Povodom praznika posvećenog Prepodobnoj mati Paraskevi, sveštenik u kapeli ove svetice na Kalemegdanu i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori za portal religija.rs.
Praznik Svete Petke, okupio je u veri i miru hiljade građane kod beogradske kapele svetiteljke, čiji dan danas proslavljamo, a posebnu čast ukazao nam je sveštenik ove svetinje, otac Sava Milin, koji je u trenucima evidentne gužve, izdvojio vreme da za naše čitaoce prenese utiske sa ovog važnog duhovnog skupa.
- Proslavu praznika Svete Petke zapravo smo započeli još sinoćnim bdenjem, koje je počelo u 17.00 časova, na kome je služio vladika Dositej. Praktično cele noći narod je dolazio u većem ili manjem intenzitetu i kapela i prodavnica se uopšte nisu zatvarale. Čitavu noć dežurao je jedan sveštenik, kako bi narod, koji je čekao satima u redu - da baš na praznik Svete Petke dođe i celiva čudotvornu ikonu i mošti svetiteljke, ipak dočekalo svešteno lice, pročitao molitvu i dao blagoslov za njih i za njihovu porodicu - započinje otac Sava za naš sajt religija.rs.
Otac Sava dalje kaže da se proslava nastavila jutarnjom liturgijom u 06.30, pod tremom kapele Svete Petke, kao i svake godine.
- Druga svečana praznična liturgija, na kojoj služi vladika Dositej počela je od devet sati u crkvi Ružica. Kao i svake godine hiljade vernika dolazi baš na ovaj dan da celiva mošti i ikonu svetiteljke, a posebno nam je drago što ove godine narod može da silazi renoviranim stepenicama, koje su znatno prostranije i prohodnije i uđu u kapelu, koja je značajno renovirana. Jer od momenta gradnje, sa početkom 20. veka kada je osvećena kapela, nije se ulazilo u veće građevinske radnje - objašnjava jerej i dodaje da su takođe uredili sistem grejanja i hlađenja, koje je sada podno.
ST/Vladimir Lukić
Otac Sava Milin je sveštenik kapele Svete Petke i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
- Osvežila se kapela, osvetljenje se promenilo i svako je zadovoljan. Narod dolazi čitavog dana, a mi ne možemo da odemo dokle god naroda ima. Nekada je to i do ponići. Bilo je godina kada je 27. oktobar bio kišan dan, sećam se čak i susnežica. Međutim to se uopšte ne odražava na red ljudi, koji su u tim momentima znali da stoje i po tri sati, čekajući da celivaju ikonu i mošti Svete Petke. Tu se na određen način prikazuje jaka vera ljudi, koji su spremni i raspoloženi da podnesu veliki podvig, da tog dana čekaju strpljivo u redu - naglašava sveštenik i podvlači da treba uočiti da red, koji prolazi pored crkve Ružice, kalemegdanske terase, parkinga i dalje od toga, karakteriše odsustvo žamora i nesloge, a prisustvo posvećenosti.
- Možda nije glavna poenta da se danas samo setimo značaja Svete Petke, njenih vrlinskih dela i pobožnosti, već zadatak da u nama podstaknemo i probudimo skromnost, smirenje i spremnost za podvig, barem na jedan dan.
150 godina su mošti Svete Petke prebivale u gornjoj crkvi, od sredine 14. veka pa sve do napada Sulejmana Osvajača, koji je 1521. godine pokorio Beograd.
Sveštenik kapele Svete Petke za kraj otkriva da svi vernici koji žele da celivaju mošti svetiteljke, a to nisu u mogućnosti na današnji dan isto mogu učiniti svakog petka.
- Tada se služi liturgija u 8.30 ujutru, a nakon te litrugije se iznose mošti svete petke oko 9.30 časova. Potom se služi kanon Svete Petke - zaključuje otac Sava Milin, jerej i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Povodom praznika Svete Petke, u Beogradu se i ove godine sabrao veliki broj vernog naroda, koji u dugačkoj kolini čeka da priđe i pokloni se delovima moštiju svetiteljke koje se čuvaju u svetinji ispod crkve Ružice.
Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Parohijani i vernici širom Republike Srpske ujedinjeni u molitvi i sećanju na mladog sveštenika čija je posvećenost okupljala ljude i vraćala veru, dok porodica i deca traže snagu posle nenadoknadivog gubitka.
Od detinjstva daleko od rodnog praga do svešteničke službe među svojim ljudima, njegov put bio je ispunjen verom i tihom snagom, a naglo prekinut u trenutku koji je iza sebe ostavio porodicu, vernike i zajednicu u nemoj boli.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.