OVIM LJUDIMA UVEK MORATE DA POMOGNETE: Starac Stefan Karuljski otkriva da se time stiče neverovatna zaštita
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
U pravoslavlju se molitva doživljava kao živi susret čoveka sa Bogom, kao neprestani razgovor duše sa svojim tvorcem. Ona nije samo izgovaranje reči, nego otvaranje srca, prizivanje Božije prisutnosti i predavanje svoje volje onome koji zna sve naše potrebe pre nego što ih sami izgovorimo.
Ipak, ljudi se često razočaraju kada im molitva ne bude uslišena. U takvim trenucima rađa se sumnja, a sa njom i rastući unutrašnji nemir. Mnogi misle da Bog nije čuo njihove reči, ili da ih je odbacio, iako je pravoslavno učenje jasno da je svaka iskrena molitva stigla do Gospoda.
Pravoslavna duhovnost uči da Bog ne odgovara uvek na način koji želimo, ali uvek odgovara na način koji vodi spasenju duše. Nekad ono za šta molimo nije za naše dobro, nekad je vreme drugačije nego što bismo želeli, a nekad se preko odlaganja ili tišine, otvara put za unutrašnju promenu, pokajanje, smirenje ili jačanje vere.
Molitva nije mehanizam kojim se dobija ono što želimo, već put kojim se čovek uči da prepozna Božiju volju, da se prilagodi njoj i da prihvati da Bog vidi dalje od svih naših planova.
Često se dešava i da se molimo samo usnama, dok nam misli lutaju ili srce ostaje zatvoreno. Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Nije retkost da se čovek razočara zato što u molitvu ulazi kao u očekivanje čuda, a ne kao u razgovor sa Ocem. Zato pravoslavna tradicija toliko naglašava smirenje: molitvu kao predavanje, ne kao zahtev; kao poverenje, ne kao trgovinu; kao susret, ne kao obavezu.
Upravo zbog toga svetitelji su vekovima učili vernike šta znači moliti se srcem.
Jedan od najdubljih i najjednostavnijih saveta dao je Sveti Makarije Veliki, ukazujući na suštinu pravoslavne molitve, na sabranost i iskrenost kao njen temelj:
"Kada si na molitvi, seti se pred kim stojiš. Budi gluv i nem za sve što te okružuje, prizivaj Gospoda u pomoć i On će ti pomoći."
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Pravoslavna duhovnost ističe da molitva pročišćava um, smiruje srce i daje duši snagu da izdrži životne teškoće.
Svetogorski starac nas uči kako preuzeti odgovornost za sopstvenu sreću: lekcija koja pokazuje da vera deluje samo kada čovek zakorači sam.
Jurnjava švajcarskim putevima okončana je kod stepenica crkve Nojdorf, gde je dvadesetosmogodišnji vozač izgubio kontrolu nad vozilom i izazvao saobraćajnu nezgodu.
Čajkanović naglašava da pečenica nikada nije bila "obično jelo".
Kao dečaku, kasnije mladiću, pa i zrelom čoveku, trebao mi je celog života, istakao je otac Stefan o svom ocu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Ovaj drevni način pripreme božićnog hleba otkriva zašto je pogača više od običaja i zašto se na prazničnoj trpezi doživljava kao blagoslov.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.