Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Svi imamo u svom okruženju bar jednu osobu koja nas ne voli, kojoj nismo simpatični, iako nema nikakav realan razlog za to. Često je to osećaj koji ne može lako da se objasni – nepravdana netrpeljivost i neprijateljstvo koje ničim nismo izazvali. Pored toga, postoje i oni ljudi kojima, ma koliko da se trudimo da budemo dobri i da činimo dobro, ipak nam želе i što je najgore, čine zlo, i to bez ikakvog opravdanja.
Ovakve situacije mogu izazvati zbunjenost, tugu, pa i osećaj lične nesigurnosti. Mnogi se pitaju kako treba reagovati kad mu neko čini nešto loše da li se treba boriti ili ignorisati, kako sačuvati unutrašnji mir i ostati dostojanstven u odnosu prema ljudima koji nas ne vole.
Foto: Freepik
Ako se redovno molimo, tuđe zle pomisli i dela ne mogu nam ništa
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav. Sveti oci i crkveni učitelji podsećaju vernike da mržnja i osveta nikada nisu rešenje. Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna vera nas uči da svako od nas nosi u sebi sliku Božju i da je upravo u trenucima kada smo nepravedno napadnuti najvažnije ostati postojani u veri i dobrom, ne dozvoljavajući da nas tuđa zlobа pokoleba.
Sveštenik Slavko Obradović u intervju za TV Hram, koji će tek biti emitovan, objasnio kako treba svaki čovek da reguje kad vidi da mu neko čini zlo.
- Mi ne možemo da znamo ko nam šta misli i šta radi. Imamo u komšiluku, u familiji, na poslu možda nekoga ko nam misli i čini zlo. Ali, mi ne treba da se time bavimo. Mi treba da se bavimo molitvom i da se bavimo sobom. Ako se mi iskreno molimo, postimo, idemo na liturgiju, pričešćujemo se, ispovedamo se, to što neko radi i želi nam zlo, neće imati nikakv uticaj. Ako ja mislim da mi neko radi o glavi, misli mi zlo, ne voli me, u stvari je moj problem unutrašnji. Kad ja taj unutrašnji problem rešim, ja mogu sve ljude na svetu da zagrlim - objasnio je sveštenik.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U besedi za praznik Hristovog Rođenja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi od prestola slave do vitlejemske pećine, pokazujući kako tišina Božića govori o Božijoj ljubavi prema čoveku više nego ijedna reč.