Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Srpska pravoslavna crkva 17. jula proslavlja Svetog Andreja Kritskog. Ovaj ugodnik Božji rođen je u Damasku u hrišćanskoj porodici. Od rođenja pa do sedme godine bio je nem, ali kada su ga roditelji odveli u crkvu i pričestili, progovorio je – toliko je bila snažna sila Svetog Pričešća.
Rani monaški život i podvizavanje u Jerusalimu
Već sa 14 godina, Andrej odlazi u Jerusalim i postriže se u Lavri Svetog Save Osveštanog, gde je svojim umom i podvizima nadmašio mnoge starije monahe, postavši primer svima.
U službi jerusalimskog patrijarha
Njegove sposobnosti brzo su prepoznate, pa ga jerusalimski patrijarh postavlja za svog pismovoditelja, što je značilo da obavlja dužnost sekretara i pisara sa važnom ulogom u administrativnim poslovima Crkve.
Branilac pravoslavlja na Šestom vaseljenskom saboru
Kada se pojavila monotelitska jeres, koja je učila da Gospod Isus ima samo božansku, a ne i ljudsku volju, sazvan je Šesti vaseljenski sabor u Carigradu 681. godine. Patrijarh jerusalimski Teodor nije mogao prisustvovati, pa je poslao Andreja, tada arhiđakona, kao svog predstavnika.
SPC/printskrin
Ikona Svetog Andreja Kritskog
Arhiepiskop Krita i čudotvorac
Na saboru je Sveti Andrej pokazao izvanrednu darovitost, rečitost i revnost prema veri, pomažući da se pravoslavna vera učvrsti. Nakon sabora, vratio se u Jerusalim, ali kasnije je izabran za arhiepiskopa Krita, gde je bio veoma omiljen među narodom. Bio je vrlo posvećen i marljiv u svojoj brizi za pravoslavnu veru i suzbijao je sve jeresi, čineći mnoga čuda svojim molitvama. Jednom je molitvom uspeo da otera Saracene sa Krita.
Veliki kanon Bogorodici – njegovo besmrtno delo
Sveti Andrej je napisao mnoge poučne knjige, pesme i kanone, među kojima je najpoznatiji Veliki kanon Bogorodice, koji se čita u četvrtak pete nedelje Velikog posta. Bio je takav po izgledu i rečima da su se svi radovali njegovom prisustvu.
Predvideo je dan svoje smrti
Pred kraj svog života, vraćajući se iz Carigrada, Sveti Andrej je predvideo svoju smrt pre nego što je stigao na Krit. Tako se i dogodilo – kada je lađa plovila blizu ostrva Mitilene, Sveti Andrej se upokojio 712. godine i preselio u Carstvo Hristovo.
Sećanje na velikog svetitelja
Danas, kao i vekovima unazad, Srpska pravoslavna crkva sećanjem na ovog velikog svetitelja podseća vernike na snagu vere i svetlosti koja osvetljava put svakom iskrenom hrišćaninu.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Otkrijte zbog čega praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče nosi ime koje danas zvuči strano našem narodu i šta mistični običaji ovog dana otkrivaju o staroj veri i jeziku.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče vladika Atanasije otkriva zašto je posvećenost i vera najvažniji put ka spasenju i kako nam primer svetitelja pokazuje kako da živimo u Božijoj svetlosti svakog dana.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Njegov život, od susreta sa Hristom i apostolom Petrom, pa do mučeničke smrti, svedoči o tome da istinska molitva ima snagu da sačuva čitav narod i porazi tamu ovoga sveta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Istočni petak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Inocenta iz Tortone, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Danas praznujemo sećanje na obnovljenje hrama i izvora životvorne vode u Konstantinopolju, kroz koji je Presveta Bogorodica pokazala milost i moć prema nama grešnim.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.