OBOJICA SU SA VELIKOM PREDANOŠĆU SLUŽILA HRISTU: Danas su Sveti apostol Filip Đakon i Sveti Teofan Načertani
Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
Svetiteljki se dve godine pred smrt javio anđeo i rekao da se vrati u svoje rodno mesto.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik posvećen prepodobnoj mati Paraskevi, u narodu poznatijoj kao Sveta Petka. Smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih. Dan njenog spomena – Petkovdan je šesta je slava po broju onih koji je slave u Srbiji.
Sveta Petka je bila sahranjena van groblja, a priča o tome kako je postala jedna od najpoštovanijih svetiteljki zaista je impresivna.
Svetiteljka je rođena u u tadašnjem selu Epivatu kod tadašnjeg grada Kalistratije, koji se nalazi na obali Mramornog mora između Silimvrije i Carigrada, u Trakiji polovinom 10. veka. Bila je veoma pobožna, a kad su joj roditelji umrli otišla je u Carigrad, gde je pet godina živela pri crkvi Pokrova Bogorodice u Iraklijskom predgrađu. Posle toga je otišla u Palestinu, a kasnije se nastanila u Jordanskoj pustinji gde je decenijama živela u teškom isposništvu i molitvi.

Dve godine pred smrt javio joj se Anđeo koji joj je rekao da treba da se vrati u svoje rodne mesto i da tamo umre. Ona je to i uradila, a kako tamo nije imala nikoga svog, niko je nije prepoznavao, i tamo je mastavila da živi isposničkim životom.
Kad se upokojila, bila je sahranjena van groblja jer je za meštane bila stranac.
Tu je počivala dve godine, dok ljudi nisu došli da sahrane jednog, takođe nepoznatog utopljenika. Kada su otvorili grob, naišli su na netaknuto telo svetiteljke. Međutim, kako je jednom prilikom pisalo "Svetosavsko zvonce" (časopis SPC), na to niko nije obratio pažnju.
Tek tokom naredne noći desilo se čudo. Naime, jednom od radnika koji su kopali u snu se javila Sveta Petka.
Sedela je na prestolu obasjana svetlošću i okružena svetlim vojnicima, kao carica. Sišla je sa prestila i rekla mu ko je, a tada ga je zamolila da izvade njene mošti i polože ih na časno mesto. Georgije je ujutro ispričao ukućanima snoviđenje, pa su svi pošli do groba. Tamo su zatekli mnogo ljudi, jer je i jedna žena, Jevtimija, imala isto takvo snoviđenje.
Tako su mošti Svete Petke izvađene i svečano položene u crkvi Svetih i svehvalnih apostola Petra i Pavla, u Epivatu što je bilo prvo mesto gde su svetiteljkine mošti počivale.
Sveti apostol Filip Đakon ostao je upamćen po mnogim čudesima, a Sveti Teofan Načertani po pisanju 145 kanona.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Od tri svetitelja, Tarah je bio najstariji, imao je 65 godina, pa se njemu sudija prvi obratio pitajući ga za ime. Međutim, on je na to odgovorio da je "samo hrišćanin" što je strašno naljutilo sudiju koji svu trojicu baci na muke.
Sveti Teofan dalje objašnjava da oproštaj grehova nije nešto što se može postići samostalno, već je to proces koji zahteva posvećenost i odlučnost da se ne podleže grehovnim navikama. Uloga Hrista kao našeg zastupnika kod Oca je neprocenjiva, jer nas jedino njegova žrtva može osloboditi od posledica naših grehova. On ukazuje na značaj Božanske blagodati, koja se daruje onima koji veruju. Ova pomoć, koja dolazi kroz Svetog Duha, omogućava nam da se oslobodimo greha i da živimo u skladu s učenjima Hrista. Oni koji ometaju veru u Gospoda smatraju se "večnim zločincima“, jer se protive istini koja je poznata svima i koja donosi večnu štetu.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Ove dve molitve smatraju se najmoćnijim u pravoslavlju.
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu i čula reči Božanskog Jevanđelja:"Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom neka ide" (Mk. 8,34), svim srcem se predala Gospodu kojem je služila do kraja života.
Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Kada je car Maksencije prinosio žrtve idolima i naređivao i drugima da to čine, sveta Ekaterina izađe smelo pred cara i izobliči njegovu idolopokloničku zabludu.
Stao je između krstaša sa Zapada i Horde sa Istoka i odbranio svoj narod.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Čini se da vernici u Srbiji, pa i šire, duhovnu stranu često zanemaruju, pa se post za mnoge svodi, pre svega, na opterećenje time šta će da jedu.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.