OBOJICA SU SA VELIKOM PREDANOŠĆU SLUŽILA HRISTU: Danas su Sveti apostol Filip Đakon i Sveti Teofan Načertani
Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
Svetiteljki se dve godine pred smrt javio anđeo i rekao da se vrati u svoje rodno mesto.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik posvećen prepodobnoj mati Paraskevi, u narodu poznatijoj kao Sveta Petka. Smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih. Dan njenog spomena – Petkovdan je šesta je slava po broju onih koji je slave u Srbiji.
Sveta Petka je bila sahranjena van groblja, a priča o tome kako je postala jedna od najpoštovanijih svetiteljki zaista je impresivna.
Svetiteljka je rođena u u tadašnjem selu Epivatu kod tadašnjeg grada Kalistratije, koji se nalazi na obali Mramornog mora između Silimvrije i Carigrada, u Trakiji polovinom 10. veka. Bila je veoma pobožna, a kad su joj roditelji umrli otišla je u Carigrad, gde je pet godina živela pri crkvi Pokrova Bogorodice u Iraklijskom predgrađu. Posle toga je otišla u Palestinu, a kasnije se nastanila u Jordanskoj pustinji gde je decenijama živela u teškom isposništvu i molitvi.

Dve godine pred smrt javio joj se Anđeo koji joj je rekao da treba da se vrati u svoje rodne mesto i da tamo umre. Ona je to i uradila, a kako tamo nije imala nikoga svog, niko je nije prepoznavao, i tamo je mastavila da živi isposničkim životom.
Kad se upokojila, bila je sahranjena van groblja jer je za meštane bila stranac.
Tu je počivala dve godine, dok ljudi nisu došli da sahrane jednog, takođe nepoznatog utopljenika. Kada su otvorili grob, naišli su na netaknuto telo svetiteljke. Međutim, kako je jednom prilikom pisalo "Svetosavsko zvonce" (časopis SPC), na to niko nije obratio pažnju.
Tek tokom naredne noći desilo se čudo. Naime, jednom od radnika koji su kopali u snu se javila Sveta Petka.
Sedela je na prestolu obasjana svetlošću i okružena svetlim vojnicima, kao carica. Sišla je sa prestila i rekla mu ko je, a tada ga je zamolila da izvade njene mošti i polože ih na časno mesto. Georgije je ujutro ispričao ukućanima snoviđenje, pa su svi pošli do groba. Tamo su zatekli mnogo ljudi, jer je i jedna žena, Jevtimija, imala isto takvo snoviđenje.
Tako su mošti Svete Petke izvađene i svečano položene u crkvi Svetih i svehvalnih apostola Petra i Pavla, u Epivatu što je bilo prvo mesto gde su svetiteljkine mošti počivale.
Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Od tri svetitelja, Tarah je bio najstariji, imao je 65 godina, pa se njemu sudija prvi obratio pitajući ga za ime. Međutim, on je na to odgovorio da je "samo hrišćanin" što je strašno naljutilo sudiju koji svu trojicu baci na muke.
Sveti Teofan dalje objašnjava da oproštaj grehova nije nešto što se može postići samostalno, već je to proces koji zahteva posvećenost i odlučnost da se ne podleže grehovnim navikama. Uloga Hrista kao našeg zastupnika kod Oca je neprocenjiva, jer nas jedino njegova žrtva može osloboditi od posledica naših grehova. On ukazuje na značaj Božanske blagodati, koja se daruje onima koji veruju. Ova pomoć, koja dolazi kroz Svetog Duha, omogućava nam da se oslobodimo greha i da živimo u skladu s učenjima Hrista. Oni koji ometaju veru u Gospoda smatraju se "večnim zločincima“, jer se protive istini koja je poznata svima i koja donosi večnu štetu.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Ove dve molitve smatraju se najmoćnijim u pravoslavlju.
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu i čula reči Božanskog Jevanđelja:"Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom neka ide" (Mk. 8,34), svim srcem se predala Gospodu kojem je služila do kraja života.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.