Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Svi imamo u svom okruženju bar jednu osobu koja nas ne voli, kojoj nismo simpatični, iako nema nikakav realan razlog za to. Često je to osećaj koji ne može lako da se objasni – nepravdana netrpeljivost i neprijateljstvo koje ničim nismo izazvali. Pored toga, postoje i oni ljudi kojima, ma koliko da se trudimo da budemo dobri i da činimo dobro, ipak nam želе i što je najgore, čine zlo, i to bez ikakvog opravdanja.
Ovakve situacije mogu izazvati zbunjenost, tugu, pa i osećaj lične nesigurnosti. Mnogi se pitaju kako treba reagovati kad mu neko čini nešto loše da li se treba boriti ili ignorisati, kako sačuvati unutrašnji mir i ostati dostojanstven u odnosu prema ljudima koji nas ne vole.
Foto: Freepik
Ako se redovno molimo, tuđe zle pomisli i dela ne mogu nam ništa
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav. Sveti oci i crkveni učitelji podsećaju vernike da mržnja i osveta nikada nisu rešenje. Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna vera nas uči da svako od nas nosi u sebi sliku Božju i da je upravo u trenucima kada smo nepravedno napadnuti najvažnije ostati postojani u veri i dobrom, ne dozvoljavajući da nas tuđa zlobа pokoleba.
Sveštenik Slavko Obradović u intervju za TV Hram, koji će tek biti emitovan, objasnio kako treba svaki čovek da reguje kad vidi da mu neko čini zlo.
- Mi ne možemo da znamo ko nam šta misli i šta radi. Imamo u komšiluku, u familiji, na poslu možda nekoga ko nam misli i čini zlo. Ali, mi ne treba da se time bavimo. Mi treba da se bavimo molitvom i da se bavimo sobom. Ako se mi iskreno molimo, postimo, idemo na liturgiju, pričešćujemo se, ispovedamo se, to što neko radi i želi nam zlo, neće imati nikakv uticaj. Ako ja mislim da mi neko radi o glavi, misli mi zlo, ne voli me, u stvari je moj problem unutrašnji. Kad ja taj unutrašnji problem rešim, ja mogu sve ljude na svetu da zagrlim - objasnio je sveštenik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.