Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Svi imamo u svom okruženju bar jednu osobu koja nas ne voli, kojoj nismo simpatični, iako nema nikakav realan razlog za to. Često je to osećaj koji ne može lako da se objasni – nepravdana netrpeljivost i neprijateljstvo koje ničim nismo izazvali. Pored toga, postoje i oni ljudi kojima, ma koliko da se trudimo da budemo dobri i da činimo dobro, ipak nam želе i što je najgore, čine zlo, i to bez ikakvog opravdanja.
Ovakve situacije mogu izazvati zbunjenost, tugu, pa i osećaj lične nesigurnosti. Mnogi se pitaju kako treba reagovati kad mu neko čini nešto loše da li se treba boriti ili ignorisati, kako sačuvati unutrašnji mir i ostati dostojanstven u odnosu prema ljudima koji nas ne vole.
Foto: Freepik
Ako se redovno molimo, tuđe zle pomisli i dela ne mogu nam ništa
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav. Sveti oci i crkveni učitelji podsećaju vernike da mržnja i osveta nikada nisu rešenje. Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna vera nas uči da svako od nas nosi u sebi sliku Božju i da je upravo u trenucima kada smo nepravedno napadnuti najvažnije ostati postojani u veri i dobrom, ne dozvoljavajući da nas tuđa zlobа pokoleba.
Sveštenik Slavko Obradović u intervju za TV Hram, koji će tek biti emitovan, objasnio kako treba svaki čovek da reguje kad vidi da mu neko čini zlo.
- Mi ne možemo da znamo ko nam šta misli i šta radi. Imamo u komšiluku, u familiji, na poslu možda nekoga ko nam misli i čini zlo. Ali, mi ne treba da se time bavimo. Mi treba da se bavimo molitvom i da se bavimo sobom. Ako se mi iskreno molimo, postimo, idemo na liturgiju, pričešćujemo se, ispovedamo se, to što neko radi i želi nam zlo, neće imati nikakv uticaj. Ako ja mislim da mi neko radi o glavi, misli mi zlo, ne voli me, u stvari je moj problem unutrašnji. Kad ja taj unutrašnji problem rešim, ja mogu sve ljude na svetu da zagrlim - objasnio je sveštenik.
Crkva Svetog Dimitrija iz 11. veka, biser vizantijske umetnosti u mestu Koropi, našla se na udaru požara koji se širi neverovatnom brzinom, dok su stanovnici evakuisani u panici
Na liturgiji treće nedelje po Duhovima, đakon Milutin Lekić primio je čin prezvitera pred vernicima koji su sa oduševljenjem dočekali ovog mladog pastira i reči utehe mitropolita Justina o Božijoj brizi za sve ljude.
U hramu Uspenja Presvete Bogorodice patrijarh sa arhijerejima u subotu 5. jula služi liturgiju i pomen za hiljade nevino postradalih Srba iz Birča i Srednjeg Podrinja.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Crkva Svetog Dimitrija iz 11. veka, biser vizantijske umetnosti u mestu Koropi, našla se na udaru požara koji se širi neverovatnom brzinom, dok su stanovnici evakuisani u panici
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.