Ajeti 57:22-24 iz sure El Hadid pokazuju kako emocije i izbori oblikuju život, te zašto oslanjanje na Alaha donosi unutrašnju slobodu koju mnogi propuštaju.
Postoji granica između onoga što možemo kontrolisati i onoga što je prepušteno Božjoj volji - i u toj granici leži naša duhovna snaga. Ajeti 57:22-24 iz sure El Hadid, koji su u knjzi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojeni za 27. novembar, podsećaju nas upravo na tu dinamiku. Oni nas uče da ništa, ni na Zemlji ni u našim dušama, ne nastaje mimo Božje volje, ali i da čovek treba da pronađe unutrašnju ravnotežu - ne tugovati za onim što nije dato, niti se preterano radovati zbog onoga što jeste.
Sura El Hadid, ajeti 57:22-24
:
Foto: Unsplash
Kuran
57:22 Ne desi se nikakvo zlo ni na Zemlji ni u dušama vašim, a da nije zapisano pre nego što je nastalo - uistinu, to je za Alaha lako.
57:23 Da ne biste tugovali za onim šta vam je promaklo, niti se previše radovali onome što vam je dao. Alah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.
57:24 One koji škrtare i traže od ljudi škrtost. A ko se okrene - pa, Alah je, zaista, Neovisan i Hvaljeni.
Ovi ajeti sažimaju temeljne islamske principe. Prvi ajet nas uči o predodređenju i Božjoj sveprisutnosti, naglašavajući da su i najmanje stvari u svetu i u našim životima deo Božjeg plana. Drugi ajet poziva na umerenost i kontrolu nad unutrašnjim emocijama - opominje da čovek ne treba biti vođen tugom zbog propuštenog ili euforijom zbog stečenog, jer Alah ne voli razmetljivce i hvalisavce. Treći ajet ističe etičku dimenziju: škrtost i traženje od drugih udaljava od Božje blagodati, dok se istinska sloboda i vrednost nalaze u oslanjanju na Alaha, jedinog Neovisnog i Hvaljenog.
Duhovna snaga u svakodnevnom životu
Skupa, ovi ajeti iz Kurana pozivaju na duhovnu disciplinu, etičku doslednost i poverenje u Božji poredak. Oni nas uče kako da pronađemo unutrašnju ravnotežu u svakodnevici i kako da razvijamo moralnu snagu kroz svesno oslanjanje na Alaha, bez preteranog vezivanja za materijalno i emocionalno.
Kako primeniti pouke ovih ajeta danas
Primena ovih poruka u svakodnevnom životu znači prepoznavanje sopstvenih reakcija, kontrolu emocija i etički izbor u odnosima sa ljudima. Razumevanje granice između onoga što je u našoj kontroli i onoga što je prepušteno Božjoj volji vodi ka unutrašnjem miru, dok poverenje u Alaha jača duhovnu otpornost i životnu samosvest.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Više od 350.000 prijavljenih iz celog sveta već je najavilo dolazak u baziliku Svetog Franje Asiškog u italijanskom gradu Asizi, gde će tokom narednih mesec dana imati priliku da se poklone moštima svetitelja.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Meletija po starom i Svetog Tarasija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Viktorina, dok su muslimani u mesecu ramazanu, a u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.