OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Ljubav prema pravoslavlju predstavlja samu suštinu života — ona je put, istina i život u Hristu. Nije to samo osećanje koje dolazi i prolazi, već stanje duše koja je sjedinjena sa Bogom kroz smirenje, molitvu i milosrđe.
U pravoslavnom predanju ljubav je najviša vrlina, kruna svih podviga, jer ona jedina nikada ne prestaje. Sve što činimo — post, molitvu, ispovest, bogosluženje — činimo da bismo naučili voleti istinski, čisto i bezuslovno.
Prava ljubav, prema učenju svetih otaca, ne traži ništa za sebe. Ona ne meri, ne računa, ne postavlja uslove. Ona je tiha, skromna i strpljiva.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji. Takva ljubav ne dolazi od sveta, već od Duha Svetoga koji obnavlja čovekovo srce i čini ga sposobnim da voli i one koji su ga povredili. Ljubav nije samo osećaj naklonosti, već svakodnevno predavanje sebe drugima — u porodici, u zajednici, u Crkvi.
U pravoslavlju, ljubav i žrtva su nerazdvojne. Hristos je pokazao savršenu ljubav time što je položio svoj život za svet. I svaki hrišćanin je pozvan da u manjem obimu čini isto — da prinosi sebe drugome, da daruje vreme, pažnju, utehu, da prašta, da se moli i za one koji ga ne vole. Ljubav tada postaje molitva u delu, postaje svetlost koja obasjava i one koji su u tami.
Bez ljubavi, sve postaje prazno — i reči, i obredi, i znanje. Sa ljubavlju, i najmanje delo postaje veliko pred Bogom. Kada čovek nauči da voli, u njemu se rađa unutrašnji mir, blagodat koja preobražava srce i čini ga prebivalištem Božijim. Ljubav je dokaz živog prisustva Boga u čoveku, jer gde je ljubav, tu je i Bog.
Zato Sveti Nektarije Eginski kaže:
"Ljubav rađa ljubav. Dobijaš ljubav samo kad je daješ drugima. Samo kad voliš osećaš se dobro."
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić.
Pravoslavna duhovnost uči da istinska ljubav nije prolazni osećaj ni puko saosećanje, već način života – stalna spremnost na služenje, praštanje, žrtvu i razumevanje.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije samo emocija već duhovno stanje, način postojanja koji prevazilazi granice ličnog i uzdiže se do univerzalnog.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Starinski recept koji se lako priprema, može se služiti i toplo i hladno, i svakom slavskom stolu dodaje posebnu domaću toplinu.
Prvi put u istoriji, pravoslavna vera postaje deo državnog obrazovnog sistema Holandije, a nastava će biti otvorena za svu decu.
Na primeru pravednika i svetitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 23. sredu po Duhovima otvara oči za večnu svetlost koja čeka sve koji se drže Boga.
U jednoj od svojih poslednjih beseda, počivši vladika šumadijski podsetio je da Sveta Tajna zahteva post, molitvu i ispovest, a ne brzinske rituale, ističući značaj dublje duhovne pripreme i iskrenog susreta sa Bogom.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
U jednoj od svojih poslednjih beseda, počivši vladika šumadijski podsetio je da Sveta Tajna zahteva post, molitvu i ispovest, a ne brzinske rituale, ističući značaj dublje duhovne pripreme i iskrenog susreta sa Bogom.
Ulazili su u oltar, ispovedaonicu i trapove, a odgovor mitropolita Metodija oduševio je vernike: „Krijem ga u svom srcu“
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.