KAKO RAZUMETI ŽIVOT KAD JE SVE U BOŽIJIM RUKAMA: Put od prašine do večnosti
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajet 47:2 iz sure Muhamed otkriva kako vera i dobra dela vode ka oprostu i duhovnom ispunjenju.
U savremenom svetu, prepunom izazova i neizvesnosti, mnogi vernici traže smernice koje im pomažu da održe unutrašnju snagu i moralnu stabilnost. Jedna od tih smernica nalazi se u Kuranu, svetoj knjizi islama, koja kroz svoje ajete nudi jasna uputstva za svakodnevni život. Za 11. novembar, u knjizi "The Qur’an – 365 Selections For Daily Reading", izdvojena je Sura Muhamed, ajet 47:2, koji naglašava ključnu vezu između vere, dela i milosti Alaha: oni koji veruju, koji čine dobra dela i koji prihvataju istinu koju je objavio poslanik Muhamed, dobijaju oprost svojih grehova i poboljšanje svog stanja kod Alaha.
Verovanje i dela – neodvojiva celina

„A oni koji veruju i koji dobra dela čine, i koji veruju u ono što je spalo na Muhameda – a to je Istina od Gospodara njihovog – Alah će im oprostiti zla djela njihova i popraviti stanje njihovo.”
Ovaj ajet, iako kratak, nosi duboku poruku o harmoniji vere i dela. Islam jasno ističe da vera nije samo unutrašnje uverenje, već se manifestuje kroz konkretna dela – moralna, etička i duhovna. Posebno je značajan deo koji ukazuje na prihvatanje istine koja je spala na Muhameda, što naglašava važnost otvorenosti srca za božansku objavu i vođenje kroz život.
Analizirajući ovaj ajet u širem kontekstu islamske teologije, može se primetiti da oprost i poboljšanje stanja nisu automatizam, već rezultat sinergije između lične predanosti, pravednog života i poverenja u Alaha. Vera i dela deluju zajedno – verovanje pruža osnovu, a dobra dela su konkretan izraz te vere u svakodnevici. Samo kroz ovaj balans može doći do istinskog duhovnog ispunjenja i oprosta.
U savremenom društvu, gde mnogi ljudi traže smisao i unutrašnji mir, ajet podseća da su vera, etičko delovanje i duhovno prihvatanje božanske istine ključni put ka istinskom unutrašnjem ispunjenju i Božjem oprostu. Ova poruka je jednako relevantna danas kao i u vreme objave, jer ističe univerzalnu vrednost odgovornog i svrsishodnog života, vođenog verom i dobrim delima. Ona inspiriše čitaoca da u svakodnevici pronađe snagu u veri, da deluje pravedno i da traži oprost kroz ličnu predanost Alahu.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
Sura El Gašije upozorava na ruganje Božijim rečima i prolaznost Zemlje, ali ujedno pokazuje kako zahvalnost i vera vode unutrašnjem miru i sigurnosti.
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
Ajeti 88:17–20 iz sure El Gašija otkrivaju kako svaki element prirode nosi poruku Svemogućeg i poziva na preispitivanje.
Pet ajeta iz sure El Ala (87:1-5) podsećaju na povezanost čoveka i sveta i važnost introspektivnog razmišljanja.
Ajeti sure Abese 80:24–32 otkrivajući kako Božja briga i prirodni ciklusi oblikuju naš život i svet oko nas.
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Na zemlji nema mesta za Boga ako nema mesta za čoveka. Odbiti jednog znači odbiti i drugog, istakao je papa.
Sve što treba da znate o značenju najčešćih božićnih pozdrava, zašto se neki izrazi gube i kako izabrati reč koja odražava poštovanje, veru i radost praznika.
Ajeti 88:17–20 iz sure El Gašija otkrivaju kako svaki element prirode nosi poruku Svemogućeg i poziva na preispitivanje.
Posebnu pažnju svake godine privlači božićna misa u Vatikanu, koju predvodi papa u Bazilici Svetog Petra, nakon čega se upućuje tradicionalna božićna poruka "Urbi et Orbi“, sa apelom na mir, dijalog i solidarnost među narodima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru.
Od suvih smokava i grožđica do limunske glazure, otkrivamo kako da vaš božićni hleb bude ukras i simbol porodične topline i vere.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.