SVET OKO NAS KRIJE ČUDA KOJA ČESTO IGNORIŠEMO: Otkrijte tajne koje svakodnevno prolaze nezapaženo
Stihovi iz knjige The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading za 6. oktobar podsećaju nas na skrivene darove prirode i važnost zahvalnosti.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
U islamskom učenju leži jasna poruka o odnosu čoveka i Boga – o predanosti, vernosti i razumevanju Božije volje. Kuran nas kroz ajet 40:66-68 iz sure Ghafir podseća da je obožavanje rezervisano isključivo za Stvoritelja i da je čovekovo postojanje deo višeg, savršeno uređenog Božijeg plana. Kroz slike stvaranja i života, od prašine do starosti, naglašava se ne samo mudrost Božija, već i odgovornost svakog čoveka da prepozna i prihvati tu istinu.

66. O Muhammede!
Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara mog, da se klanjam onima kojima se, pored Alaha, klanjate, a naređeno mi je da se pokoravam Gospodaru svetova."
67. On vas stvara od zemlje, zatim od kapi semena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenče rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru pre – i da do suđenog časa poživite kako biste mogli shvatiti.
68. Život i smrt njegovo su delo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude.
Ovi ajeti ne samo da upućuju na osnovnu islamsku obavezu – potpunu predanost Bogu – već i filozofski razmatraju proces ljudskog postojanja. Kuran opisuje čoveka kao stvorenje koje prolazi kroz niz faza: od prašine i začeća, preko detinjstva i zrelosti, do starosti i smrti. Time se ističe Božija svemoć i mudrost u oblikovanju života, ali i univerzalna istina o prolaznosti ljudskog postojanja.
Posebno je značajno isticanje Božije volje nad životom i smrću: dovoljno je da On kaže - Budi! - i sve što postoji dolazi na svet, što simbolizuje Njegovu apsolutnu kontrolu i nemoć čoveka da sam određuje sudbinu.
Stihovi 40:66-68 nas pozivaju na razumevanje Istine kroz prizmu Božije moći i redosleda života, podsećajući vernika da je predanost Bogu jedini put ka duhovnoj jasnoći i unutrašnjem miru. Istovremeno, Kuran naglašava da su svi ljudi, bez obzira na svoj vek ili sudbinu, deo iste Božije logike i plana, što podstiče etičku odgovornost, zahvalnost i strpljenje pred životnim iskušenjima.
U svetu koji često nagrađuje samo vidljivo i trenutno, poruka ovih ajeta ostaje trajno relevantna. Ona poziva na razmišljanje o suštini života, smrti i božanskog reda koji sve obuhvata, podsećajući svakog vernika da se istinska mudrost i unutrašnji mir nalaze u prihvatanju Božije volje i potpunoj predanosti Stvoritelju.
Stihovi iz knjige The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading za 6. oktobar podsećaju nas na skrivene darove prirode i važnost zahvalnosti.
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Ajeti 40:2–3 iz Sure Ghafir podsećaju vernike da sagledaju svoje postupke i pokažu kako Božija pravda i blagodet idu ruku pod ruku.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Ajeti iz sure Ghafir, izdvojeni za 19. oktobar, upozoravaju da oni koji ignorišu znakove Alaha rizikuju Džehenem, dok zahvalnost i svakodnevna pokornost otvaraju put ka unutrašnjem miru.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog, i Svetog mučenika Vasiliska po starom i Svetog Mitrofana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetkovinu Presvetog Tela i Krvi Hristove, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.