OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Ljubav prema pravoslavlju predstavlja samu suštinu života — ona je put, istina i život u Hristu. Nije to samo osećanje koje dolazi i prolazi, već stanje duše koja je sjedinjena sa Bogom kroz smirenje, molitvu i milosrđe.
U pravoslavnom predanju ljubav je najviša vrlina, kruna svih podviga, jer ona jedina nikada ne prestaje. Sve što činimo — post, molitvu, ispovest, bogosluženje — činimo da bismo naučili voleti istinski, čisto i bezuslovno.
Prava ljubav, prema učenju svetih otaca, ne traži ništa za sebe. Ona ne meri, ne računa, ne postavlja uslove. Ona je tiha, skromna i strpljiva.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji. Takva ljubav ne dolazi od sveta, već od Duha Svetoga koji obnavlja čovekovo srce i čini ga sposobnim da voli i one koji su ga povredili. Ljubav nije samo osećaj naklonosti, već svakodnevno predavanje sebe drugima — u porodici, u zajednici, u Crkvi.
U pravoslavlju, ljubav i žrtva su nerazdvojne. Hristos je pokazao savršenu ljubav time što je položio svoj život za svet. I svaki hrišćanin je pozvan da u manjem obimu čini isto — da prinosi sebe drugome, da daruje vreme, pažnju, utehu, da prašta, da se moli i za one koji ga ne vole. Ljubav tada postaje molitva u delu, postaje svetlost koja obasjava i one koji su u tami.
Bez ljubavi, sve postaje prazno — i reči, i obredi, i znanje. Sa ljubavlju, i najmanje delo postaje veliko pred Bogom. Kada čovek nauči da voli, u njemu se rađa unutrašnji mir, blagodat koja preobražava srce i čini ga prebivalištem Božijim. Ljubav je dokaz živog prisustva Boga u čoveku, jer gde je ljubav, tu je i Bog.
Zato Sveti Nektarije Eginski kaže:
"Ljubav rađa ljubav. Dobijaš ljubav samo kad je daješ drugima. Samo kad voliš osećaš se dobro."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Bojovićima je stigla pomoć vredna oko milion dinara, dok radovi na novom domu napreduju kako bi zimu dočekali pod svojim krovom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.