DA LI STE IKADA RAZMIŠLJALI KO ODREĐUJE SUDBINU I POTOMSTVO?
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Ajeti 49:11–12 pokazuju kako jednostavna pravila ponašanja štite čast, grade poverenje i pomažu da pronađemo mir u svakodnevnom životu.
Među stihovima Kurana koje najjasnije govore o odnosu čoveka prema drugima nalaze se ajeti iz sure El-Hudžurāt (49:11–12). Iako kratki, oni su poput moralnog ogledala u kojem se vidi pravo stanje ljudskog srca – koliko u njemu ima poniznosti, a koliko oholosti, koliko razumevanja i saosećanja, a koliko brzog suda i prezira. U vremenu kada su podsmeh, ogovaranje i javno ponižavanje gotovo svakodnevni obrasci ponašanja, ove reči odzvanjaju kao opomena, ali i kao poziv da čovek povrati meru dostojanstva i unutrašnjeg mira koji vera od njega traži.
U knjizi “Kuran – 365 Selections for Daily Reading”, ovi su ajeti izdvojeni za 13. novembar – dan koji, u simbolici svakodnevnog čitanja, podseća da svaki dan nosi priliku da se vernik odrekne prezira, sumnje i jezika koji ranjava. Njihova poruka nije puka zabrana, već poziv da se dostojanstvo ne meri time koliko nekoga možemo poniziti, nego koliko sebe umemo da obuzdamo.

49:11 O vernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.“
49:12 O vernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, greh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Alaha; Alah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“
Ajeti 49:11–12 ne govore samo o pravilima ponašanja, već i o dubokoj moralnoj odgovornosti čoveka. Kada Uzvišeni zabranjuje ruganje, On razotkriva koren gordosti koja čoveka navodi da se uzdigne iznad drugih. Kada upozorava na sumnjičenje i ogovaranje, pokazuje kako se razara poverenje i zajedništvo među ljudima. Slika "jede mesi umrlog brata svoga" nije samo snažna metafora – ona otkriva težinu moralnog pada kojem čovek podleže kada povredi tuđu čast.
Islamsko učenje ne uređuje samo spoljašnje ponašanje, već oblikuje i unutrašnji poredak – uči nas da onaj ko ne čuva čast drugoga, gubi i svoju. Zato završne reči ajeta: „Bojte se Alaha; Alah, zaista, prima pokajanje i samilostan je“ ostaju podsećanje da se pravi mir ne stiče nadmoćnošću, već pokajanjem, poniznošću i spremnošću da se čovek svakog dana iznova vraća dobru.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
Sura El Gašije upozorava na ruganje Božijim rečima i prolaznost Zemlje, ali ujedno pokazuje kako zahvalnost i vera vode unutrašnjem miru i sigurnosti.
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
Ajet 47:2 iz sure Muhamed otkriva kako vera i dobra dela vode ka oprostu i duhovnom ispunjenju.
Pojam koji se često vezuje za sukobe i nasilje vekovima izaziva rasprave, ali islamska tradicija o njemu govori mnogo složenije nego što se često prikazuje.
U islamskoj tradiciji Isus Hristos poznat je kao Isa, alejhi selam, jedan od najvećih Božijih poslanika, a Kuran govori o njegovom čudesnom rođenju, majci Merjemi i posebnoj ulozi koju će imati pred kraj vremena.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod sabraće se u nemanjićkoj zadužbini na bdeniju, liturgiji i trpezi ljubavi
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.