Praznici i sveci 06.12.2025 | 10:00

SRPSKA CRKVA DANAS SLAVI SVETOG ALEKSANDRA NEVSKOG: Ratnik koji je vojevao na bojnom polju, a završio kao monah i postao svetac

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SRPSKA CRKVA DANAS SLAVI SVETOG ALEKSANDRA NEVSKOG: Ratnik koji je vojevao na bojnom polju, a završio kao monah i postao svetac
printscreen

Stao je između krstaša sa Zapada i Horde sa Istoka i odbranio svoj narod.

Pored Svetog Amfilohija, episkopa Ikonijskog, Srpska pravoslavna crkva 6. decembra proslavlja i velikog svetitelja - Svetog kneza Aleksandra Nevskog. Ko je on bio? Čime se proslavio? I zašto ga Crkva poštuje kao svetitelja?

Rođen kao knez u doba pretnji sa Istoka i Zapada

Aleksandar Nevski rođen je 1221. godine u porodici perejaslavskog kneza (kasnije velikog kneza kijevskog i vladimirsko-suzdaljskog) Jaroslava Vsevolodoviča. Od ranih godina učestvovao je u upravljanju zemljama. Budući knez stasavao je u vremenu velikih iskušenja: sa Istoka su se nad ruskim zemljama nadvijali mongolsko-tatarski odredi Horde, dok su ih sa Zapada ugrožavali evropski vitezovi-krstaši. Ove okolnosti u velikoj meri odredile su ceo Aleksandrov životni put.

Kako je dobio nadimak Nevski

Godine 1240, kada Aleksandar još nije imao dvadeset godina, švedska flota uplovila je u ušće Neve sa namerom da zauzme pskovske i novgorodske zemlje. Aleksandar je sa malom družinom iznenada napao neprijateljski logor i porazio Šveđane. Zbog ove velike pobede dobio je nadimak Nevski.

Odneo pobedu u Ledenoj bici

Dve godine kasnije u ruske zemlje upali su nemački vitezovi-krstaši. Nakon što su zauzeli Pskov, krenuli su ka Novgorodu. Aleksandar je oslobodio grad i glavninu neprijateljskih snaga dočekao na ledu Čudskog jezera. U bici poznatoj kao Ledena bitka primenio je nesvakidašnju taktiku - teška viteška konjica bila je uvučena na slab led i opkoljena. Vojska krstaša pretrpela je težak poraz, a pretnja sa Zapada bila je uklonjena na dugi niz godina.

Wikimedia/Gmihail
Sveti Aleksandar Nevski

 

Sprečio mongolsko-tatarska pustošenja

Shvatajući da iscrpljene ruske zemlje ne mogu istovremeno ratovati i na Istoku i na Zapadu, Aleksandar Nevski izabrao je put pregovora sa Zlatnom Hordom, a ne otvorenog sukoba. Više puta lično je odlazio kod hanova. Zahvaljujući njegovim diplomatskim naporima izbegnuti su novi razorni pohodi, a ruski ratnici oslobođeni su obaveze učešća u osvajačkim pohodima Horde, čime su sačuvani nebrojeni životi.

Zaštitio svoju zemlju od odmazdi posle ustanaka

Teški danak koji je nametnula Horda izazivao je veliko nezadovoljstvo. Godine 1262. u Vladimiru, Suzdalju i Rostovu izbile su pobune protiv sakupljača danka. Aleksandar je ponovo otišao u Hordu i uspeo da isposluje da pobunjeni gradovi ne budu kažnjeni. Ovim činom dodatno je učvrstio svoj ugled narodnog zaštitnika.

Jačao pravoslavlje i čuvao duhovnu samostalnost

Aleksandar Nevski odlikovao se dubokom verom u Boga i revnosno je podržavao širenje Pravoslavlja. Na njegovu inicijativu, u prestonici Zlatne Horde, Saraju, otvorena je pravoslavna eparhija radi duhovne brige o zarobljenim Rusima. Takođe je vodio pregovore sa poslanicima rimskog pape, ali je odlučno odbio prelazak u katoličanstvo, sačuvavši duhovni identitet i samostalnost svog naroda.

Primio monaški postrig pred smrt i proslavljen je kao svetitelj

Godine 1263. Aleksandar Nevski se upokojio vraćajući se sa svoje poslednje diplomatske misije u Hordu. Pred smrt je primio monaški postrig sa imenom Aleksije. Njegova sahrana u Vladimiru bila je praćena dubokom narodnom tugom. "Zašlo je sunce zemlje Ruske", rekao je mitropolit Kiril, obaveštavajući narod o smrti kneza.

Aleksandar Nevski ubrojan je u lik svetih. Njegove mošti prenete su 14. novembra 1263. godine (30. septembra po starom kalendaru) u grad Vladimir, a taj dan se u crkvenom kalendaru praznuje kao poseban praznik.

Njegove mošti danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri u Sankt Peterburgu. U pamćenju naroda ostao je kao veliki vojskovođa, mudri vladar i zaštitnik Crkve i naroda.