SVET OKO NAS KRIJE ČUDA KOJA ČESTO IGNORIŠEMO: Otkrijte tajne koje svakodnevno prolaze nezapaženo
Stihovi iz knjige The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading za 6. oktobar podsećaju nas na skrivene darove prirode i važnost zahvalnosti.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
U islamskom učenju leži jasna poruka o odnosu čoveka i Boga – o predanosti, vernosti i razumevanju Božije volje. Kuran nas kroz ajet 40:66-68 iz sure Ghafir podseća da je obožavanje rezervisano isključivo za Stvoritelja i da je čovekovo postojanje deo višeg, savršeno uređenog Božijeg plana. Kroz slike stvaranja i života, od prašine do starosti, naglašava se ne samo mudrost Božija, već i odgovornost svakog čoveka da prepozna i prihvati tu istinu.

66. O Muhammede!
Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara mog, da se klanjam onima kojima se, pored Alaha, klanjate, a naređeno mi je da se pokoravam Gospodaru svetova."
67. On vas stvara od zemlje, zatim od kapi semena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenče rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru pre – i da do suđenog časa poživite kako biste mogli shvatiti.
68. Život i smrt njegovo su delo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude.
Ovi ajeti ne samo da upućuju na osnovnu islamsku obavezu – potpunu predanost Bogu – već i filozofski razmatraju proces ljudskog postojanja. Kuran opisuje čoveka kao stvorenje koje prolazi kroz niz faza: od prašine i začeća, preko detinjstva i zrelosti, do starosti i smrti. Time se ističe Božija svemoć i mudrost u oblikovanju života, ali i univerzalna istina o prolaznosti ljudskog postojanja.
Posebno je značajno isticanje Božije volje nad životom i smrću: dovoljno je da On kaže - Budi! - i sve što postoji dolazi na svet, što simbolizuje Njegovu apsolutnu kontrolu i nemoć čoveka da sam određuje sudbinu.
Stihovi 40:66-68 nas pozivaju na razumevanje Istine kroz prizmu Božije moći i redosleda života, podsećajući vernika da je predanost Bogu jedini put ka duhovnoj jasnoći i unutrašnjem miru. Istovremeno, Kuran naglašava da su svi ljudi, bez obzira na svoj vek ili sudbinu, deo iste Božije logike i plana, što podstiče etičku odgovornost, zahvalnost i strpljenje pred životnim iskušenjima.
U svetu koji često nagrađuje samo vidljivo i trenutno, poruka ovih ajeta ostaje trajno relevantna. Ona poziva na razmišljanje o suštini života, smrti i božanskog reda koji sve obuhvata, podsećajući svakog vernika da se istinska mudrost i unutrašnji mir nalaze u prihvatanju Božije volje i potpunoj predanosti Stvoritelju.
Stihovi iz knjige The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading za 6. oktobar podsećaju nas na skrivene darove prirode i važnost zahvalnosti.
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Ajeti 40:2–3 iz Sure Ghafir podsećaju vernike da sagledaju svoje postupke i pokažu kako Božija pravda i blagodet idu ruku pod ruku.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.
Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Ajeti 61:1–3 upozoravaju da reči bez dela gube smisao i pozivaju vernike na iskrenost, doslednost i svakodnevnu praksu vere.
Četiri ajeta o moći, skrivenom i vidljivom, i granici ljudske izdržljivosti koje se danas posebno čitaju.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.
Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Ajeti 61:1–3 upozoravaju da reči bez dela gube smisao i pozivaju vernike na iskrenost, doslednost i svakodnevnu praksu vere.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.