Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U hrišćansstvu, porodica i brak se smatraju temeljnim stubovima društva — malom crkvom, zajednicom ljubavi, vere i žrtve. Međutim, ova sveta zajednica suočava se danas sa ozbiljnom krizom.
Sve češće svedočimo raspadu bračnih zajednica, sve manjoj spremnosti mladih da uopšte ulaze u brak, i narušenim porodičnim odnosima koje prate otuđenost, nerazumevanje i gubitak zajedničkih vrednosti.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Uz to, sve je prisutniji i uticaj medija i popularne kulture koji promovišu instant-rešenja, površne odnose i "slobodu" bez odgovornosti.
Foto: SPC
Vladika Petar
U društvu se sve češće otvaraju rasprave o tome ko je odgovoran za ovakvo stanje. Jedni krive obrazovni sistem koji zanemaruje porodične vrednosti, drugi ukazuju na crkvu koja, po njihovom mišljenju, ne uspeva da odgovori na izazove novog vremena. Ima i onih koji teret krivice prebacuju na državu, koja, kako tvrde, ne pruža dovoljno podrške porodici kroz zakone i socijalnu politiku.
Vladika Petar nema dilemu ko je za ovo kriv i to je u jednom od intervjua i rekao:
- U nekom smo vreme gde se razne socijalne teme i dileme se pojavljuju. Pa se sad često govori o tom narušenom odnosu domaćina i domaćice, muškarca i žene u društvu. Svakako da ako tražimo krivca, treba ga tražiti u onome ko bi trebalo da bude u ulozi i poziciji domaćina - počeo je on pa nastavio:
Schutterstock
Bračna kriza, Ilustracija
- Ako domaćin veruje u sebe i ne dozvoljava da ga duh vremena i okolnosti savremene skrenu sa puta, onda će i taj poredak ići svojim redom. Onda će i ovi drugi elementi porodice i te male crkve biti na svom mestu. Dakle, ja bih da budem direktan i konkretan, okrivio muškarca za to što se dešava, Ne može se pokrenuti neka dilema i rasprava kriveći ženu. Treba kriviti onoga kome je dato da bude odgovoran. Ako domaćin na dostojanstven način nosi svoju ulogu, onda će i žena biti prava domaćica, majka, supruga i šta još treba da bude - istakao je vladika Petar.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.