U OVIM KUĆAMA NIKAD NEMA MIRA I NEĆE BITI! Otac Joil o uzroku svih porodičnih problema: "TU JE UŽAS..."!
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Prema pravoslavlju, zlo nije samo moralni prestup ili greška - ono je realna duhovna sila koja deluje na čoveka, pokušavajući da ga odvoji od Boga, bližnjeg i sopstvene unutrašnje svetlosti.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje, zavist, zluradost i svako drugo stanje koje unižava ljubav.
U duhovnoj borbi, čovek nije bespomoćan.
Pravoslavlje nas uči da je neophodno svakodnevno bdenje nad sobom, molitva, smirenje i stalna unutrašnja budnost kako bismo prepoznali kada zlo pokušava da se uvuče u naše misli, osećanja i postupke.
O tome duboko i jasno svedoči i Šhi-iguman Jeronim Sanaksarski, jedan od savremenih duhovnika ruske pravoslavne tradicije. Njegove reči ne samo da opisuju prirodu zla, već i daju konkretan duhovni odgovor na njegovo prisustvo:
"Duhovi zlobe nas ne ostavljaju ni za jedan dan. Rat se vodi. Dopustivši neprijatelju da uđe u srce – reci mu da ćuti, da zamre. Poveri Bogu da je duša puna zla. Kad zlo nailazi, prisilite sebe na šalu, na veselost, i zlo će se, poput dima rasejati. Omrzni đavola i on će te napustiti. Budeš li jezikom, rečima izražavao zlobu, prevladaće nad tobom. Čitaj 150 "Bogorodice Djevo". I ćuti, ćuti, ćuti! Traži oproštaj mnogo puta od onih koji su te uvredili, i đavo će odstupati."
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Cilj demonskog delovanja je da čoveka odvoji od Boga, udalji od molitve, crkvenih tajni i vrlinskog života.
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
Crkva pijanstvo nedvosmisleno osuđuje, svrstavajući ga među grehe koji pomračuju um i udaljavaju čoveka od Boga.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Svetitelj sa Egine otkriva tajnu sreće skrivenu u srcu koju nijedna spoljašnja sila ne može uzeti.
Protivnici ekumenizma upozoravaju na opasnost od presedana, novih podela i napuštanja ustaljene paschalije bez saglasnosti svih pomesnih Crkava.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.