OBOJICA SU SA VELIKOM PREDANOŠĆU SLUŽILA HRISTU: Danas su Sveti apostol Filip Đakon i Sveti Teofan Načertani
Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
Svetiteljki se dve godine pred smrt javio anđeo i rekao da se vrati u svoje rodno mesto.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik posvećen prepodobnoj mati Paraskevi, u narodu poznatijoj kao Sveta Petka. Smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih. Dan njenog spomena – Petkovdan je šesta je slava po broju onih koji je slave u Srbiji.
Sveta Petka je bila sahranjena van groblja, a priča o tome kako je postala jedna od najpoštovanijih svetiteljki zaista je impresivna.
Svetiteljka je rođena u u tadašnjem selu Epivatu kod tadašnjeg grada Kalistratije, koji se nalazi na obali Mramornog mora između Silimvrije i Carigrada, u Trakiji polovinom 10. veka. Bila je veoma pobožna, a kad su joj roditelji umrli otišla je u Carigrad, gde je pet godina živela pri crkvi Pokrova Bogorodice u Iraklijskom predgrađu. Posle toga je otišla u Palestinu, a kasnije se nastanila u Jordanskoj pustinji gde je decenijama živela u teškom isposništvu i molitvi.

Dve godine pred smrt javio joj se Anđeo koji joj je rekao da treba da se vrati u svoje rodne mesto i da tamo umre. Ona je to i uradila, a kako tamo nije imala nikoga svog, niko je nije prepoznavao, i tamo je mastavila da živi isposničkim životom.
Kad se upokojila, bila je sahranjena van groblja jer je za meštane bila stranac.
Tu je počivala dve godine, dok ljudi nisu došli da sahrane jednog, takođe nepoznatog utopljenika. Kada su otvorili grob, naišli su na netaknuto telo svetiteljke. Međutim, kako je jednom prilikom pisalo "Svetosavsko zvonce" (časopis SPC), na to niko nije obratio pažnju.
Tek tokom naredne noći desilo se čudo. Naime, jednom od radnika koji su kopali u snu se javila Sveta Petka.
Sedela je na prestolu obasjana svetlošću i okružena svetlim vojnicima, kao carica. Sišla je sa prestila i rekla mu ko je, a tada ga je zamolila da izvade njene mošti i polože ih na časno mesto. Georgije je ujutro ispričao ukućanima snoviđenje, pa su svi pošli do groba. Tamo su zatekli mnogo ljudi, jer je i jedna žena, Jevtimija, imala isto takvo snoviđenje.
Tako su mošti Svete Petke izvađene i svečano položene u crkvi Svetih i svehvalnih apostola Petra i Pavla, u Epivatu što je bilo prvo mesto gde su svetiteljkine mošti počivale.
Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Od tri svetitelja, Tarah je bio najstariji, imao je 65 godina, pa se njemu sudija prvi obratio pitajući ga za ime. Međutim, on je na to odgovorio da je "samo hrišćanin" što je strašno naljutilo sudiju koji svu trojicu baci na muke.
Sveti Teofan dalje objašnjava da oproštaj grehova nije nešto što se može postići samostalno, već je to proces koji zahteva posvećenost i odlučnost da se ne podleže grehovnim navikama. Uloga Hrista kao našeg zastupnika kod Oca je neprocenjiva, jer nas jedino njegova žrtva može osloboditi od posledica naših grehova. On ukazuje na značaj Božanske blagodati, koja se daruje onima koji veruju. Ova pomoć, koja dolazi kroz Svetog Duha, omogućava nam da se oslobodimo greha i da živimo u skladu s učenjima Hrista. Oni koji ometaju veru u Gospoda smatraju se "večnim zločincima“, jer se protive istini koja je poznata svima i koja donosi večnu štetu.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Ove dve molitve smatraju se najmoćnijim u pravoslavlju.
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu i čula reči Božanskog Jevanđelja:"Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom neka ide" (Mk. 8,34), svim srcem se predala Gospodu kojem je služila do kraja života.
Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Gerasima Jordanskog po starom i Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Patrika, muslimani su u mesecu ramazanu, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Konona Isavrijskog po starom i Svetog Kirila Jerusalimskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Ćirila Jeruzalemskog, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pouka velikog duhovnika otkriva kako prepoznati lažne pastire i očuvati veru, čak i kada pobožnost bledi pred zabludama i nasiljem nad duhovnim stadom.
Katekumeni prolaze kroz duhovnu pripremu da na najveći hrišćanski praznik prime Svete Tajne i postanu članovi Pravoslavne crkve.