Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Postojanost istine i svetlosti vere često je izazvana ljudskom tvrdoglavošću i nevericom. Ajeti iz sure Es‑Saf (61:5–8), izdvojeni u knjizi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", prikazuju kako su Musa i Isa, sinovi Israilovi, suočeni s odbijanjem svojih naroda. Oni nas podsećaju da Božija svetlost ne može biti ugašena ljudskim lažima i zlom. Poruka je jasna: vera opstaje i kada ih ljudi osporavaju.
Sura Es Saf, ajeta 61:5-8
Freepik/Image by freepik
Kuran
61:5 Kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Alahov poslanik vama! - i kad oni skrenuše u stranu, Alah učini da i srca njihova u stranu skrenu – a Alah neće ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao u grehu.
61:6 A kada Isa, sin Merjemin, reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Alahov poslanik da vam potvrdim pre mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će posle mene doći" - i kad im je on doneo jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je prava vradžbina!"
Laži i nepravda ne mogu nadjačati svetlost
61:7 A ima li nepravednijeg od onoga koji o Alahu laži iznosi dok se u pravu veru poziva? – A Alah neće ukazati na Pravi put narodu koji nepravdu čini.
61:8 Oni žele utrnuti Alahovo svetlo ustima svojim, a Alah će učiniti da svetla Njegova uvek bude, makar krivo bilo nevernicima.
Poruka za savremenog vernika
Ovi ajeti iz Kurana nas uče važnim islamskim porukama. Odbijanje Božijeg poslanika vodi u zabludu i udaljava ljude od Pravog puta, što jasno pokazuje primer Muse sa njegovim narodom. Isa najavljuje dolazak poslanika Ahmeda, naglašavajući kontinuitet poslanstva i povezanost svih Božijih poslanika u prenošenju Istine.
Pokušaji da se „ugasne“ Božija svetlost kroz laži i nepravdu nikada neće uspeti, jer Alahova volja ostaje nepobediva. Za svakog vernika, ovo znači da vera ne zavisi od priznanja drugih, već od istrajnosti u Istini, prepoznavanja svetlosti vere i života u skladu sa Božijim uputstvima.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Ajeti 57:22-24 iz sure El Hadid pokazuju kako emocije i izbori oblikuju život, te zašto oslanjanje na Alaha donosi unutrašnju slobodu koju mnogi propuštaju.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Ajeti iz sure El-Mumtehine, izdvojeni za 29. novembar, govore o granici između pravednosti i saučesništva, o odnosima koji se mere delima, a ne rečima.
Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.
Ajeti iz sure El-Mumtehine, izdvojeni za 29. novembar, govore o granici između pravednosti i saučesništva, o odnosima koji se mere delima, a ne rečima.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.