ZBOG ČEGA SE OGNJIŠTA GASE: Opomena starca Save koja poziva na buđenje
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Iako se najčešće vezuje za uzdržavanje od određene vrste hrane, Crkva stalno naglašava da je suština posta mnogo dublja.
Juče je za vernike počeo Božićni post, jedan od četiri velika godišnja posta u pravoslavnoj tradiciji.
On prethodi prazniku Rođenja Hristovog i traje 40 dana, predstavljajući vreme pripreme, smirenja i duhovnog sabiranja.
Iako se najčešće vezuje za uzdržavanje od određene vrste hrane, Crkva stalno naglašava da je suština posta mnogo dublja - to je proces unutrašnjeg očišćenja, borbe sa sopstvenim slabostima i otvaranja srca prema Bogu i bližnjima.
Božićni post je put ka tišini i obraćanju unutra, kroz molitvu, pokajanje i dobra dela. On nije samo promena jelovnika već način preobražavanja navika i misli. Vernicima se savetuje da se tokom ovih dana čuvaju praznih reči, osuđivanja, svađa, nepotrebne buke svakodnevice. Post je vreme kada čovek treba da nauči da se vraća jednostavnosti i bude pažljiviji, skromniji i strpljiviji.
Crkva uči da se pravi post živi skromno i nenametljivo. Posebno upozorava na to da se post ne sme pretvoriti u predmet samopromocije, razmetanja ili takmičenja. Kada neko javno i s ponosom ističe da posti, govori o tome na način koji uzdiže njegov ego, takvo ponašanje udaljava od suštine duhovne discipline. Post treba da ostane lični odnos čoveka prema Bogu, lično stremljenje ka boljem sebi, a ne sredstvo za stvaranje slike o sopstvenoj pobožnosti.
Upravo zbog toga u crkvenom predanju nalazimo mnoge opomene protiv gordosti, koja može da se prikrade i u ono što naizgled činimo "dobro".
Među njima je i poznata misao Svetog Isidora Prezvitera, koja na najjednostavniji način razotkriva smisao posta i upozorava na zamku samohvale:
- Ako se postom gordite, onda je bolje da jedete meso.
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Od Rаја i prvog pada, preko Isusovog posta u pustinji, do Evharistije — otac Jefrem Mets obјašnjava zašto način na koji jedemo određuje našu duhovnu јasnoću, poslushnost i sposobnost da primimo Božje darove.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok upiremo prstom u bližnje zbog rana koje bole, veliki ruski svetitelj razotkriva neprijatnu istinu - gde počinje i pad i spasenje.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U Leliću se podiže jedinstveni muzejski prostor u kome će dela i duhovno nasleđe Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog dobiti svoj stalni dom.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.