Ovo je jedno od najtežih iskušenja koje može da stigne čoveka: Sveti Marko Podvižnik otkriva kako to zlo dočekati i protiv njega se boriti
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Cilj demonskog delovanja je da čoveka odvoji od Boga, udalji od molitve, crkvenih tajni i vrlinskog života.
U pravoslavnom učenju, demoni su pali anđeli – bića koja su se svojom slobodnom voljom odmetnula od Boga i postala duhovne sile zla. Njihov vođa je Satana, nekadašnji arhanđel, koji se uzdigao u gordosti i pao iz raja.
Od tada, demoni deluju u svetu kao neprijatelji čoveka i Božje promisli, pokušavajući da udalje ljude od spasenja.
Demoni nemaju telesnu prirodu, ali mogu imati jak uticaj na čovekov um, srce i volju.
Njihovo delovanje najčešće se ogleda u podsticanju grešnih misli, strasti i slabosti: gordosti, očajanju, uniniju, bludu, mržnji, laži, zavisti. Često se njihova dejstva ne prepoznaju odmah, jer dolaze prikriveno, kao "anđeli svetlosti“, nudeći lažne utehe, prazne strasti ili pogrešne misli koje se predstavljaju kao "istine".
Cilj demonskog delovanja je da čoveka odvoji od Boga, udalji od molitve, crkvenih tajni i vrlinskog života.
Međutim, pravoslavna duhovnost jasno naglašava: demoni ne mogu prisiliti čoveka na greh – oni samo predlažu. Slobodna volja svakog čoveka ostaje ključna.
Crkva, kroz vekove iskustva svetih otaca, ukazuje na duhovna oružja koja razobličuju demonske zamke i čuvaju dušu od propasti.
O tome jasno svedoči i Sveti Pajsije Veličkovski, jedan od velikih svetitelja i duhovnika 18. veka. On piše:
"Demoni se veoma boje šest dobrodetelji: gladi, žeđi, molitve Isusove, izobraženja krsta – ko na sebi dobro izobražava krst, čestog pričešćivanja prečistim tajnama Hristovim - ko se dostojno pričešćuje i nesumnjive nade na Boga. U borbi protiv demona nema strašnijeg oružja od ovoga.“
Budi deo Religija.rs zajednice.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
Nepomnjanik u hrišćansstvu predstavljaju zle sile koje, ako zaposednu čoveka, mogu drastično uticati na njegov život,ali i izazivati duhovno posrnuće, ali i mnoge fizičke i mentalne bolesti.
Sveti Teofan, u misli za 23. četvrtak po Podesetnici, ukazuje na nevidljivi duhovni rat koji se vodi u svakom čoveku, borbu između Gospoda i đavola za dušu. On koristi sliku vojnog okruženja, govoreći da je duša u stanju greha pod vlašću zlog duha, koji je poput silnog neprijatelja koji je preuzeo kontrolu nad njom. Iako zli duh dominira dušom, on to ne pokazuje uvek očigledno, jer se oseća snažnim i ne boji se bilo kakvog otpora. Duša je pod njegovim okovima, nesvesna da je u ropstvu. Međutim, kada duša, kroz veru i pokajanje, pozove Gospoda u svoj život, On dolazi da razori moć zlog duha. Kroz Božiju milost, duša se oslobađa i postaje snažna u Gospodu, nemajući više straha od besa.
Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, govorio je starac Jefrem.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.