Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Sveti oci pravoslavne crkve često ističu da je najveća obmana đavola to što je ubedio ljude da ne postoji. I dok živimo u svetu u kojem se istovremeno ispoljavaju i svetlost i tama, dobro i zlo, obaveza svakog hrišćanina jeste da dobro neguje, a od zla se – duhovno i fizički – štiti. Jer, kao što postoji blagodat Božija, tako postoji i demonska sila, često prikrivena, ali itekako delatna kroz ljude koji se bave vradžbinama, čaranjem i takozvanim „zabavnim ritualima“ koji unose nemir u porodice i domove.
Shutterstock
Iguman Simeon upozorava da postoje ljudi ljude koji se bave vradžbinama i tako unose nemir u porodice i domove
O ovoj važnoj, ali često zanemarenoj temi, govori i otac Simeon, iguman manastira Rukumija, koji upozorava vernike da je potrebno biti oprezan i na fizičkom planu kako bi se izbegle posledice delovanja zlih sila:
– Vi koji živite bračnim životom, a imate česte posete u svom domu, morate da znate da ima ljudi koji se bave vradžbinama. Ubace vam zamotiljak, pa se posvađate. Neki to rade iz ovog razloga, neki iz onog, a neki se vradžbinama bave iz zanimacije. Iz neke glupe rekreacije čine ljudima zlo. Toga zaista puno ima.
Recimo, ako je u kući sve kako treba, osveštana je, ali je ipak đavo u njoj, onda je neko ubacio neki zamotuljak, napravio neku magiju i tajno ubacio. Morate to da nađete i bacite. A da ne bi došlo do toga, najbolje je stvari držati pod ključem. Zaključavajte spavaću sobu. Kako će onda neko tajno da ubaci zamotuljak? Ne može.
Dakle, treba biti oprezan, treba biti pažljiv, treba se čuvati, pa će vas i Bog čuvati. Ako ste nemarni, ako držite sve otvoreno, nemojte da se čudite ako imate problem – poručuje iguman Simeon.
Printskrin: Youtube
Otac Simeon, iguman manastira Rukumija
Ove reči podsećaju na to da vera nije pasivno stanje, već aktivan odnos čoveka prema svetu – i prema dobru i prema zlu. Kao što hrišćanin otvara vrata doma za ikonu, kandilo i blagoslov, tako ih mora i zatvoriti pred zavišću, mržnjom i zlonamernim delovanjem drugih.
U svetu u kojem je sve manje granica i privatnosti, gde se sve više ljudi meša u tuđe živote pod plaštom prijateljstva ili radoznalosti, ovakvi saveti oca Simeona pozivaju na budnost. Ne da bi se širila paranoja, već da bi se obnovilo staro hrišćansko pravilo: – Čuvaj se, pa će te i Bog čuvati.
Otac Simeon tako ukazuje na važnost blagosiljanja doma, učestalog pričešća, molitve, ali i jednostavne – ali mudre – svakodnevne discipline. Zaključana vrata spavaće sobe možda ne zvuče kao visoka duhovnost, ali mogu biti prvi korak u duhovnoj odbrani porodice.
Jer zlo, kao što znamo iz mnogih svedočenja, ne ulazi samo kroz vrata srca, već ponekad i – kroz nečiji nepažljivo ostavljen zamotuljak.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.