Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Sveti oci pravoslavne crkve često ističu da je najveća obmana đavola to što je ubedio ljude da ne postoji. I dok živimo u svetu u kojem se istovremeno ispoljavaju i svetlost i tama, dobro i zlo, obaveza svakog hrišćanina jeste da dobro neguje, a od zla se – duhovno i fizički – štiti. Jer, kao što postoji blagodat Božija, tako postoji i demonska sila, često prikrivena, ali itekako delatna kroz ljude koji se bave vradžbinama, čaranjem i takozvanim „zabavnim ritualima“ koji unose nemir u porodice i domove.
Shutterstock
Iguman Simeon upozorava da postoje ljudi ljude koji se bave vradžbinama i tako unose nemir u porodice i domove
O ovoj važnoj, ali često zanemarenoj temi, govori i otac Simeon, iguman manastira Rukumija, koji upozorava vernike da je potrebno biti oprezan i na fizičkom planu kako bi se izbegle posledice delovanja zlih sila:
– Vi koji živite bračnim životom, a imate česte posete u svom domu, morate da znate da ima ljudi koji se bave vradžbinama. Ubace vam zamotiljak, pa se posvađate. Neki to rade iz ovog razloga, neki iz onog, a neki se vradžbinama bave iz zanimacije. Iz neke glupe rekreacije čine ljudima zlo. Toga zaista puno ima.
Recimo, ako je u kući sve kako treba, osveštana je, ali je ipak đavo u njoj, onda je neko ubacio neki zamotuljak, napravio neku magiju i tajno ubacio. Morate to da nađete i bacite. A da ne bi došlo do toga, najbolje je stvari držati pod ključem. Zaključavajte spavaću sobu. Kako će onda neko tajno da ubaci zamotuljak? Ne može.
Dakle, treba biti oprezan, treba biti pažljiv, treba se čuvati, pa će vas i Bog čuvati. Ako ste nemarni, ako držite sve otvoreno, nemojte da se čudite ako imate problem – poručuje iguman Simeon.
Printskrin: Youtube
Otac Simeon, iguman manastira Rukumija
Ove reči podsećaju na to da vera nije pasivno stanje, već aktivan odnos čoveka prema svetu – i prema dobru i prema zlu. Kao što hrišćanin otvara vrata doma za ikonu, kandilo i blagoslov, tako ih mora i zatvoriti pred zavišću, mržnjom i zlonamernim delovanjem drugih.
U svetu u kojem je sve manje granica i privatnosti, gde se sve više ljudi meša u tuđe živote pod plaštom prijateljstva ili radoznalosti, ovakvi saveti oca Simeona pozivaju na budnost. Ne da bi se širila paranoja, već da bi se obnovilo staro hrišćansko pravilo: – Čuvaj se, pa će te i Bog čuvati.
Otac Simeon tako ukazuje na važnost blagosiljanja doma, učestalog pričešća, molitve, ali i jednostavne – ali mudre – svakodnevne discipline. Zaključana vrata spavaće sobe možda ne zvuče kao visoka duhovnost, ali mogu biti prvi korak u duhovnoj odbrani porodice.
Jer zlo, kao što znamo iz mnogih svedočenja, ne ulazi samo kroz vrata srca, već ponekad i – kroz nečiji nepažljivo ostavljen zamotuljak.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Pravoslavna molitva prenosi se vekovima i donosi mir, slogu i nežnost u dom – evo kako ona zvuči i zašto bi trebalo svakodnevno da je izgovarate zajedno sa voljenom osobom.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.