ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Cilj demonskog delovanja je da čoveka odvoji od Boga, udalji od molitve, crkvenih tajni i vrlinskog života.
U pravoslavnom učenju, demoni su pali anđeli – bića koja su se svojom slobodnom voljom odmetnula od Boga i postala duhovne sile zla. Njihov vođa je Satana, nekadašnji arhanđel, koji se uzdigao u gordosti i pao iz raja.
Od tada, demoni deluju u svetu kao neprijatelji čoveka i Božje promisli, pokušavajući da udalje ljude od spasenja.
Demoni nemaju telesnu prirodu, ali mogu imati jak uticaj na čovekov um, srce i volju.
Njihovo delovanje najčešće se ogleda u podsticanju grešnih misli, strasti i slabosti: gordosti, očajanju, uniniju, bludu, mržnji, laži, zavisti. Često se njihova dejstva ne prepoznaju odmah, jer dolaze prikriveno, kao "anđeli svetlosti“, nudeći lažne utehe, prazne strasti ili pogrešne misli koje se predstavljaju kao "istine".
Cilj demonskog delovanja je da čoveka odvoji od Boga, udalji od molitve, crkvenih tajni i vrlinskog života.
Međutim, pravoslavna duhovnost jasno naglašava: demoni ne mogu prisiliti čoveka na greh – oni samo predlažu. Slobodna volja svakog čoveka ostaje ključna.
Crkva, kroz vekove iskustva svetih otaca, ukazuje na duhovna oružja koja razobličuju demonske zamke i čuvaju dušu od propasti.
O tome jasno svedoči i Sveti Pajsije Veličkovski, jedan od velikih svetitelja i duhovnika 18. veka. On piše:
"Demoni se veoma boje šest dobrodetelji: gladi, žeđi, molitve Isusove, izobraženja krsta – ko na sebi dobro izobražava krst, čestog pričešćivanja prečistim tajnama Hristovim - ko se dostojno pričešćuje i nesumnjive nade na Boga. U borbi protiv demona nema strašnijeg oružja od ovoga.“
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
Nepomnjanik u hrišćansstvu predstavljaju zle sile koje, ako zaposednu čoveka, mogu drastično uticati na njegov život,ali i izazivati duhovno posrnuće, ali i mnoge fizičke i mentalne bolesti.
Sveti Teofan, u misli za 23. četvrtak po Podesetnici, ukazuje na nevidljivi duhovni rat koji se vodi u svakom čoveku, borbu između Gospoda i đavola za dušu. On koristi sliku vojnog okruženja, govoreći da je duša u stanju greha pod vlašću zlog duha, koji je poput silnog neprijatelja koji je preuzeo kontrolu nad njom. Iako zli duh dominira dušom, on to ne pokazuje uvek očigledno, jer se oseća snažnim i ne boji se bilo kakvog otpora. Duša je pod njegovim okovima, nesvesna da je u ropstvu. Međutim, kada duša, kroz veru i pokajanje, pozove Gospoda u svoj život, On dolazi da razori moć zlog duha. Kroz Božiju milost, duša se oslobađa i postaje snažna u Gospodu, nemajući više straha od besa.
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.