Jednog jutra u Ulici kralja Petra u Beogradu desilo se nešto što se godinama prepričava.
Patrijarh Pavle, jedan od najomiljenijih i najpoštovanijih duhovnih vođa Srpske pravoslavne crkve, bio je poznat ne samo po svojoj dubokoj veri i mudrosti, već i po neizmernoj skromnosti i poniznosti. Njegov život bio je primer kako se prava snaga i veličina ne ogledaju u bogatstvu ili materijalnim posedima, već u jednostavnosti, ljubavi prema bližnjima i nepokolebljivoj veri.
Jedan od mnogobrojnih anegdotskih momenata koji to potvrđuju desio se naizgled sasvim običnog jutra, dok je patrijarh Pavle peške išao Ulicom kralja Petra ka Patrijaršiji. To nije bila neuobičajena scena – patrijarh je često pešačio, koristeći to vreme za molitvu, a ako se negde, ipak, nije moglo pešaka, koristio je gradski prevoz.
Međutim, tog jutra desilo se nešto što se godinama preprečiva.
shutterstock.com/Nenadmil/Tanjug Vladimir Dimitrijevic
Patrijarh Pavle je živeo skromno i bio je poznat po svojoj jednostavnosti
Dok je polako koračao, sveštenik jedne velike i poznate crkve u Beogradu prolazio je automobilom i prepoznavši patrijarha, pa se zaustavio kako bi ga povezao.
Patrijarh Pavle je ušao u automobil, inače luksuzni mercedes, seo na sedište i upitao sveštenika:
- Čije je ovo vozilo, oče?
Sveštenik mu je ponosno odgovorio:
- Moje lično.
U tom trenutku, patrijarh Pavle, poznat po svojoj iskrenosti i jasnim vrednostima, zatražio je od vozača da stane. Izlazeći iz automobila, prekrstio se i rekao:
- Neka vam je Bog na pomoći - rekao je patrijarh Pavle i peške produžio ka Patrijaršiji.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.