VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Stao je između krstaša sa Zapada i Horde sa Istoka i odbranio svoj narod.
Pored Svetog Amfilohija, episkopa Ikonijskog, Srpska pravoslavna crkva 6. decembra proslavlja i velikog svetitelja - Svetog kneza Aleksandra Nevskog. Ko je on bio? Čime se proslavio? I zašto ga Crkva poštuje kao svetitelja?
Aleksandar Nevski rođen je 1221. godine u porodici perejaslavskog kneza (kasnije velikog kneza kijevskog i vladimirsko-suzdaljskog) Jaroslava Vsevolodoviča. Od ranih godina učestvovao je u upravljanju zemljama. Budući knez stasavao je u vremenu velikih iskušenja: sa Istoka su se nad ruskim zemljama nadvijali mongolsko-tatarski odredi Horde, dok su ih sa Zapada ugrožavali evropski vitezovi-krstaši. Ove okolnosti u velikoj meri odredile su ceo Aleksandrov životni put.
Godine 1240, kada Aleksandar još nije imao dvadeset godina, švedska flota uplovila je u ušće Neve sa namerom da zauzme pskovske i novgorodske zemlje. Aleksandar je sa malom družinom iznenada napao neprijateljski logor i porazio Šveđane. Zbog ove velike pobede dobio je nadimak Nevski.
Dve godine kasnije u ruske zemlje upali su nemački vitezovi-krstaši. Nakon što su zauzeli Pskov, krenuli su ka Novgorodu. Aleksandar je oslobodio grad i glavninu neprijateljskih snaga dočekao na ledu Čudskog jezera. U bici poznatoj kao Ledena bitka primenio je nesvakidašnju taktiku - teška viteška konjica bila je uvučena na slab led i opkoljena. Vojska krstaša pretrpela je težak poraz, a pretnja sa Zapada bila je uklonjena na dugi niz godina.
Shvatajući da iscrpljene ruske zemlje ne mogu istovremeno ratovati i na Istoku i na Zapadu, Aleksandar Nevski izabrao je put pregovora sa Zlatnom Hordom, a ne otvorenog sukoba. Više puta lično je odlazio kod hanova. Zahvaljujući njegovim diplomatskim naporima izbegnuti su novi razorni pohodi, a ruski ratnici oslobođeni su obaveze učešća u osvajačkim pohodima Horde, čime su sačuvani nebrojeni životi.
Teški danak koji je nametnula Horda izazivao je veliko nezadovoljstvo. Godine 1262. u Vladimiru, Suzdalju i Rostovu izbile su pobune protiv sakupljača danka. Aleksandar je ponovo otišao u Hordu i uspeo da isposluje da pobunjeni gradovi ne budu kažnjeni. Ovim činom dodatno je učvrstio svoj ugled narodnog zaštitnika.
Aleksandar Nevski odlikovao se dubokom verom u Boga i revnosno je podržavao širenje Pravoslavlja. Na njegovu inicijativu, u prestonici Zlatne Horde, Saraju, otvorena je pravoslavna eparhija radi duhovne brige o zarobljenim Rusima. Takođe je vodio pregovore sa poslanicima rimskog pape, ali je odlučno odbio prelazak u katoličanstvo, sačuvavši duhovni identitet i samostalnost svog naroda.
Godine 1263. Aleksandar Nevski se upokojio vraćajući se sa svoje poslednje diplomatske misije u Hordu. Pred smrt je primio monaški postrig sa imenom Aleksije. Njegova sahrana u Vladimiru bila je praćena dubokom narodnom tugom. "Zašlo je sunce zemlje Ruske", rekao je mitropolit Kiril, obaveštavajući narod o smrti kneza.
Aleksandar Nevski ubrojan je u lik svetih. Njegove mošti prenete su 14. novembra 1263. godine (30. septembra po starom kalendaru) u grad Vladimir, a taj dan se u crkvenom kalendaru praznuje kao poseban praznik.
Njegove mošti danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri u Sankt Peterburgu. U pamćenju naroda ostao je kao veliki vojskovođa, mudri vladar i zaštitnik Crkve i naroda.
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore. Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 12. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sprečio mongolsko-tatarska pustošenja
Zaštitio svoju zemlju od odmazdi posle ustanaka
Jačao pravoslavlje i čuvao duhovnu samostalnost
Primio monaški postrig pred smrt i proslavljen je kao svetitelj
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
CRKVENI KALENDAR ZA DECEMBAR 2025.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog Amfilohija Ikonijskog po starom kalendaru i Svetog Nikolu po novom, katolici su u periodu Adventa i takođe slave Svetog Nikolu, a u islamu i judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Protojerej Vladimir Dolgih objašnjava da se iza karata, zvezda i proročanstava krije duhovna opasnost koja čoveka vodi dalje nego što misli.