U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Postoje dani kada jedan grad diše sporije, sabranije, kao da u njegovim ulicama odzvanja nešto dublje od svakodnevice. Takav trenutak dočekao je Novi Sad na Đurđic, kada je proslavljena gradska slava posvećena Obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija. Od prvog zvuka bdenija do poslednje reči svečane akademije, Novi Sad je tih dana bio ispisan molitvom, zahvalnošću i podsećanjem na ono što ga oblikuje kroz pokolenja.
Liturgijsko sabranje i beseda protojereja Vesina
Liturgijsko sabranje u Sabornom hramu otvorilo je centralnu proslavu. Bdeniju je prisustvovao episkop mohački Damaskin, dok je sutradan, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji, načalstvovao uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke i novosadskih đakona. Nakon pročitanog jevanđelskog začala, vernici su čuli besedu protojereja-stavrofora Miloša Vesina, izgovorenu mirno, ali sa jasnim uvidom u stanje savremenog čoveka.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Novom Sadu
– Danas svi mi zajedno proslavljamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. Ovo je naša zajednička gradska slava – rekao je otac Miloš, ističući da je veličina Svetog Georgija neraskidivo vezana za njegovu sposobnost da trpi u ime vere. U nastavku je dodao da današnjem čoveku upravo nedostaje ono što je svetitelj nosio kao pečat – istrajnost u trpljenju:
– Ne ume da trpi, neće da trpi. A kao rezultat toga gubi strpljenje. Nestrpljenje prema drugima uvek se koreni u nestrpljenju prema samome sebi.
Govoreći o duhovnom sazrevanju, otac Vesin je podsetio da je svako ljudsko biće „hodajuća ikona Božja“ i da odnos prema čoveku koji nam je dat u životu uvek ima božansku nameru:
– Svi smo povereni brizi i ljubavi jedni drugima.
Foto: SPC
Blagoslov i prisustvo najviših crkvenih i javnih zvanica
Nakon zaamvone molitve, episkop Damaskin blagoslovio je slavske darove koje su u čast Svetog velikomučenika Georgija prineli kumovi Ranko i Jelka Rajović sa porodicom. Uz čestitku praznika i slavlja, episkop je preneo i blagoslov Mitropolita bačkog Irineja.
Svetoj liturgiji su prisustvovali predstavnici pokrajinske i gradske vlasti, ugledne ličnosti kulturnog i javnog života Novog Sada, kao i mnogobrojni vernici. Dostojanstvu bogosluženja posebno je doprineo hor „Sveti Georgije“, čije je pojanje nosilo svečani ton dana.
Nakon liturgije, u svečanoj dvorani Gradske kuće episkop Damaskin osveštao je slavske darove i sabranima ponovo preneo molitvene pozdrave Mitropolita Irineja. Uz sveštenstvo Eparhije bačke, prisustvovali su predstavnici tradicionalnih Crkava i verskih zajednica, kao i mnoge ličnosti koje su duhovno i kulturno utkane u život Srpske Atine.
Svečana akademija i duhovni duh grada
Obeležavanje gradske slave imalo je svoj uvod dan ranije, na Velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, gde je upriličena svečana akademija u organizaciji Crkvene opštine novosadske. Episkop Damaskin je i ovde sabranima uputio reč pastirske pouke, čestitajući navečerje slave i prenoseći blagoslov Mitropolita Irineja.
– Naša istorija je vera u Vaskrsenje, ne u smrt – naglasio je episkop.
Podsetio je da se ove godine obeležavaju dva velika jubileja – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora i 850 godina od rođenja Svetoga Save:
– Istinu vere koju su sveti Oci odbranili, a Sveti Sava posvedočio, i danas branimo i ispovedamo. Neka bi Gospod dao da ostanemo narod vere, nade i ljubavi.
Program svečane akademije nosio je upravo takav duh. Govorilo se o Đuri Daničiću, obeležen je jubilej Albanske Golgote, a učenici Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ izveli su scensku predstavu inspirisanu pesmom „Moravka đevojka i Sveti Đorđe“. Nastupili su i članovi hora Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, dajući akademiji duhovnu boju koja je prirodno pratila smisao slave.
U prepunoj sali okupili su se predstavnici kulturnog i političkog života, sveštenstvo Eparhije bačke, ali i veliki broj građana koji već godinama prepoznaju ovaj događaj kao deo duhovnog identiteta grada.
Ove godine, proslava Đurđica u Novom Sadu sabrala je glas prošlosti, veru sadašnjosti i nadu za ono što dolazi. Između molitve u Sabornom hramu, blagoslova u Gradskoj kući i reči koje su odjekivale pozorišnom scenom, grad je obnovio sećanje na svetitelja čije ime nosi i poziv da svako u svom životu pronađe put koji vodi ka miru, strpljenju i prepoznavanju bližnjeg.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Dok priče o NLO pojavama i vanzemaljcima preplavljuju internet, arhimandrit Hrizostom poručuje da odgovor nije u senzacijama, već u molitvi i veri u Boga.