Vradžbine, čini, amajlije i slični činovi su, prema pravoslavlju, pokušaji manipulacije nevidljivim silama koje ne dolaze od Boga.
U savremenom svetu, i pored velike dostupnosti duhovne literature i svetih tajni, sve češće se srećemo sa ljudima koji, u trenutku nevolje, pomoć traže kod vračara, gatara, ili preko raznih “duhovnih” rituala koji nemaju dodira sa pravoslavnom verom.
Pravoslavlje ovakvu pojavu najoštrije osuđuje, prepoznajući u njoj ne samo pogrešan put, već i direktno obraćanje neprijatelju ljudskog roda - đavolu.
Jedan od duhovnih stubova našeg vremena, starac arhimandrit Kleopa, govorio je jasno i nedvosmisleno o ovom problemu. Njegove reči ostaju svetionik onima koji žele da se očiste i izbave iz zamke čini i vradžbina.
Shutterstock/Ariadna Cortes
Vračara, Ilustracija
- Ko snažno veruje u Boga, ko se neprestano moli Bogu i redovno hita u svetu crkvu, nikada neće tražiti pomoć od đavola i vračara, koji su neprijatelji Božiji - isticao je starac Kleopa.
Pravoslavlje ne priznaje nijednu praksu koja pokušava da zaobiđe volju Božiju. Vradžbine, čini, amajlije i slični činovi su pokušaji manipulacije nevidljivim silama koje ne dolaze od Boga. Ove radnje ne samo da duhovno povređuju čoveka, već ga udaljavaju od izvora života - Isusa Hrista.
Put izbavljenja, kako uči otac Kleopa, počinje iskrenim pokajanjem.
SPC
Starac Kleopa
On je isticao da svi oni, koji su ikada tražili pomoć od vračara ili praktikovali slične stvari, najpre treba da priznaju taj greh pred duhovnikom i zatraže epitimiju. To je prvi korak ka duhovnom ozdravljenju.
- Zatim neka se više ne obraćaju satani za pomoć, ma u kakvoj nevolji bili, nego samo Bogu neka hitaju. Zatim, neka se što više mole molitvama i suzama iz srca, i tako će se trpljenjem i verom izbaviti od vradžbina i primiti dar Duha Svetoga - savetuje starac.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.