OVIM LJUDIMA UVEK MORATE DA POMOGNETE: Starac Stefan Karuljski otkriva da se time stiče neverovatna zaštita
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
U pravoslavlju se molitva doživljava kao živi susret čoveka sa Bogom, kao neprestani razgovor duše sa svojim tvorcem. Ona nije samo izgovaranje reči, nego otvaranje srca, prizivanje Božije prisutnosti i predavanje svoje volje onome koji zna sve naše potrebe pre nego što ih sami izgovorimo.
Ipak, ljudi se često razočaraju kada im molitva ne bude uslišena. U takvim trenucima rađa se sumnja, a sa njom i rastući unutrašnji nemir. Mnogi misle da Bog nije čuo njihove reči, ili da ih je odbacio, iako je pravoslavno učenje jasno da je svaka iskrena molitva stigla do Gospoda.
Pravoslavna duhovnost uči da Bog ne odgovara uvek na način koji želimo, ali uvek odgovara na način koji vodi spasenju duše. Nekad ono za šta molimo nije za naše dobro, nekad je vreme drugačije nego što bismo želeli, a nekad se preko odlaganja ili tišine, otvara put za unutrašnju promenu, pokajanje, smirenje ili jačanje vere.
Molitva nije mehanizam kojim se dobija ono što želimo, već put kojim se čovek uči da prepozna Božiju volju, da se prilagodi njoj i da prihvati da Bog vidi dalje od svih naših planova.
Često se dešava i da se molimo samo usnama, dok nam misli lutaju ili srce ostaje zatvoreno. Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Nije retkost da se čovek razočara zato što u molitvu ulazi kao u očekivanje čuda, a ne kao u razgovor sa Ocem. Zato pravoslavna tradicija toliko naglašava smirenje: molitvu kao predavanje, ne kao zahtev; kao poverenje, ne kao trgovinu; kao susret, ne kao obavezu.
Upravo zbog toga svetitelji su vekovima učili vernike šta znači moliti se srcem.
Jedan od najdubljih i najjednostavnijih saveta dao je Sveti Makarije Veliki, ukazujući na suštinu pravoslavne molitve, na sabranost i iskrenost kao njen temelj:
"Kada si na molitvi, seti se pred kim stojiš. Budi gluv i nem za sve što te okružuje, prizivaj Gospoda u pomoć i On će ti pomoći."
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Patrijarh se pozvao na odluku Svetog sinoda i potvrdio da se praznik Hristovog Rođenja u Jerusalimu i dalje proslavlja 7. januara.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Svinjetina se najpre lagano dinsta, zatim joj se dodaje obilje luka i začini, pa se sve zajedno dugo krčka dok ne dobije pun ukus.
Vladika mileševski sa sveštenstvom obišao je završne radove na objektu, a prethodno je u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla služio svetu liturgiju.