Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Svi imamo u svom okruženju bar jednu osobu koja nas ne voli, kojoj nismo simpatični, iako nema nikakav realan razlog za to. Često je to osećaj koji ne može lako da se objasni – nepravdana netrpeljivost i neprijateljstvo koje ničim nismo izazvali. Pored toga, postoje i oni ljudi kojima, ma koliko da se trudimo da budemo dobri i da činimo dobro, ipak nam želе i što je najgore, čine zlo, i to bez ikakvog opravdanja.
Ovakve situacije mogu izazvati zbunjenost, tugu, pa i osećaj lične nesigurnosti. Mnogi se pitaju kako treba reagovati kad mu neko čini nešto loše da li se treba boriti ili ignorisati, kako sačuvati unutrašnji mir i ostati dostojanstven u odnosu prema ljudima koji nas ne vole.
Foto: Freepik
Ako se redovno molimo, tuđe zle pomisli i dela ne mogu nam ništa
Pravoslavlje po ovom pitanju ima jasan stav. Sveti oci i crkveni učitelji podsećaju vernike da mržnja i osveta nikada nisu rešenje. Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna vera nas uči da svako od nas nosi u sebi sliku Božju i da je upravo u trenucima kada smo nepravedno napadnuti najvažnije ostati postojani u veri i dobrom, ne dozvoljavajući da nas tuđa zlobа pokoleba.
Sveštenik Slavko Obradović u intervju za TV Hram, koji će tek biti emitovan, objasnio kako treba svaki čovek da reguje kad vidi da mu neko čini zlo.
- Mi ne možemo da znamo ko nam šta misli i šta radi. Imamo u komšiluku, u familiji, na poslu možda nekoga ko nam misli i čini zlo. Ali, mi ne treba da se time bavimo. Mi treba da se bavimo molitvom i da se bavimo sobom. Ako se mi iskreno molimo, postimo, idemo na liturgiju, pričešćujemo se, ispovedamo se, to što neko radi i želi nam zlo, neće imati nikakv uticaj. Ako ja mislim da mi neko radi o glavi, misli mi zlo, ne voli me, u stvari je moj problem unutrašnji. Kad ja taj unutrašnji problem rešim, ja mogu sve ljude na svetu da zagrlim - objasnio je sveštenik.
Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.
Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.