Povodom praznika posvećenog Prepodobnoj mati Paraskevi, sveštenik u kapeli ove svetice na Kalemegdanu i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori za portal religija.rs.
Praznik Svete Petke, okupio je u veri i miru hiljade građane kod beogradske kapele svetiteljke, čiji dan danas proslavljamo, a posebnu čast ukazao nam je sveštenik ove svetinje, otac Sava Milin, koji je u trenucima evidentne gužve, izdvojio vreme da za naše čitaoce prenese utiske sa ovog važnog duhovnog skupa.
- Proslavu praznika Svete Petke zapravo smo započeli još sinoćnim bdenjem, koje je počelo u 17.00 časova, na kome je služio vladika Dositej. Praktično cele noći narod je dolazio u većem ili manjem intenzitetu i kapela i prodavnica se uopšte nisu zatvarale. Čitavu noć dežurao je jedan sveštenik, kako bi narod, koji je čekao satima u redu - da baš na praznik Svete Petke dođe i celiva čudotvornu ikonu i mošti svetiteljke, ipak dočekalo svešteno lice, pročitao molitvu i dao blagoslov za njih i za njihovu porodicu - započinje otac Sava za naš sajt religija.rs.
Otac Sava dalje kaže da se proslava nastavila jutarnjom liturgijom u 06.30, pod tremom kapele Svete Petke, kao i svake godine.
- Druga svečana praznična liturgija, na kojoj služi vladika Dositej počela je od devet sati u crkvi Ružica. Kao i svake godine hiljade vernika dolazi baš na ovaj dan da celiva mošti i ikonu svetiteljke, a posebno nam je drago što ove godine narod može da silazi renoviranim stepenicama, koje su znatno prostranije i prohodnije i uđu u kapelu, koja je značajno renovirana. Jer od momenta gradnje, sa početkom 20. veka kada je osvećena kapela, nije se ulazilo u veće građevinske radnje - objašnjava jerej i dodaje da su takođe uredili sistem grejanja i hlađenja, koje je sada podno.
ST/Vladimir Lukić
Otac Sava Milin je sveštenik kapele Svete Petke i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
- Osvežila se kapela, osvetljenje se promenilo i svako je zadovoljan. Narod dolazi čitavog dana, a mi ne možemo da odemo dokle god naroda ima. Nekada je to i do ponići. Bilo je godina kada je 27. oktobar bio kišan dan, sećam se čak i susnežica. Međutim to se uopšte ne odražava na red ljudi, koji su u tim momentima znali da stoje i po tri sati, čekajući da celivaju ikonu i mošti Svete Petke. Tu se na određen način prikazuje jaka vera ljudi, koji su spremni i raspoloženi da podnesu veliki podvig, da tog dana čekaju strpljivo u redu - naglašava sveštenik i podvlači da treba uočiti da red, koji prolazi pored crkve Ružice, kalemegdanske terase, parkinga i dalje od toga, karakteriše odsustvo žamora i nesloge, a prisustvo posvećenosti.
- Možda nije glavna poenta da se danas samo setimo značaja Svete Petke, njenih vrlinskih dela i pobožnosti, već zadatak da u nama podstaknemo i probudimo skromnost, smirenje i spremnost za podvig, barem na jedan dan.
150 godina su mošti Svete Petke prebivale u gornjoj crkvi, od sredine 14. veka pa sve do napada Sulejmana Osvajača, koji je 1521. godine pokorio Beograd.
Sveštenik kapele Svete Petke za kraj otkriva da svi vernici koji žele da celivaju mošti svetiteljke, a to nisu u mogućnosti na današnji dan isto mogu učiniti svakog petka.
- Tada se služi liturgija u 8.30 ujutru, a nakon te litrugije se iznose mošti svete petke oko 9.30 časova. Potom se služi kanon Svete Petke - zaključuje otac Sava Milin, jerej i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Povodom praznika Svete Petke, u Beogradu se i ove godine sabrao veliki broj vernog naroda, koji u dugačkoj kolini čeka da priđe i pokloni se delovima moštiju svetiteljke koje se čuvaju u svetinji ispod crkve Ružice.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Zašto narod i mediji često mešaju avgustovski i oktobarski praznik, kakva je prava istorija i gde se zaista nalaze mošti ovih svetiteljki, otkrivaju protonamesnik Aleksandar R. Jevtić i protojerej Srećko Zečević.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.