DA LI TRUDNICE TREBA DA NOSE CRNINU KAD IM SE NEKO BLIZAK UPOKOJI: Sveštenik otkriva može li to da naškodi detetu!
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.
Dok se o klasičnom, crnom monaštvu zna gotovo sve – od načina života u manastiru do zaveta koje monasi polažu - o takozvanom belom monaštvu u javnosti gotovo da nema podataka. Retko pominjano, a još ređe objašnjeno, ostaje kao zagonetna senka drevne duhovnosti.
Šta je, zaprav belo monaštvo, i ko su beli monasi i monahinje i kako oni žive, objasnio je arhimandrit Petar, iguman manastira Pinosava u jednoj emisiji na TV Hram.
- Belo monaštvo se može tumačiti u užem i širem smislu. U užem smislu, to su zaista monasi i monahinje, oni su dali monaške zavete, ali oni žive u svetu zbog raznih okolnosti i razloga, pre svega političkih, usled gonjenja crkve. To smo imali, recimo, u Rusiji, ali i tokom ranijih vekova kad je crkva bila gonjena. Ljudi su se predstavljali kao civili, bili direktori firmi u vreme Staljina, Hruščova, Lenjina, radili kao radnici u fabrici.. Bili su ljudi koji su spolja bili radnici, a neki njihovi pretpostavljeni je bio tajni episkop - objasnio je otac Petar.

U širem smislu se govori o ljudima, navodi, koji su izvan svete tajne braka i svete tajne monaštva, koji nisu dali monaške zavete o bezbračnosti, poslušnosti i nesticanja, ali žele da žive monaškim životom, ali zbog nekih okolnosti to ne mogu.
- Imamo slučaj jednog našeg brata koji dolazi kod nas, želi da bude monah, ali ima staru majku. Ja sam mu rekao da sačeka, da monaštvo neće pobeći. Dakle, beli monasi ili bele monahinje su ljudi koji žive u svetu, ali pokašavaju, da žive u tim monaškim okvirima.
Ipak, napominje, da to ne bi trebalo raditi bez blagoslova duhovnika.
- To je veoma opasno i može proizvesti ogromnu gordost - ističe.
Postavilo se i pitanje mogu li beli monasi i monahinje da budu u braku.
- Postoji jedno sasvim pogrešno tumačenje da muž i žena mogu da budu u braku, a da su beli monasi. Belo monaštvo i uopšte monaštvo je nespojivo sa brakom. Mogu oni da se trude, ako imaju blagoslov duhovnika, da žive kao brat i sestra, ali samo po međusobnom dogovoru i ako to žele. Znam slučaj jednog našeg episkopa koji je tako živeo sa suprugom, koji je čekao 15 godina da bude zamonašen, patrijarh Pavle im je bio duhovnik... Godinama im patrijarh nije davao blagoslov da stupe u monaštvo, a živeli su kao brat i sestra. Pa, u nekom smislu živeli su u belom monaštvu. Tek kad su sazrezli, dobili su blagoslov i oboje su se zamonašili. On je kasnije postao i episkop, ona igumanija jednog manastira.
Međutim, naglašava, "tu se provlači jedan nakaradan i opasan odnos i prema braku i prema monaštvu kod ljudi koji na svoju ruku žele da se podvizavaju".
- To se naročito dešava kod onih "superpobožnih", kako ih je nazivao Sveti Serafim Rouz, koji bi da žive u braku i da budu monasi, tako što će isključiti bračne odnose bez uzajamne saglasnosti što je veliki promašaj - objašnjava otac Petar i naglašava da to ne bi smelo da se radi, jer je u suprotnosti sa kanonima crkve.
- Mnogi čak pogrešno tumače bračni odnos, smatrajući da je bračni odnos nešto grešno. Osnosi muža i žene u braku su blagosloveni. To je osveštan odnos svetom tajnom braka u u njemu nema ničeg grešnog, ali ljudi iz nekog svog neznanja odbijaju jednu druge i na kraju, može doći do raspada braka.
Arhimandrit Petar podseća da je još apostol Pavle govorio da niti je žena niti je muž gospodar svoga tela u braku. Ona je gospodar njegovog tela, on njenog i oni nemaju pravo jedno drugom da se zabranjuju. To mogu uraditi samo uz obostrani dogovor.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik. U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati. Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju. Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
DA LI TRUDNICE TREBA DA NOSE CRNINU KAD IM SE NEKO BLIZAK UPOKOJI: Sveštenik otkriva može li to da naškodi detetu!
DA LI SE MOŽE PALITI SVEĆA ZA NEČIJU DUŠU NA TUĐEM GROBU: Sveštenik objasnio da li ovo ima efekta
BIO UČENIK SVETOG JOVANA ZLATOUSTA, JASNO OBJASNIO I ŠTA SE DEŠAVA S DUŠOM POSLE SMRTI: Danas je Prepodobni Jovan Kasijan
ZA OVE LJUDE, ŽIVOT PREDSTAVLJA MORE ZLA! Prepodobni Nikita Stifat otkiva kako isplivati iz ove more i postati srećan čovek!
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Protojerej Andrej poručuje da ne zaboravimo ono najvažnije - "Bog šalje supružnika“. Ali, žena mora imati oči da ga prepozna i hrabro srce da kaže "ne“ onima koji to nisu.
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Otkrijte kako simbolika aspide upozorava na greh, iskušenja i snagu vere, ali i kako je u govoru postala metafora za žensku lukavost i oštrinu.
U besedi za četvrtak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotost, blagočešće i vera opstaju usred tame i nasilja, i poziva vernike da postanu učesnici pobede Hrista nad svim silama zla.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Dragutin Lalatović i Marinko Jovanović zakoračili su putem poslušnosti, molitve i unutrašnjeg preobražaja u jednoj od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori
Otkrijte kako simbolika aspide upozorava na greh, iskušenja i snagu vere, ali i kako je u govoru postala metafora za žensku lukavost i oštrinu.