Islam 03.11.2025 | 02:00

GREŠITE AKO MISLITE DA NIKO NE ČUJE ONO ŠTO ŠAPUĆETE U TAJNOSTI: Sve reči i tajni planovi beleže se u nevidljivom svetu

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
GREŠITE AKO MISLITE DA NIKO NE ČUJE ONO ŠTO ŠAPUĆETE U TAJNOSTI: Sve reči i tajni planovi beleže se u nevidljivom svetu
Unsplash

Ajeti iz sure Az-Zuhruf podsećaju da Bog sve vidi i zna, dok istovremeno upozorava na konačni Dan presude i poziva vernike na introspektivno promišljanje i duhovnu budnost.

U savremenom svetu, gde privatni razgovori često bivaju javni i gde ljudi stalno tragaju za moćima i značenjem, Kuran nas podseća na Božije sveprisutno i sveobuhvatno znanje. Ajeti 43:80–84 iz sure Az-Zuhruf, izdvojeni u knjizi "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" za 3. novembar, naglašavaju da ništa od ljudskih misli, planova i intriga ne ostaje neprimećeno pred Božijom pažnjom. Ovi stihovi pozivaju vernike na oprez i iskrenost, podsećajući da čak i ono što se odvija u tajnosti biva zabeleženo i procenjeno.

Sura Az-Zuhruf, ajeti 43:80-84

Foto: Unsplash
Kuran

 

43:80 „Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.“

43:81 „Reci: ‘Kad bi Milostivi imao sina, ja bih prvi bio od obožavatelja.’“

43:82 „Slavljen neka je Gospodar nebesa i Zemlje, Gospodar Arša, od onog što pripisuju.“

43:83 „Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se preti.“

43:84 „On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!“

Ovi ajeti otkrivaju višeslojnu poruku Kurana koja kombinuje upozorenje, afirmaciju Božije suverenosti i poziv na iskrenost. U prvom stihu (43:80) jasno je istaknuto da Bog čuje i ono što ljudi šapuću među sobom, a izaslanici Njegovi beleže svaku reč — podsmeh ljudskoj zlobi i zavereničkim planovima.

Božija veličina i monoteistička poruka

Sledeći ajeti (43:81–82) ističu strogu monoteističku poruku: ideja da Bog može imati sina je neprihvatljiva, a vernici su pozvani da slave Njegovu apsolutnu veličinu i mudrost. Ajeti završavaju opomenom (43:83–84) — dokle god ljudi uživaju u prolaznim zadovoljstvima, njihova sudbina je u Božijoj ruci, a konačna presuda dolazi u zakazani Dan sudnji.

Pouka za svakodnevni život vernika

Iz perspektive analize, ovi stihovi podsećaju na fundamentalni islamski koncept Tavhid, Božije jedinstvenosti, i na vezu između ljudske odgovornosti i Božije sveznajuće prirode. Oni istovremeno osvetljavaju dualnost ljudske slobode i Božije kontrole: ljudi imaju prostor za delovanje, ali svaka reč i delo su deo sveobuhvatnog Božijeg plana.

Tako Kuran usmerava vernika na introspektivno promišljanje, podsećajući da je duhovna budnost i moralna odgovornost neodvojiva od svesti o Božijoj prisutnosti.