Shutterstock/Allatrust, Sutihat Fadzakkir / Alamy / ProfimediaTrudnoća i crnina, Ilustracija
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Za mnoge žene trudnoća je najlepši i najnežniji period u životu. To je vreme kada se u telu i duši odvija čudo - rast novog života. Srce majke kuca zajedno sa još jednim srcem koje raste u njoj, a svaki pokret bebe donosi novu nadu, radost i snagu.
Taj poseban osećaj ispunjenosti i očekivanja često prati osećaj duboke povezanosti sa svetom i sa sobom.
Međutim, život često ne bira savršen trenutak ni za radost, ni za tugu. Dešava se da upravo u trudnoći žene izgube nekog veoma bliskog - roditelja, rođaka, prijatelja, nekoga ko im je značio ceo život.
Tada se radost očekivanja može sudariti sa tugom i gubitkom. U takvim trenucima, često se postavlja pitanje: "Da li trudnica treba da nosi crninu?"
PhotoChur/Shutterstock, tartanparty/Shutterstock
Trudnoća i crnina, Ilustracija
Na ovo pitanje odgovor je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić.
- Nošenje crnine, pogotovo kod žena, znak je žalosti za bliskim srodnicima. Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima. U "Starom zavetu" su postojala mnoga spoljašnja ponašanja za one koji su bili u žalosti za umrlim srodnikom, kao što si udaranje u prsa, čupanje kose i brade, posipanje pepelom, razdiranje haljina itd. - objašnjavao je otac Dušan i navodio da bračno pravo SPC poznaje tzv. udovičku crninu, odnosno period od devet meseci od smrti muža.
Naime, ako bi udovica u tom periodu rodila dete, pokojnik bi bio upisan kao otac.
Ipak, navodi, običajno pravo je u narodu uvelo crninu kao boju žalosti, pogotovo kod žena, dok su muškarci tek odskoro prihvatili tu vrstu izražavanja bola zbog gubitka bližnjih.
- Oni su ranije puštali brade ili nosili crni flor na reveru. Čak je i Crkva za sahrane, parastose, pa i velikoposna bogosluženja uvela crne odežde.
On objašnja da bi trudnice, koje pod pritiskom okoline, oblače crnninu, trebalo da je skinu posle četrdesetodnevnog parastosa ili pre porođaja, a posle je mogu ponovo obući.
Kaže da svakako crnina ne može naškoditi detetu.
- Konačno, nošenje crne odeće ili pak samo jednog odevnog predmeta, niučemu ne može naškoditi detetu koje treba da se rodi. I posle porođaja žena može nositi obeležje žalosti, sve do godišnjice. Naglašavam, sve je to u domenu običajnog prava, a ono se razlikuje od kraja do kraja, od sela do sela - objašavao je otac Dušan.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene.
U Kareji je obavljena rotacija članova Svete Epistasije, uz prisustvo visokih grčkih zvaničnika, dok se najavljena poseta premijera Micotakisa pretvara u priliku za otvorene kritike monaha zbog zanemarene seizmičke pretnje koja ugrožava Atos.
Poseta visoke delegacije ruske Dume Kosmetu 1994. godine donela je neobičan i dirljiv trenutak — prizor koji je šokirao i naučnika, nekadašnjeg komunistu i kosmonauta, ostavljajući dubok trag i podsećajući na neprekidno prisustvo Božje milosti u našoj istoriji i tradiciji.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
U saopštenju objavljenom na veb stranici CER-a su naveli da su iz uprave sarajevskog "Svisotela" u kojem je skup trebao da bude održan iznenada otkazali ranije rezervacije što su ocenili šokantnim.
Poseta visoke delegacije ruske Dume Kosmetu 1994. godine donela je neobičan i dirljiv trenutak — prizor koji je šokirao i naučnika, nekadašnjeg komunistu i kosmonauta, ostavljajući dubok trag i podsećajući na neprekidno prisustvo Božje milosti u našoj istoriji i tradiciji.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
Ukoliko verujete u njihovu moć, bitno je da znate šta oni predstavljaju i kako Crkva gleda na to, a onda možete doneti odluku da li su za vas i vaš dom ili ipak ne.