VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Stao je između krstaša sa Zapada i Horde sa Istoka i odbranio svoj narod.
Pored Svetog Amfilohija, episkopa Ikonijskog, Srpska pravoslavna crkva 6. decembra proslavlja i velikog svetitelja - Svetog kneza Aleksandra Nevskog. Ko je on bio? Čime se proslavio? I zašto ga Crkva poštuje kao svetitelja?
Aleksandar Nevski rođen je 1221. godine u porodici perejaslavskog kneza (kasnije velikog kneza kijevskog i vladimirsko-suzdaljskog) Jaroslava Vsevolodoviča. Od ranih godina učestvovao je u upravljanju zemljama. Budući knez stasavao je u vremenu velikih iskušenja: sa Istoka su se nad ruskim zemljama nadvijali mongolsko-tatarski odredi Horde, dok su ih sa Zapada ugrožavali evropski vitezovi-krstaši. Ove okolnosti u velikoj meri odredile su ceo Aleksandrov životni put.
Godine 1240, kada Aleksandar još nije imao dvadeset godina, švedska flota uplovila je u ušće Neve sa namerom da zauzme pskovske i novgorodske zemlje. Aleksandar je sa malom družinom iznenada napao neprijateljski logor i porazio Šveđane. Zbog ove velike pobede dobio je nadimak Nevski.
Dve godine kasnije u ruske zemlje upali su nemački vitezovi-krstaši. Nakon što su zauzeli Pskov, krenuli su ka Novgorodu. Aleksandar je oslobodio grad i glavninu neprijateljskih snaga dočekao na ledu Čudskog jezera. U bici poznatoj kao Ledena bitka primenio je nesvakidašnju taktiku - teška viteška konjica bila je uvučena na slab led i opkoljena. Vojska krstaša pretrpela je težak poraz, a pretnja sa Zapada bila je uklonjena na dugi niz godina.
Shvatajući da iscrpljene ruske zemlje ne mogu istovremeno ratovati i na Istoku i na Zapadu, Aleksandar Nevski izabrao je put pregovora sa Zlatnom Hordom, a ne otvorenog sukoba. Više puta lično je odlazio kod hanova. Zahvaljujući njegovim diplomatskim naporima izbegnuti su novi razorni pohodi, a ruski ratnici oslobođeni su obaveze učešća u osvajačkim pohodima Horde, čime su sačuvani nebrojeni životi.
Teški danak koji je nametnula Horda izazivao je veliko nezadovoljstvo. Godine 1262. u Vladimiru, Suzdalju i Rostovu izbile su pobune protiv sakupljača danka. Aleksandar je ponovo otišao u Hordu i uspeo da isposluje da pobunjeni gradovi ne budu kažnjeni. Ovim činom dodatno je učvrstio svoj ugled narodnog zaštitnika.
Aleksandar Nevski odlikovao se dubokom verom u Boga i revnosno je podržavao širenje Pravoslavlja. Na njegovu inicijativu, u prestonici Zlatne Horde, Saraju, otvorena je pravoslavna eparhija radi duhovne brige o zarobljenim Rusima. Takođe je vodio pregovore sa poslanicima rimskog pape, ali je odlučno odbio prelazak u katoličanstvo, sačuvavši duhovni identitet i samostalnost svog naroda.
Godine 1263. Aleksandar Nevski se upokojio vraćajući se sa svoje poslednje diplomatske misije u Hordu. Pred smrt je primio monaški postrig sa imenom Aleksije. Njegova sahrana u Vladimiru bila je praćena dubokom narodnom tugom. "Zašlo je sunce zemlje Ruske", rekao je mitropolit Kiril, obaveštavajući narod o smrti kneza.
Aleksandar Nevski ubrojan je u lik svetih. Njegove mošti prenete su 14. novembra 1263. godine (30. septembra po starom kalendaru) u grad Vladimir, a taj dan se u crkvenom kalendaru praznuje kao poseban praznik.
Njegove mošti danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri u Sankt Peterburgu. U pamćenju naroda ostao je kao veliki vojskovođa, mudri vladar i zaštitnik Crkve i naroda.
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore. Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 12. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sprečio mongolsko-tatarska pustošenja
Zaštitio svoju zemlju od odmazdi posle ustanaka
Jačao pravoslavlje i čuvao duhovnu samostalnost
Primio monaški postrig pred smrt i proslavljen je kao svetitelj
VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
CRKVENI KALENDAR ZA DECEMBAR 2025.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Pankratija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta Marija Magdalena Mironosica. Katolička crkva obeležava blagdan Svete Marije Magdalene, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Crkveno predanje čuva uspomenu na episkopa tavromenijskog koji je, noseći krst pred napadačima, ostao primer hrabrosti, vere i poverenja u Boga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog velikomučenika Prokopija po starom, dok se po novom kalendaru proslavljaju Sveti prorok Jezekilj. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Lovre Brindiškog, a muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Crkveno predanje čuva uspomenu na episkopa tavromenijskog koji je, noseći krst pred napadačima, ostao primer hrabrosti, vere i poverenja u Boga.
U gradu u kojem je nekada postojala velika srpska zajednica, Srpska pravoslavna crkva danas brani poslednjih 300 kvadratnih metara zemljišta.
U Novom Selu kod Kupresa održan je sveeparhijski sabor posvećen svetim mučenicima Crkve, a mitropolit Joanikije podsetio je na podvig Svetog Petra Dabrobosanskog i njegovu odlučnost da sačuva veru, ćirilicu i duhovni identitet.