OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Srpska pravoslavna crkva obeležava dan posvećen Prepodobnom Jovanu Kasijanu.
Ovaj veliki duhovnik rodio se u Rimu. Roditelji su mu bili znameniti. U mladosti je izučavao sve svetske nauke, naročito filozofiju i astronomiju. Potom se sav predao izučavanju Svetoga pisma.
- Prostirući se od dobra na bolje i želeći sve viši stepen savršenstva, Kasijan ode iz Rima u Carigrad, da lično čuje i vidi Svetog Jovana Zlatousta - piše u žitijama.
Jovan Zlatoust ga pouči i posveti za đakona. Koristivši se mnogo mudrim Zlatoustom, Kasijan se uputi dalje na istok, da se još više nauči i usavrši. Najviše se zadržao u Misiru, u Nitriji, među čuvenim duhovnim atletima, od kojih se naučio vežbanju u svakoj dobrodetelji.
Napokon se opet vratio na zapad i nastanio se u gradu Marselju.
Tu je osnovao dva manastira, jedan muški i jedan ženski.
Na molbu monaha napisao je više spisa, od kojih je naročito koristan za ljubitelje duhovnog života: "Osam knjiga o borbi protiv osam glavnih strasti." Vrlo mu je važan spis protiv jeretika Nestorija. Ovaj spis je napisao na molbu arhiđakona Lava.
Prepodobni Jovan Kasijan jasno je formulisao aktivno stanje duše posle smrti u odgovoru jereticima koji veruju da je duša posle smrti nesvesna
- Duše posle rastanka od tela nisu prazne, ne ostaju bez ikakvih osećanja, to dokazuje jevanđeljska priča o Lazaru i bogatašu… Duše upokojenih ne samo da se ne lišavaju svojih osećanja, već ne gube ni raspoloženja svoja, tj. nadu i strah, radost i tugu, i nešto od onog što očekuju na sveopštem Sudu već sad počinju da predosećaju… One postaju još življe i još revnosnije počinju da slave Boga.
Preselio se u večni život 435. godine.
Mošti Svetog Kasijana i danas počivaju u Marselju.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
On je bio persijski episkop u 4. veku.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Ovaj mučenik je stradao tako što ga je otrovao filozof Kriskent.
Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba.
Kao patrijarh upravljao je Crkvom Hristovom devet godina.
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ovaj mučenik je stradao tako što ga je otrovao filozof Kriskent.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.