a učenici Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ izveli su scensku predstavu inspirisanu pesmom „Moravka đevojka i Sveti Đorđe“. Nastupili su i članovi hora Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, dajući akademiji duhovnu boju koja je prirodno pratila smisao slave.
U prepunoj sali okupili su se predstavnici kulturnog i političkog života, sveštenstvo Eparhije bačke, ali i veliki broj građana koji već godinama prepoznaju ovaj događaj kao deo duhovnog identiteta grada.
Ove godine, proslava Đurđica u Novom Sadu sabrala je glas prošlosti, veru sadašnjosti i nadu za ono što dolazi. Između molitve u Sabornom hramu, blagoslova u Gradskoj kući i reči koje su odjekivale pozorišnom scenom, grad je obnovio sećanje na svetitelja čije ime nosi i poziv da svako u svom životu pronađe put koji vodi ka miru, strpljenju i prepoznavanju bližnjeg.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.