Shutterstock/Allatrust, Sutihat Fadzakkir / Alamy / ProfimediaTrudnoća i crnina, Ilustracija
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Za mnoge žene trudnoća je najlepši i najnežniji period u životu. To je vreme kada se u telu i duši odvija čudo - rast novog života. Srce majke kuca zajedno sa još jednim srcem koje raste u njoj, a svaki pokret bebe donosi novu nadu, radost i snagu.
Taj poseban osećaj ispunjenosti i očekivanja često prati osećaj duboke povezanosti sa svetom i sa sobom.
Međutim, život često ne bira savršen trenutak ni za radost, ni za tugu. Dešava se da upravo u trudnoći žene izgube nekog veoma bliskog - roditelja, rođaka, prijatelja, nekoga ko im je značio ceo život.
Tada se radost očekivanja može sudariti sa tugom i gubitkom. U takvim trenucima, često se postavlja pitanje: "Da li trudnica treba da nosi crninu?"
PhotoChur/Shutterstock, tartanparty/Shutterstock
Trudnoća i crnina, Ilustracija
Na ovo pitanje odgovor je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić.
- Nošenje crnine, pogotovo kod žena, znak je žalosti za bliskim srodnicima. Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima. U "Starom zavetu" su postojala mnoga spoljašnja ponašanja za one koji su bili u žalosti za umrlim srodnikom, kao što si udaranje u prsa, čupanje kose i brade, posipanje pepelom, razdiranje haljina itd. - objašnjavao je otac Dušan i navodio da bračno pravo SPC poznaje tzv. udovičku crninu, odnosno period od devet meseci od smrti muža.
Naime, ako bi udovica u tom periodu rodila dete, pokojnik bi bio upisan kao otac.
Ipak, navodi, običajno pravo je u narodu uvelo crninu kao boju žalosti, pogotovo kod žena, dok su muškarci tek odskoro prihvatili tu vrstu izražavanja bola zbog gubitka bližnjih.
- Oni su ranije puštali brade ili nosili crni flor na reveru. Čak je i Crkva za sahrane, parastose, pa i velikoposna bogosluženja uvela crne odežde.
On objašnja da bi trudnice, koje pod pritiskom okoline, oblače crnninu, trebalo da je skinu posle četrdesetodnevnog parastosa ili pre porođaja, a posle je mogu ponovo obući.
Kaže da svakako crnina ne može naškoditi detetu.
- Konačno, nošenje crne odeće ili pak samo jednog odevnog predmeta, niučemu ne može naškoditi detetu koje treba da se rodi. I posle porođaja žena može nositi obeležje žalosti, sve do godišnjice. Naglašavam, sve je to u domenu običajnog prava, a ono se razlikuje od kraja do kraja, od sela do sela - objašavao je otac Dušan.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.