Shutterstock/Allatrust, Sutihat Fadzakkir / Alamy / ProfimediaTrudnoća i crnina, Ilustracija
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Za mnoge žene trudnoća je najlepši i najnežniji period u životu. To je vreme kada se u telu i duši odvija čudo - rast novog života. Srce majke kuca zajedno sa još jednim srcem koje raste u njoj, a svaki pokret bebe donosi novu nadu, radost i snagu.
Taj poseban osećaj ispunjenosti i očekivanja često prati osećaj duboke povezanosti sa svetom i sa sobom.
Međutim, život često ne bira savršen trenutak ni za radost, ni za tugu. Dešava se da upravo u trudnoći žene izgube nekog veoma bliskog - roditelja, rođaka, prijatelja, nekoga ko im je značio ceo život.
Tada se radost očekivanja može sudariti sa tugom i gubitkom. U takvim trenucima, često se postavlja pitanje: "Da li trudnica treba da nosi crninu?"
PhotoChur/Shutterstock, tartanparty/Shutterstock
Trudnoća i crnina, Ilustracija
Na ovo pitanje odgovor je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić.
- Nošenje crnine, pogotovo kod žena, znak je žalosti za bliskim srodnicima. Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima. U "Starom zavetu" su postojala mnoga spoljašnja ponašanja za one koji su bili u žalosti za umrlim srodnikom, kao što si udaranje u prsa, čupanje kose i brade, posipanje pepelom, razdiranje haljina itd. - objašnjavao je otac Dušan i navodio da bračno pravo SPC poznaje tzv. udovičku crninu, odnosno period od devet meseci od smrti muža.
Naime, ako bi udovica u tom periodu rodila dete, pokojnik bi bio upisan kao otac.
Ipak, navodi, običajno pravo je u narodu uvelo crninu kao boju žalosti, pogotovo kod žena, dok su muškarci tek odskoro prihvatili tu vrstu izražavanja bola zbog gubitka bližnjih.
- Oni su ranije puštali brade ili nosili crni flor na reveru. Čak je i Crkva za sahrane, parastose, pa i velikoposna bogosluženja uvela crne odežde.
On objašnja da bi trudnice, koje pod pritiskom okoline, oblače crnninu, trebalo da je skinu posle četrdesetodnevnog parastosa ili pre porođaja, a posle je mogu ponovo obući.
Kaže da svakako crnina ne može naškoditi detetu.
- Konačno, nošenje crne odeće ili pak samo jednog odevnog predmeta, niučemu ne može naškoditi detetu koje treba da se rodi. I posle porođaja žena može nositi obeležje žalosti, sve do godišnjice. Naglašavam, sve je to u domenu običajnog prava, a ono se razlikuje od kraja do kraja, od sela do sela - objašavao je otac Dušan.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.