Sedam decenija od prestavljenja svetog vladike Irineja – duh pastirske ljubavi i nepokolebljivosti vere nastavlja da osvetljava put srpske Crkve.
U svečanoj dvorani Matice srpske, u svetlosti večeri koja je prethodila prazniku Svetog Irineja Bačkog, ugodnika Božjeg i ispovednika pravoslavne vere, duh zajedništva i molitvene sabranosti ispunio je prostor, pretvarajući ga u svojevrsni dom duhovne reči. Održan je okrugli sto pod nazivom „Sveti Irinej Bački – dobri pastir Crkve Božje i nepokolebivi ispovednik vere Hristove“, organizovan sa blagoslovom mitropolita bačkog dr Irineja, u znak sećanja na sedam decenija od blaženog prestavljenja ovog svetitelja, čije ime danas svetli u kalendaru svetih.
Uvodnu reč uputio je protođakon Miroslav Nikolić, istakavši da je cilj ovog sabranja ne samo istorijsko i naučno prisećanje, već živa duhovna nit koja nas povezuje sa likom Svetog vladike Irineja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Okrugli sto o Svetom vladici Irineju održan je u Svečanoj dvorani Matice Srpske
- Naša je namera bila da ovim skupom, uz mnoge sadržaje koji su prethodili kanonizaciji, približimo lik ovog ugodnika Božjeg široj zajednici - rekao je Nikolić.
Prvo izlaganje donelo je toplo i dokumentovano svedočenje dr Gordane Petković, muzejskog savetnika u Muzeju Grada Novog Sada. Njeno izlaganje bilo je mozaik života svetog Irineja – od njegove episkopske službe u Eparhiji timočkoj, do neumorne pastirske i misionarske delatnosti u Eparhiji bačkoj, naročito tokom tegobnih godina okupacije. Njegovo svedočenje vere, požrtvovanost i pomoć narodu u najtežim trenucima svetle kao primer smirenja i hrabrosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika bački Irinej
Dubinu duhovnog i teološkog lika svetitelja dodatno je osvetlio dr Danilo Mihajlović, docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, koji je govorio o bogoslovskoj delatnosti svetog Irineja, posebno njegovom radu na polju biblistike. Njegova reč podsetila je prisutne da svetost nije tek u čudesima, već u revnosti za istinu i tihoj postojanosti u službi Gospodu.
Zaključnu i, po tonu, najnadahnutiju reč imao je mitropolit bački dr Irinej, koji je sa posebnim duhovnim nadahnućem govorio o svom prethodniku na tronu bačkih episkopa.
- Sveti Irinej je dao ozbiljan doprinos našoj teologiji... Bio je i bogoslov, i požrtvovani stradalnik, i misionar - istakao je mitropolit, dodavši da svetost u Crkvi nikada nije plod ljudske volje, već uvek volje Duha Svetoga, koji nas poziva da budemo saradnici u proslavljanju onoga koga je Bog već proslavio.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Arhijereji Srpske pravoslavne crkve uveličali su ovo duhovno veče u Matici srpskoj
Skupu su prisustvovala mitropoliti Fotije, David, Ilarion i Arsenije, kao i episkopi Isihije, Jerotej i Damaskin, predsednik Matice srpske prof. dr Dragan Stanić, sveštenstvo, monaštvo i verni narod, koji su svojim prisustvom i molitvenim tihovanjem doprineli veličini događaja.
U danima kada se sećamo svetih i vernih pastira Crkve, ovaj skup u Matici srpskoj nije bio tek puki akademski omaž, već istinski duhovni most između svetlosti prošlih vremena i potreba savremenog čoveka za primerima svetosti, mudrosti i hrabrosti. Sveti Irinej Bački, svojim tihim, ali odlučnim korakom kroz vreme, i dalje predvodi svoje stado – kao dobri pastir Crkve Hristove.
Na praznik Sabora Svetog Jovana Krstitelja, u Sabornom hramu u Novom Sadu služena je arhijerejska liturgija, kojoj su prisustvovali episkopi, sveštenstvo, predstavnici vlasti i istaknute ličnosti iz kulturnog i javnog života.
Na Keju žrtava Racije, uz molitve je obeležena 83. godišnjica jednog od najtežih zločina u istoriji Novog Sada – pogroma koji je zauvek obeležio grad na Dunavu.
Vernici su se okupili u Sabornom hramu u Novom Sadu na molitvenom slavlju u čast Svetog Save, dok su mitropolit bački Irinej i episkop Tihon govorili o njegovom delu i duhovnoj zaostavštini.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
U Matici srpskoj u Novom Sadu otvoren je dvodnevni naučni skup posvećen dvovekovnoj tradiciji najstarijeg književnog časopisa u Evropi. Poglavar SPC poručio je okupljenima da je Letopis, čuvajući i negujući srpsko kulturno nasleđe, kroz vekove oplemenjivao narodnu dušu i obasjavao puteve budućim pokolenjima.
U nadahnutoj besedi posle liturgije u Novom Sadu, mitropolit bački govorio je o mudrosti, hrabrosti i veri kao putokazima za duhovni život, podsećajući na svetlost koju Sveta Petka održava u srcima vernika kroz vekove.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.