POZNATI AMERIKANAC PRIMIO PRAVOSLAVLJE: "Bog je tako rekao, želim da živim u manastiru"
Džibri Bel je ispričao kako je odlučio pre četiri - pet godina da postane pravoslavac, a krštenje je obavio u crkvi u Čikagu.
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu i čula reči Božanskog Jevanđelja:"Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom neka ide" (Mk. 8,34), svim srcem se predala Gospodu kojem je služila do kraja života.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju Svetu Petku, praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, poznatoj i pod imenom Sveta Petka Srpkinja i Sveta Petka Epivatska.
Ime Svete Paraskeve ili Petke dolazi od grčke reči: paraskeva što znači petak, otuda Petka.
Sveta Petka je kod Srba veoma poštovana i slavna svetiteljka koja se smatra zaštitnicom žena, kao i čuvarkom siromašnih i bolesnih. Vernici joj se obraćaju za pomoć kroz molitvu, posebno na današnji dan, tražeći spas od bolesti i drugih životnih nevolja.
Pogrešno se slavi 8. avgusta kada treba da se slavi Sveta Petka Rimljanka.
Rodila se u gradu Epivatu u 11. veku, između Silinavrije i Carigrada. Bila je srpskog porekla, iz imućne i pobožne porodice. Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, a kasnije je bio izabran za episkopa Maditskog.
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu i čula reči Božanskog Jevanđelja:"Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom neka ide" (Mk. 8,34), svim srcem se pripadala Gospodu kojem je služila do kraja života.
Nakon smrti svojih roditelja, želela je da se pokloni najvećim svetinjama pa je otišla u Carigrad, gde je pet godina živela pri crkvi Pokrova Bogorodice u Iraklijskom predgrađu. Odatle je otišla u Palestinu, kako bi se poklonila svim mestima osvećenim Spasiteljevim životom. Nastanila u Jordanskoj pustinji. Gde se podvizavala do duboke starosti.
Dve godine pred smrt, dok je stajala na molitvi, javio joj se anđeo i rekao da treba da se vrati u svoj rodni grad, "gde će zemlji predati telo, a dušu će Gospod primiti". Kad se vratila u Epivat, niko je nije prepoznao, jer je otišla pre više decenija, a rodbine nije imala. Dani su joj prolazili u radu, postu i molitvi. Tu je umrla. Sahranili su je izvan groblja, jer je za sugrađane bila strankinja.
Njene svete mošti posle mnogo godina i to na veoma čudesan način su otkrivene. Njene čudotvorne mošti prenošene su u toku vremena mnogo puta. Najpre u Carigrad, pa odatle u Trnovo, da bi opet bile vraćene u Carigrad, a iz Carigrada u Beograd pa za Rumuniju. Sada se svete i čudesne mošti, Svete petke nalaze u rumunskom gradu Jaši.
U Beogradu se nalazi čudotvorna i lekovita voda (agaizma) ove svetiteljke, za koju kažu da je lekovita.
Sveta Petka je šesta po veličina slava u Srbiji.
Džibri Bel je ispričao kako je odlučio pre četiri - pet godina da postane pravoslavac, a krštenje je obavio u crkvi u Čikagu. Svetom Evlampiju su zbog vere u Isusa Hrista odsekli glavu, a Sveta Evlampija je umrla od batina. Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona. Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
POZNATI AMERIKANAC PRIMIO PRAVOSLAVLJE: "Bog je tako rekao, želim da živim u manastiru"
DANAS OBELEŽAVAMO SVETE MUČENIKE EVLAMPIJA I EVLAMPIJU: Kada je čule na kakve joj je muke bačen brat, i ona je tražila istu kaznu
OBOJICA SU SA VELIKOM PREDANOŠĆU SLUŽILA HRISTU: Danas su Sveti apostol Filip Đakon i Sveti Teofan Načertani
"RASKOL NE MOŽE OPRATI NI MUČENIČKA KRV"! Arhimandrit Petar (Dragojlović) o duhovnim i nacionalnim prednostima davanja autokefalnosti MPC!
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Svetiteljki se dve godine pred smrt javio anđeo i rekao da se vrati u svoje rodno mesto.
Ove dve molitve smatraju se najmoćnijim u pravoslavlju.
Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.