Sedam decenija od prestavljenja svetog vladike Irineja – duh pastirske ljubavi i nepokolebljivosti vere nastavlja da osvetljava put srpske Crkve.
U svečanoj dvorani Matice srpske, u svetlosti večeri koja je prethodila prazniku Svetog Irineja Bačkog, ugodnika Božjeg i ispovednika pravoslavne vere, duh zajedništva i molitvene sabranosti ispunio je prostor, pretvarajući ga u svojevrsni dom duhovne reči. Održan je okrugli sto pod nazivom „Sveti Irinej Bački – dobri pastir Crkve Božje i nepokolebivi ispovednik vere Hristove“, organizovan sa blagoslovom mitropolita bačkog dr Irineja, u znak sećanja na sedam decenija od blaženog prestavljenja ovog svetitelja, čije ime danas svetli u kalendaru svetih.
Uvodnu reč uputio je protođakon Miroslav Nikolić, istakavši da je cilj ovog sabranja ne samo istorijsko i naučno prisećanje, već živa duhovna nit koja nas povezuje sa likom Svetog vladike Irineja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Okrugli sto o Svetom vladici Irineju održan je u Svečanoj dvorani Matice Srpske
- Naša je namera bila da ovim skupom, uz mnoge sadržaje koji su prethodili kanonizaciji, približimo lik ovog ugodnika Božjeg široj zajednici - rekao je Nikolić.
Prvo izlaganje donelo je toplo i dokumentovano svedočenje dr Gordane Petković, muzejskog savetnika u Muzeju Grada Novog Sada. Njeno izlaganje bilo je mozaik života svetog Irineja – od njegove episkopske službe u Eparhiji timočkoj, do neumorne pastirske i misionarske delatnosti u Eparhiji bačkoj, naročito tokom tegobnih godina okupacije. Njegovo svedočenje vere, požrtvovanost i pomoć narodu u najtežim trenucima svetle kao primer smirenja i hrabrosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika bački Irinej
Dubinu duhovnog i teološkog lika svetitelja dodatno je osvetlio dr Danilo Mihajlović, docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, koji je govorio o bogoslovskoj delatnosti svetog Irineja, posebno njegovom radu na polju biblistike. Njegova reč podsetila je prisutne da svetost nije tek u čudesima, već u revnosti za istinu i tihoj postojanosti u službi Gospodu.
Zaključnu i, po tonu, najnadahnutiju reč imao je mitropolit bački dr Irinej, koji je sa posebnim duhovnim nadahnućem govorio o svom prethodniku na tronu bačkih episkopa.
- Sveti Irinej je dao ozbiljan doprinos našoj teologiji... Bio je i bogoslov, i požrtvovani stradalnik, i misionar - istakao je mitropolit, dodavši da svetost u Crkvi nikada nije plod ljudske volje, već uvek volje Duha Svetoga, koji nas poziva da budemo saradnici u proslavljanju onoga koga je Bog već proslavio.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Arhijereji Srpske pravoslavne crkve uveličali su ovo duhovno veče u Matici srpskoj
Skupu su prisustvovala mitropoliti Fotije, David, Ilarion i Arsenije, kao i episkopi Isihije, Jerotej i Damaskin, predsednik Matice srpske prof. dr Dragan Stanić, sveštenstvo, monaštvo i verni narod, koji su svojim prisustvom i molitvenim tihovanjem doprineli veličini događaja.
U danima kada se sećamo svetih i vernih pastira Crkve, ovaj skup u Matici srpskoj nije bio tek puki akademski omaž, već istinski duhovni most između svetlosti prošlih vremena i potreba savremenog čoveka za primerima svetosti, mudrosti i hrabrosti. Sveti Irinej Bački, svojim tihim, ali odlučnim korakom kroz vreme, i dalje predvodi svoje stado – kao dobri pastir Crkve Hristove.
Na praznik Sabora Svetog Jovana Krstitelja, u Sabornom hramu u Novom Sadu služena je arhijerejska liturgija, kojoj su prisustvovali episkopi, sveštenstvo, predstavnici vlasti i istaknute ličnosti iz kulturnog i javnog života.
Na Keju žrtava Racije, uz molitve je obeležena 83. godišnjica jednog od najtežih zločina u istoriji Novog Sada – pogroma koji je zauvek obeležio grad na Dunavu.
Vernici su se okupili u Sabornom hramu u Novom Sadu na molitvenom slavlju u čast Svetog Save, dok su mitropolit bački Irinej i episkop Tihon govorili o njegovom delu i duhovnoj zaostavštini.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
U Matici srpskoj u Novom Sadu otvoren je dvodnevni naučni skup posvećen dvovekovnoj tradiciji najstarijeg književnog časopisa u Evropi. Poglavar SPC poručio je okupljenima da je Letopis, čuvajući i negujući srpsko kulturno nasleđe, kroz vekove oplemenjivao narodnu dušu i obasjavao puteve budućim pokolenjima.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.