Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja.
SPC sutra slavi veliku svetiteljku - Prepodobnu mati Paraskevu poznatiju u narodu kao i kao Sveta Petka Srpkinja i Sveta Petka Epivatska.
Sveta Petka ili Prepodobna mati Paraskeva je bila hrišćanska vizantijska podvižnica iz 11. veka. Dan njenog pomena, Petkovdan, obeležava se 27. oktobra, i šesta je slava po broju svečara u Srbiji.
Ova slavna ugodnica Božija rodila se u gradu Epivatu, između Silinavrije i Carigrada. Potekla je iz imućne i pobožne porodice. Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, a kasnije je bio izabran za episkopa Maditskog.
Još kao devojčica, često je sa majkom odlazila u crkvu, gde je svim srcem prihvatila Boga.
Posle smrti svojih roditelja, Paraskeva je napustila roditeljski dom, zamonašila se u Carigradu, gde se predala podvižničkom životu. Posle pet godina provedenih pri crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Carigradu, otputovala je u Jerusalim da se pokloni Svetim mestima, posle čega se nastanila u Jordanskoj pustinji i tu se podvizavala četrdeset godina.
SPC
Prepodobna mati Paraskeva - Sveta Petka
Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja. Kada je došlo vreme javio joj se anđeo Gospodnji u toku molitve, i rekao joj da treba da se vrati u svoje rodno mesto i da tamo preda duh svoj Gospodu.
Pokorivši se volji Božijoj ona se vratila u Epivat, gde je više niko nije pamtio. Nastavila je u Epivatu da se podvizava još dve godine. Moleći se svim srcem za sav svet, ona je predala duh svoj Bogu, ali je ljudi kao strankinju, nisu sahranili na groblju već gde je smrt zatekla, u jednom polju blizu mora.
Tajnu njene svetosti Bog je otkrio ljudima mnogo kasnije. Blizu groba svetiteljke sahranili su nekog mornara i tom prilikom su našli netruležno telo u zemlji, ali nisu obratili pažnju na to, i telo su ponovo zakopali.
Među prisutnima je bio i hristoljubivi Georgije i on, noću u snu imao je čudesno viđenje – kada mu se javila Presveta Bogorodica i rekla mu da ode i da izvadi iz zemlje mošti koje su našli u polju na obali mora.
ST/Vladimir Lukić
Kapela Svete Petke na Kalemegdanu
Tada je blagočestivi narod sa upaljenim svećama i pojanjem, svečano sa sveštenstvom preneo mošti Prepodobne Petke u crkvu Svetih Apostola u Epivat. Godine 1398. kneginja Milica je umolila sultana Bajazita da telo Prepodobne Paraskeve prenese u Srbiju. Sultan je to dozvolio.
Njene mošti su prvo počivale u crkvi Lazarici u Kruševcu, a 1404. god. despot Stefan Lazarević prenese mošti u Beograd u Uspensku crkvu, a 1417. god. u kapelu posvećenu Svetoj Petki na Kalemegdanu. U kapeli je potekao čudotvorni izvor isceliteljske vode, koji postoji i danas.
U Beogradu su mošti ostale do 1521. god. kada su vraćene u Carigrad. Konačno 1641. god. mošti Svete Petke prenesene su u grad Jaši, u Rumuniji, u crkvu Sveta Tri Jerarha, gde se i danas nalaze.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Povodom praznika posvećenog Prepodobnoj mati Paraskevi, sveštenik u kapeli ove svetice na Kalemegdanu i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori za portal religija.rs.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.
Na praznik Prepodobne mati Paraskeve, u hramu na Dobroj vodi služena je arhijerejska liturgija, a vernici su u istom danu proslavili i prvu slavu fondacije "Sveta Petka“.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.