Jednog jutra u Ulici kralja Petra u Beogradu desilo se nešto što se godinama prepričava.
Patrijarh Pavle, jedan od najomiljenijih i najpoštovanijih duhovnih vođa Srpske pravoslavne crkve, bio je poznat ne samo po svojoj dubokoj veri i mudrosti, već i po neizmernoj skromnosti i poniznosti. Njegov život bio je primer kako se prava snaga i veličina ne ogledaju u bogatstvu ili materijalnim posedima, već u jednostavnosti, ljubavi prema bližnjima i nepokolebljivoj veri.
Jedan od mnogobrojnih anegdotskih momenata koji to potvrđuju desio se naizgled sasvim običnog jutra, dok je patrijarh Pavle peške išao Ulicom kralja Petra ka Patrijaršiji. To nije bila neuobičajena scena – patrijarh je često pešačio, koristeći to vreme za molitvu, a ako se negde, ipak, nije moglo pešaka, koristio je gradski prevoz.
Međutim, tog jutra desilo se nešto što se godinama preprečiva.
shutterstock.com/Nenadmil/Tanjug Vladimir Dimitrijevic
Patrijarh Pavle je živeo skromno i bio je poznat po svojoj jednostavnosti
Dok je polako koračao, sveštenik jedne velike i poznate crkve u Beogradu prolazio je automobilom i prepoznavši patrijarha, pa se zaustavio kako bi ga povezao.
Patrijarh Pavle je ušao u automobil, inače luksuzni mercedes, seo na sedište i upitao sveštenika:
- Čije je ovo vozilo, oče?
Sveštenik mu je ponosno odgovorio:
- Moje lično.
U tom trenutku, patrijarh Pavle, poznat po svojoj iskrenosti i jasnim vrednostima, zatražio je od vozača da stane. Izlazeći iz automobila, prekrstio se i rekao:
- Neka vam je Bog na pomoći - rekao je patrijarh Pavle i peške produžio ka Patrijaršiji.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu odvija se velika akcija pakovanja darova koji će biti podeljeni posle litije, dok je dolazak srpskog patrijarha dodatno obeležio rad volontera i naglasio značaj zajedničkog služenja i sabornosti.