ZBOG ČEGA SE OGNJIŠTA GASE: Opomena starca Save koja poziva na buđenje
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Iako se najčešće vezuje za uzdržavanje od određene vrste hrane, Crkva stalno naglašava da je suština posta mnogo dublja.
Juče je za vernike počeo Božićni post, jedan od četiri velika godišnja posta u pravoslavnoj tradiciji.
On prethodi prazniku Rođenja Hristovog i traje 40 dana, predstavljajući vreme pripreme, smirenja i duhovnog sabiranja.
Iako se najčešće vezuje za uzdržavanje od određene vrste hrane, Crkva stalno naglašava da je suština posta mnogo dublja - to je proces unutrašnjeg očišćenja, borbe sa sopstvenim slabostima i otvaranja srca prema Bogu i bližnjima.
Božićni post je put ka tišini i obraćanju unutra, kroz molitvu, pokajanje i dobra dela. On nije samo promena jelovnika već način preobražavanja navika i misli. Vernicima se savetuje da se tokom ovih dana čuvaju praznih reči, osuđivanja, svađa, nepotrebne buke svakodnevice. Post je vreme kada čovek treba da nauči da se vraća jednostavnosti i bude pažljiviji, skromniji i strpljiviji.
Crkva uči da se pravi post živi skromno i nenametljivo. Posebno upozorava na to da se post ne sme pretvoriti u predmet samopromocije, razmetanja ili takmičenja. Kada neko javno i s ponosom ističe da posti, govori o tome na način koji uzdiže njegov ego, takvo ponašanje udaljava od suštine duhovne discipline. Post treba da ostane lični odnos čoveka prema Bogu, lično stremljenje ka boljem sebi, a ne sredstvo za stvaranje slike o sopstvenoj pobožnosti.
Upravo zbog toga u crkvenom predanju nalazimo mnoge opomene protiv gordosti, koja može da se prikrade i u ono što naizgled činimo "dobro".
Među njima je i poznata misao Svetog Isidora Prezvitera, koja na najjednostavniji način razotkriva smisao posta i upozorava na zamku samohvale:
- Ako se postom gordite, onda je bolje da jedete meso.
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Od Rаја i prvog pada, preko Isusovog posta u pustinji, do Evharistije — otac Jefrem Mets obјašnjava zašto način na koji jedemo određuje našu duhovnu јasnoću, poslushnost i sposobnost da primimo Božje darove.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
Pouka podvižnika iz Manastira Optinska pustinja pokazuje kako kroz dela i trud, čak i bez početne ljubavi, možemo privući božansku svetlost i otkriti istinsku toplinu u srcu.
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.