Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Sveti oci pravoslavne crkve često ističu da je najveća obmana đavola to što je ubedio ljude da ne postoji. I dok živimo u svetu u kojem se istovremeno ispoljavaju i svetlost i tama, dobro i zlo, obaveza svakog hrišćanina jeste da dobro neguje, a od zla se – duhovno i fizički – štiti. Jer, kao što postoji blagodat Božija, tako postoji i demonska sila, često prikrivena, ali itekako delatna kroz ljude koji se bave vradžbinama, čaranjem i takozvanim „zabavnim ritualima“ koji unose nemir u porodice i domove.
Shutterstock
Iguman Simeon upozorava da postoje ljudi ljude koji se bave vradžbinama i tako unose nemir u porodice i domove
O ovoj važnoj, ali često zanemarenoj temi, govori i otac Simeon, iguman manastira Rukumija, koji upozorava vernike da je potrebno biti oprezan i na fizičkom planu kako bi se izbegle posledice delovanja zlih sila:
– Vi koji živite bračnim životom, a imate česte posete u svom domu, morate da znate da ima ljudi koji se bave vradžbinama. Ubace vam zamotiljak, pa se posvađate. Neki to rade iz ovog razloga, neki iz onog, a neki se vradžbinama bave iz zanimacije. Iz neke glupe rekreacije čine ljudima zlo. Toga zaista puno ima.
Recimo, ako je u kući sve kako treba, osveštana je, ali je ipak đavo u njoj, onda je neko ubacio neki zamotuljak, napravio neku magiju i tajno ubacio. Morate to da nađete i bacite. A da ne bi došlo do toga, najbolje je stvari držati pod ključem. Zaključavajte spavaću sobu. Kako će onda neko tajno da ubaci zamotuljak? Ne može.
Dakle, treba biti oprezan, treba biti pažljiv, treba se čuvati, pa će vas i Bog čuvati. Ako ste nemarni, ako držite sve otvoreno, nemojte da se čudite ako imate problem – poručuje iguman Simeon.
Printskrin: Youtube
Otac Simeon, iguman manastira Rukumija
Ove reči podsećaju na to da vera nije pasivno stanje, već aktivan odnos čoveka prema svetu – i prema dobru i prema zlu. Kao što hrišćanin otvara vrata doma za ikonu, kandilo i blagoslov, tako ih mora i zatvoriti pred zavišću, mržnjom i zlonamernim delovanjem drugih.
U svetu u kojem je sve manje granica i privatnosti, gde se sve više ljudi meša u tuđe živote pod plaštom prijateljstva ili radoznalosti, ovakvi saveti oca Simeona pozivaju na budnost. Ne da bi se širila paranoja, već da bi se obnovilo staro hrišćansko pravilo: – Čuvaj se, pa će te i Bog čuvati.
Otac Simeon tako ukazuje na važnost blagosiljanja doma, učestalog pričešća, molitve, ali i jednostavne – ali mudre – svakodnevne discipline. Zaključana vrata spavaće sobe možda ne zvuče kao visoka duhovnost, ali mogu biti prvi korak u duhovnoj odbrani porodice.
Jer zlo, kao što znamo iz mnogih svedočenja, ne ulazi samo kroz vrata srca, već ponekad i – kroz nečiji nepažljivo ostavljen zamotuljak.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Pozivajući se na svedočanstvo apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima otkriva zašto se duhovna briga svetih ne završava zemaljskim životom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Makrinu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenici Makaveji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Alfonsa Marije de Liguorija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Pozivajući se na svedočanstvo apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima otkriva zašto se duhovna briga svetih ne završava zemaljskim životom.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.