OVIM LJUDIMA UVEK MORATE DA POMOGNETE: Starac Stefan Karuljski otkriva da se time stiče neverovatna zaštita
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
U pravoslavlju se molitva doživljava kao živi susret čoveka sa Bogom, kao neprestani razgovor duše sa svojim tvorcem. Ona nije samo izgovaranje reči, nego otvaranje srca, prizivanje Božije prisutnosti i predavanje svoje volje onome koji zna sve naše potrebe pre nego što ih sami izgovorimo.
Ipak, ljudi se često razočaraju kada im molitva ne bude uslišena. U takvim trenucima rađa se sumnja, a sa njom i rastući unutrašnji nemir. Mnogi misle da Bog nije čuo njihove reči, ili da ih je odbacio, iako je pravoslavno učenje jasno da je svaka iskrena molitva stigla do Gospoda.
Pravoslavna duhovnost uči da Bog ne odgovara uvek na način koji želimo, ali uvek odgovara na način koji vodi spasenju duše. Nekad ono za šta molimo nije za naše dobro, nekad je vreme drugačije nego što bismo želeli, a nekad se preko odlaganja ili tišine, otvara put za unutrašnju promenu, pokajanje, smirenje ili jačanje vere.
Molitva nije mehanizam kojim se dobija ono što želimo, već put kojim se čovek uči da prepozna Božiju volju, da se prilagodi njoj i da prihvati da Bog vidi dalje od svih naših planova.
Često se dešava i da se molimo samo usnama, dok nam misli lutaju ili srce ostaje zatvoreno. Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Nije retkost da se čovek razočara zato što u molitvu ulazi kao u očekivanje čuda, a ne kao u razgovor sa Ocem. Zato pravoslavna tradicija toliko naglašava smirenje: molitvu kao predavanje, ne kao zahtev; kao poverenje, ne kao trgovinu; kao susret, ne kao obavezu.
Upravo zbog toga svetitelji su vekovima učili vernike šta znači moliti se srcem.
Jedan od najdubljih i najjednostavnijih saveta dao je Sveti Makarije Veliki, ukazujući na suštinu pravoslavne molitve, na sabranost i iskrenost kao njen temelj:
"Kada si na molitvi, seti se pred kim stojiš. Budi gluv i nem za sve što te okružuje, prizivaj Gospoda u pomoć i On će ti pomoći."
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Reči svetogorskog starca razotkrivaju skriveni smisao bolesti i patnje i nude odgovor koji menja pogled na život, veru i ličnu borbu.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Od manastira Visoki Dečani i Kovilj do Patrijaršije – put arhijereja koji oblikuje duhovni život Srbije.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
Jednostavan recept koji donosi pun ukus i miris domaće kuhinje, čak i u danima posta.