U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Postoje dani kada jedan grad diše sporije, sabranije, kao da u njegovim ulicama odzvanja nešto dublje od svakodnevice. Takav trenutak dočekao je Novi Sad na Đurđic, kada je proslavljena gradska slava posvećena Obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija. Od prvog zvuka bdenija do poslednje reči svečane akademije, Novi Sad je tih dana bio ispisan molitvom, zahvalnošću i podsećanjem na ono što ga oblikuje kroz pokolenja.
Liturgijsko sabranje i beseda protojereja Vesina
Liturgijsko sabranje u Sabornom hramu otvorilo je centralnu proslavu. Bdeniju je prisustvovao episkop mohački Damaskin, dok je sutradan, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji, načalstvovao uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke i novosadskih đakona. Nakon pročitanog jevanđelskog začala, vernici su čuli besedu protojereja-stavrofora Miloša Vesina, izgovorenu mirno, ali sa jasnim uvidom u stanje savremenog čoveka.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Novom Sadu
– Danas svi mi zajedno proslavljamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. Ovo je naša zajednička gradska slava – rekao je otac Miloš, ističući da je veličina Svetog Georgija neraskidivo vezana za njegovu sposobnost da trpi u ime vere. U nastavku je dodao da današnjem čoveku upravo nedostaje ono što je svetitelj nosio kao pečat – istrajnost u trpljenju:
– Ne ume da trpi, neće da trpi. A kao rezultat toga gubi strpljenje. Nestrpljenje prema drugima uvek se koreni u nestrpljenju prema samome sebi.
Govoreći o duhovnom sazrevanju, otac Vesin je podsetio da je svako ljudsko biće „hodajuća ikona Božja“ i da odnos prema čoveku koji nam je dat u životu uvek ima božansku nameru:
– Svi smo povereni brizi i ljubavi jedni drugima.
Foto: SPC
Blagoslov i prisustvo najviših crkvenih i javnih zvanica
Nakon zaamvone molitve, episkop Damaskin blagoslovio je slavske darove koje su u čast Svetog velikomučenika Georgija prineli kumovi Ranko i Jelka Rajović sa porodicom. Uz čestitku praznika i slavlja, episkop je preneo i blagoslov Mitropolita bačkog Irineja.
Svetoj liturgiji su prisustvovali predstavnici pokrajinske i gradske vlasti, ugledne ličnosti kulturnog i javnog života Novog Sada, kao i mnogobrojni vernici. Dostojanstvu bogosluženja posebno je doprineo hor „Sveti Georgije“, čije je pojanje nosilo svečani ton dana.
Nakon liturgije, u svečanoj dvorani Gradske kuće episkop Damaskin osveštao je slavske darove i sabranima ponovo preneo molitvene pozdrave Mitropolita Irineja. Uz sveštenstvo Eparhije bačke, prisustvovali su predstavnici tradicionalnih Crkava i verskih zajednica, kao i mnoge ličnosti koje su duhovno i kulturno utkane u život Srpske Atine.
Svečana akademija i duhovni duh grada
Obeležavanje gradske slave imalo je svoj uvod dan ranije, na Velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, gde je upriličena svečana akademija u organizaciji Crkvene opštine novosadske. Episkop Damaskin je i ovde sabranima uputio reč pastirske pouke, čestitajući navečerje slave i prenoseći blagoslov Mitropolita Irineja.
– Naša istorija je vera u Vaskrsenje, ne u smrt – naglasio je episkop.
Podsetio je da se ove godine obeležavaju dva velika jubileja – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora i 850 godina od rođenja Svetoga Save:
– Istinu vere koju su sveti Oci odbranili, a Sveti Sava posvedočio, i danas branimo i ispovedamo. Neka bi Gospod dao da ostanemo narod vere, nade i ljubavi.
Program svečane akademije nosio je upravo takav duh. Govorilo se o Đuri Daničiću, obeležen je jubilej Albanske Golgote, a učenici Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ izveli su scensku predstavu inspirisanu pesmom „Moravka đevojka i Sveti Đorđe“. Nastupili su i članovi hora Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, dajući akademiji duhovnu boju koja je prirodno pratila smisao slave.
U prepunoj sali okupili su se predstavnici kulturnog i političkog života, sveštenstvo Eparhije bačke, ali i veliki broj građana koji već godinama prepoznaju ovaj događaj kao deo duhovnog identiteta grada.
Ove godine, proslava Đurđica u Novom Sadu sabrala je glas prošlosti, veru sadašnjosti i nadu za ono što dolazi. Između molitve u Sabornom hramu, blagoslova u Gradskoj kući i reči koje su odjekivale pozorišnom scenom, grad je obnovio sećanje na svetitelja čije ime nosi i poziv da svako u svom životu pronađe put koji vodi ka miru, strpljenju i prepoznavanju bližnjeg.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
U novosadskom Sabornom hramu, episkop bački Irinej, služio je arhijerejsku liturgiju uz sasluženje arhijereja SPC, koja je krunisana svečanom litijom u porti crkve i činom osvećenjem ovogodišnje letine, osvetljavajući praznik Vaznesenja Gospodnjeg u srcima vernika.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.