OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Srpska pravoslavna crkva obeležava dan posvećen Prepodobnom Jovanu Kasijanu.
Ovaj veliki duhovnik rodio se u Rimu. Roditelji su mu bili znameniti. U mladosti je izučavao sve svetske nauke, naročito filozofiju i astronomiju. Potom se sav predao izučavanju Svetoga pisma.
- Prostirući se od dobra na bolje i želeći sve viši stepen savršenstva, Kasijan ode iz Rima u Carigrad, da lično čuje i vidi Svetog Jovana Zlatousta - piše u žitijama.
Jovan Zlatoust ga pouči i posveti za đakona. Koristivši se mnogo mudrim Zlatoustom, Kasijan se uputi dalje na istok, da se još više nauči i usavrši. Najviše se zadržao u Misiru, u Nitriji, među čuvenim duhovnim atletima, od kojih se naučio vežbanju u svakoj dobrodetelji.
Napokon se opet vratio na zapad i nastanio se u gradu Marselju.
Tu je osnovao dva manastira, jedan muški i jedan ženski.
Na molbu monaha napisao je više spisa, od kojih je naročito koristan za ljubitelje duhovnog života: "Osam knjiga o borbi protiv osam glavnih strasti." Vrlo mu je važan spis protiv jeretika Nestorija. Ovaj spis je napisao na molbu arhiđakona Lava.
Prepodobni Jovan Kasijan jasno je formulisao aktivno stanje duše posle smrti u odgovoru jereticima koji veruju da je duša posle smrti nesvesna
- Duše posle rastanka od tela nisu prazne, ne ostaju bez ikakvih osećanja, to dokazuje jevanđeljska priča o Lazaru i bogatašu… Duše upokojenih ne samo da se ne lišavaju svojih osećanja, već ne gube ni raspoloženja svoja, tj. nadu i strah, radost i tugu, i nešto od onog što očekuju na sveopštem Sudu već sad počinju da predosećaju… One postaju još življe i još revnosnije počinju da slave Boga.
Preselio se u večni život 435. godine.
Mošti Svetog Kasijana i danas počivaju u Marselju.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
On je bio persijski episkop u 4. veku.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
U pravoslavnoj crkvi se pominje kao sveti mučenik, koji je stradao od progona u vreme cara Numerijana.
Kao revnosni hrišćanin, postavljen je za episkopa u Nikomidiji i to u vreme najgoreg gonjenja hrišćana pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom.
Mamant je imao 15 godina, kada je izveden pred sud cara.
Crkvena nova godina ujedno označava i početak godišnjeg bogoslužbenog kruga, a njega čine praznici koje proslavljamo u toku godine.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
U pravoslavnom učenju ništa što nam se dešava nije slučajno, već deo delovanja duhovnih zakona koji vraćaju svako dobro i svako zlo, čak i kroz generacije.