Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Svi imamo u svom okruženju bar jednu osobu koja nas ne voli, kojoj nismo simpatični, iako nema nikakav realan razlog za to. Često je to osećaj koji ne može lako da se objasni – nepravdana netrpeljivost i neprijateljstvo koje ničim nismo izazvali. Pored toga, postoje i oni ljudi kojima, ma koliko da se trudimo da budemo dobri i da činimo dobro, ipak nam želе i što je najgore, čine zlo, i to bez ikakvog opravdanja.
Ovakve situacije mogu izazvati zbunjenost, tugu, pa i osećaj lične nesigurnosti. Mnogi se pitaju kako treba reagovati kad mu neko čini nešto loše da li se treba boriti ili ignorisati, kako sačuvati unutrašnji mir i ostati dostojanstven u odnosu prema ljudima koji nas ne vole.
Foto: Freepik
Ako se redovno molimo, tuđe zle pomisli i dela ne mogu nam ništa
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav. Sveti oci i crkveni učitelji podsećaju vernike da mržnja i osveta nikada nisu rešenje. Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna vera nas uči da svako od nas nosi u sebi sliku Božju i da je upravo u trenucima kada smo nepravedno napadnuti najvažnije ostati postojani u veri i dobrom, ne dozvoljavajući da nas tuđa zlobа pokoleba.
Sveštenik Slavko Obradović u intervju za TV Hram, koji će tek biti emitovan, objasnio kako treba svaki čovek da reguje kad vidi da mu neko čini zlo.
- Mi ne možemo da znamo ko nam šta misli i šta radi. Imamo u komšiluku, u familiji, na poslu možda nekoga ko nam misli i čini zlo. Ali, mi ne treba da se time bavimo. Mi treba da se bavimo molitvom i da se bavimo sobom. Ako se mi iskreno molimo, postimo, idemo na liturgiju, pričešćujemo se, ispovedamo se, to što neko radi i želi nam zlo, neće imati nikakv uticaj. Ako ja mislim da mi neko radi o glavi, misli mi zlo, ne voli me, u stvari je moj problem unutrašnji. Kad ja taj unutrašnji problem rešim, ja mogu sve ljude na svetu da zagrlim - objasnio je sveštenik.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.