OVI LJUDI SU ŽIVI MRTVACI: Starac Simeon Atonski o opasnom znaku duhovne smrti koji svi ignorišu
Ravnodušnost se smatra jednim od najozbiljnijih duhovnih problema današnjice.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije samo emocija već duhovno stanje, način postojanja koji prevazilazi granice ličnog i uzdiže se do univerzalnog.
U temelju pravoslavnog učenja ne stoje moć, znanje niti zakon, već ljubav – najdublji izraz vere i najviši oblik čovekove povezanosti s Bogom i bližnjima. Pravoslavlje nas uči da ljubav nije samo emocija, već duhovno stanje, način postojanja koji prevazilazi granice ličnog i uzdiže se do univerzalnog.
Za razliku od mnogih vrednosti koje gube na snazi kada se dele, ljubav raste upravo u davanju. Ona ne poznaje granice ni uslove, ne traži uzvrat niti koristi. Ljubav prema bližnjem, prema svakom čoveku – bez obzira na poreklo, veru ili stanje – srž je hrišćanske etike.
Zato i Gospodnja zapovest glasi: "Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe“, jer u toj ljubavi ogledamo svoju veru i svoje čovekoljublje.
U svakodnevnom životu, to znači opraštati umesto suditi, pomagati umesto osuditi, gledati očima razumevanja, a ne predrasuda. Pravoslavlje ne poziva na ljubav samo u rečima, već u delima: u tihoj podršci, u strpljenju, u hrabrosti da budemo blizu onima koji pate.
Ljubav nije slabost, već snaga. Ona ne traži priznanje, već pronalazi smisao u služenju drugome. U svetu prepunom razdora, pravoslavlje upravo ljubav postavlja kao merilo istinske vere i duhovne zrelosti – ne zbog koristi, već zbog večnog poziva koji dolazi iz dubine srca i svetlosti Božje.
Patrijarh Pavle je govorio da je ljubav najveća vrlina.
- Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.
Ravnodušnost se smatra jednim od najozbiljnijih duhovnih problema današnjice.
Jednog jutra u Ulici kralja Petra u Beogradu desilo se nešto što se godinama prepričava.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto.