U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Postoje dani kada jedan grad diše sporije, sabranije, kao da u njegovim ulicama odzvanja nešto dublje od svakodnevice. Takav trenutak dočekao je Novi Sad na Đurđic, kada je proslavljena gradska slava posvećena Obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija. Od prvog zvuka bdenija do poslednje reči svečane akademije, Novi Sad je tih dana bio ispisan molitvom, zahvalnošću i podsećanjem na ono što ga oblikuje kroz pokolenja.
Liturgijsko sabranje i beseda protojereja Vesina
Liturgijsko sabranje u Sabornom hramu otvorilo je centralnu proslavu. Bdeniju je prisustvovao episkop mohački Damaskin, dok je sutradan, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji, načalstvovao uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke i novosadskih đakona. Nakon pročitanog jevanđelskog začala, vernici su čuli besedu protojereja-stavrofora Miloša Vesina, izgovorenu mirno, ali sa jasnim uvidom u stanje savremenog čoveka.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Novom Sadu
– Danas svi mi zajedno proslavljamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. Ovo je naša zajednička gradska slava – rekao je otac Miloš, ističući da je veličina Svetog Georgija neraskidivo vezana za njegovu sposobnost da trpi u ime vere. U nastavku je dodao da današnjem čoveku upravo nedostaje ono što je svetitelj nosio kao pečat – istrajnost u trpljenju:
– Ne ume da trpi, neće da trpi. A kao rezultat toga gubi strpljenje. Nestrpljenje prema drugima uvek se koreni u nestrpljenju prema samome sebi.
Govoreći o duhovnom sazrevanju, otac Vesin je podsetio da je svako ljudsko biće „hodajuća ikona Božja“ i da odnos prema čoveku koji nam je dat u životu uvek ima božansku nameru:
– Svi smo povereni brizi i ljubavi jedni drugima.
Foto: SPC
Blagoslov i prisustvo najviših crkvenih i javnih zvanica
Nakon zaamvone molitve, episkop Damaskin blagoslovio je slavske darove koje su u čast Svetog velikomučenika Georgija prineli kumovi Ranko i Jelka Rajović sa porodicom. Uz čestitku praznika i slavlja, episkop je preneo i blagoslov Mitropolita bačkog Irineja.
Svetoj liturgiji su prisustvovali predstavnici pokrajinske i gradske vlasti, ugledne ličnosti kulturnog i javnog života Novog Sada, kao i mnogobrojni vernici. Dostojanstvu bogosluženja posebno je doprineo hor „Sveti Georgije“, čije je pojanje nosilo svečani ton dana.
Nakon liturgije, u svečanoj dvorani Gradske kuće episkop Damaskin osveštao je slavske darove i sabranima ponovo preneo molitvene pozdrave Mitropolita Irineja. Uz sveštenstvo Eparhije bačke, prisustvovali su predstavnici tradicionalnih Crkava i verskih zajednica, kao i mnoge ličnosti koje su duhovno i kulturno utkane u život Srpske Atine.
Svečana akademija i duhovni duh grada
Obeležavanje gradske slave imalo je svoj uvod dan ranije, na Velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, gde je upriličena svečana akademija u organizaciji Crkvene opštine novosadske. Episkop Damaskin je i ovde sabranima uputio reč pastirske pouke, čestitajući navečerje slave i prenoseći blagoslov Mitropolita Irineja.
– Naša istorija je vera u Vaskrsenje, ne u smrt – naglasio je episkop.
Podsetio je da se ove godine obeležavaju dva velika jubileja – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora i 850 godina od rođenja Svetoga Save:
– Istinu vere koju su sveti Oci odbranili, a Sveti Sava posvedočio, i danas branimo i ispovedamo. Neka bi Gospod dao da ostanemo narod vere, nade i ljubavi.
Program svečane akademije nosio je upravo takav duh. Govorilo se o Đuri Daničiću, obeležen je jubilej Albanske Golgote, a učenici Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ izveli su scensku predstavu inspirisanu pesmom „Moravka đevojka i Sveti Đorđe“. Nastupili su i članovi hora Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, dajući akademiji duhovnu boju koja je prirodno pratila smisao slave.
U prepunoj sali okupili su se predstavnici kulturnog i političkog života, sveštenstvo Eparhije bačke, ali i veliki broj građana koji već godinama prepoznaju ovaj događaj kao deo duhovnog identiteta grada.
Ove godine, proslava Đurđica u Novom Sadu sabrala je glas prošlosti, veru sadašnjosti i nadu za ono što dolazi. Između molitve u Sabornom hramu, blagoslova u Gradskoj kući i reči koje su odjekivale pozorišnom scenom, grad je obnovio sećanje na svetitelja čije ime nosi i poziv da svako u svom životu pronađe put koji vodi ka miru, strpljenju i prepoznavanju bližnjeg.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.