Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U hrišćansstvu, porodica i brak se smatraju temeljnim stubovima društva — malom crkvom, zajednicom ljubavi, vere i žrtve. Međutim, ova sveta zajednica suočava se danas sa ozbiljnom krizom.
Sve češće svedočimo raspadu bračnih zajednica, sve manjoj spremnosti mladih da uopšte ulaze u brak, i narušenim porodičnim odnosima koje prate otuđenost, nerazumevanje i gubitak zajedničkih vrednosti.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Uz to, sve je prisutniji i uticaj medija i popularne kulture koji promovišu instant-rešenja, površne odnose i "slobodu" bez odgovornosti.
Foto: SPC
Vladika Petar
U društvu se sve češće otvaraju rasprave o tome ko je odgovoran za ovakvo stanje. Jedni krive obrazovni sistem koji zanemaruje porodične vrednosti, drugi ukazuju na crkvu koja, po njihovom mišljenju, ne uspeva da odgovori na izazove novog vremena. Ima i onih koji teret krivice prebacuju na državu, koja, kako tvrde, ne pruža dovoljno podrške porodici kroz zakone i socijalnu politiku.
Vladika Petar nema dilemu ko je za ovo kriv i to je u jednom od intervjua i rekao:
- U nekom smo vreme gde se razne socijalne teme i dileme se pojavljuju. Pa se sad često govori o tom narušenom odnosu domaćina i domaćice, muškarca i žene u društvu. Svakako da ako tražimo krivca, treba ga tražiti u onome ko bi trebalo da bude u ulozi i poziciji domaćina - počeo je on pa nastavio:
Schutterstock
Bračna kriza, Ilustracija
- Ako domaćin veruje u sebe i ne dozvoljava da ga duh vremena i okolnosti savremene skrenu sa puta, onda će i taj poredak ići svojim redom. Onda će i ovi drugi elementi porodice i te male crkve biti na svom mestu. Dakle, ja bih da budem direktan i konkretan, okrivio muškarca za to što se dešava, Ne može se pokrenuti neka dilema i rasprava kriveći ženu. Treba kriviti onoga kome je dato da bude odgovoran. Ako domaćin na dostojanstven način nosi svoju ulogu, onda će i žena biti prava domaćica, majka, supruga i šta još treba da bude - istakao je vladika Petar.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.